Barun Trenk, panduri i palac iz kripte

Slavonski vlastelin Franjo Trenk navodno je vodio 102 dvoboja, a pod njegovim se hrastom, kaže predaja, sudilo kmetovima. Umro je u tamnici u Brnu, gdje mu mumija i danas leži u kripti, samo bez jednog palca.

Ukratko

  • Franjo Trenk (1711.–1749.) bio je slavonski vlastelin i zapovjednik pandura, postrojbe koja se proslavila i ozloglasila u ratu za austrijsku baštinu.
  • O njemu kruže brojne predaje: da je vodio 102 dvoboja, da je pod svojim hrastom sudio kmetovima, da je s caricom Marijom Terezijom proveo tjedan dana u kutjevačkom podrumu.
  • Osuđen na doživotnu tamnicu, umro je 1749. u tvrđavi Spielberg kraj Brna i pokopan u kapucinskoj kripti, gdje se njegovo tijelo prirodno mumificiralo.
  • Netko mu je u nepoznato vrijeme odrezao lijevi palac; prst je stoljećima bio u muzeju, 1999. potvrđeno je da je njegov, a 2017. odlučeno je da se vrati tijelu.

U selu Trenkovo, desetak kilometara sjeverno od Požege na južnim obroncima Papuka, stoji jednokatni dvorac s parkom. Mještani ga zovu Trenkovim dvorcem. Selo se do 1912. zvalo Mitrovica, a ime je promijenjeno na zahtjev mještana. Akademik Mladen Obad Šćitaroci, koji je istraživao dvorac, upozorava da o njemu ima malo literature i da su podaci često proturječni. Današnja zgrada nastala je tek nakon Trenkove smrti. Ime je ipak ostalo, kao i priče.

Pandur iz Kalabrije

Hrvatska enciklopedija navodi da je Franjo Trenk rođen 1. siječnja 1711. u Reggio Calabriji, kao sin pruskog plemića u habsburškoj vojsci koji je imao posjede u Slavoniji. Školovao se kod isusovaca u Šopronju i u Požegi. Mlad je služio kao zastavnik, zatim se vratio na imanja. Kad su mu umrli žena i četvero djece, otišao je 1737. u rusku službu, istaknuo se u borbama s Osmanlijama, ali je zbog sukoba s nadređenima 1740. protjeran iz Rusije.

Godine 1741., na početku rata za austrijsku baštinu, okupio je oko 1200 dobrovoljaca i pomilovanih hajduka. Postrojba je prozvana Trenkovim pandurima. Borili su se u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj, a Europa ih je pamtila po okrutnosti i izgledu: turska odjeća, obrijane glave s perčinom, konjski repovi umjesto zastava i "turska banda" od dvanaest bubnjara i svirača. Godine 1744. panduri su u Beču preustrojeni u redovitu pukovniju.

Nakon očeve smrti 1743. Trenk je naslijedio vlastelinstva Brestovac, Pleternicu i Pakrac, a dokupio je Veliku i Nuštar. Šćitaroci navodi da je Veliku kupio 18. svibnja 1744. za 29 300 forinti.

Sto dva dvoboja

Uz Trenka su se još za života vezale priče. Hrvatska enciklopedija bilježi da je, prema predaji, vodio 102 dvoboja i bio ranjen četrnaest puta. Pričalo se, piše Šćitaroci, da je sa svojim pandurima zarobio ili ubio deset tisuća Francuza, Prusa i Bavaraca, i da je dvaput osuđen na smrt i oba puta izbjegao kaznu.

Neprijatelji su ga optužili za nepromišljeno ratovanje, pronevjeru državnog novca i pripremanje pobune u Slavoniji. Sud u Beču optužbe je proglasio neutemeljenima, ali se Trenk pred sudom ponašao tako neobuzdano da je 1747. osuđen na gubitak čina i doživotnu tamnicu. Imanja mu je zaplijenila Dvorska komora, iako je oporukom trebala pripasti njegovu rođaku Friedrichu. Za vrijeme suđenja napisao je autobiografiju.

Hrast, podrum i ljubavni napitak

Slavonske predaje Trenka su zapamtile drukčije od sudova. U perivoju dvorca u Trenkovu stajao je, piše Šćitaroci, takozvani Trenkov hrast, ispod kojega je barun prema legendi izricao presude kmetovima. Još početkom 20. stoljeća bio je promjera većeg od tri metra, a i danas se jedan stari hrast kraj ulaza u perivoj zove Trenkovim.

U Kutjevu, u podrumu koji vinarija povezuje s cistercitskom opatijom osnovanom 1232., pripovijeda se da su carica Marija Terezija i barun Trenk u 18. stoljeću posjetili podrum i u njemu ostali tjedan dana. Tu priču prenose turistički vodiči i vinski časopisi, ali za nju se ne navodi nijedan dokument. Kutjevačko imanje bilo je, prema Ministarstvu kulture, od 1700. do 1773. u vlasništvu isusovaca. Bjelovarska predaja ide i dalje: prema njoj je carica uvijek nosila ljubavni napitak, a među njezinim odabranicima bio je i Trenk.

Palac iz kripte

Posljednje godine Trenk je proveo u tamnici u tvrđavi Spielberg iznad Brna. Ondje se, uz pomoć kapucina, okrenuo vjeri. Umro je 4. listopada 1749., u 39. godini, i prema vlastitoj želji pokopan u kripti kapucinskog samostana u Brnu. Kapucinima je ostavio novac i zatražio da bude pokopan kao siromašni redovnik. Suhi zrak i sustav prozračivanja kripte prirodno su mumificirali tijela, pa se i njegovo sačuvalo.

U neko nepoznato vrijeme netko je mumiji odrezao lijevi palac. Prst se najprije pojavio u zbirci Franjevačkog muzeja, današnjeg Moravskog muzeja, bez zapisa o tome kako je onamo dospio, a 1920-ih premješten je u Muzej grada Brna. Antropolozi su 1999. usporedbom veličine, očuvanosti i krvne grupe potvrdili da pripada Trenku. Petr Vachůt iz Muzeja grada Brna rekao je 2017. da razlozi krađe nisu poznati: mogla je biti dječačka šala ili želja da se dobije čarobna relikvija hrabrog vojnika.

Od 2017. do 2019. tim antropologinje Petre Urbanove s Masarykova sveučilišta istražio je mumiju CT snimanjem. Trenk je bio visok oko 187 centimetara, imao je neobično duge i snažne prste, a pod kožom su mu ostali ulomci metaka. Njegovo je lice potpuno digitalno rekonstruirano i pokrenuto, a izložba Barun Trenck, novo lice legende prikazana je 2019. u tvrđavi u kojoj je umro.

Kronologija

  1. 1. siječnja 1711.: Franjo Trenk rođen je u Reggio Calabriji.
  2. 1737.: Nakon smrti žene i djece odlazi u rusku službu.
  3. 1741.: Okuplja pandure i ulazi u rat za austrijsku baštinu.
  4. 1743.: Nasljeđuje očeva slavonska vlastelinstva.
  5. 18. svibnja 1744.: Kupuje vlastelinstvo Velika.
  6. 1747.: Osuđen je na gubitak čina i doživotnu tamnicu.
  7. 4. listopada 1749.: Umire u tvrđavi Spielberg kraj Brna i pokopan je u kapucinskoj kripti.
  8. 1908.: Srećko Albini piše operetu Barun Trenk.
  9. 1912.: Selo Mitrovica kraj Požege preimenovano je u Trenkovo.
  10. 1999.: Antropolozi potvrđuju da odrezani palac iz muzeja pripada Trenku.
  11. 2017.–2019.: Istraživanje mumije i digitalna rekonstrukcija lica u Brnu.

Ključne osobe

  • Franjo Trenk: Slavonski vlastelin i zapovjednik pandura, umro u tamnici 1749.
  • Marija Terezija: Carica u čijem se ratu Trenk proslavio i za koju ga vezuju predaje.
  • Mladen Obad Šćitaroci: Arhitekt i akademik koji je istraživao Trenkov dvorac u Trenkovu.
  • Petra Urbanová: Antropologinja s Masarykova sveučilišta koja je vodila istraživanje Trenkove mumije.
  • Srećko Albini: Skladatelj operete Barun Trenk iz 1908.

Što se zna

  1. Franjo Trenk rođen je 1711. u Kalabriji, a u Slavoniji je posjedovao vlastelinstva Brestovac, Pleternicu, Pakrac, Veliku i Nuštar.
  2. Njegovi panduri borili su se u ratu za austrijsku baštinu i bili poznati po okrutnosti.
  3. Osuđen je 1747. na doživotnu tamnicu i umro 1749. u Spielbergu kraj Brna; tijelo mu je pokopano u kapucinskoj kripti i prirodno mumificirano.
  4. Današnji dvorac u Trenkovu sagrađen je nakon njegove smrti, na mjestu starije barokne kurije.
  5. Palac odrezan s mumije potvrđen je 1999. kao Trenkov, a tko ga je i zašto odrezao, nije poznato.
  6. Za posjet Marije Terezije i Trenka kutjevačkom podrumu ne navodi se nijedan dokument.

Otvorena pitanja

  • Tko je i kada odrezao palac s Trenkove mumije?
  • Kako je nastala kutjevačka priča o carici i barunu?
  • Je li Trenk ikada boravio u kuriji na mjestu današnjeg dvorca u Trenkovu?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Urbanová, P., Vachůt, P. (2020). Baron Trenck – Nová tvář legendy. Brno.

Izvori