nedešifrirana pisma
Sve tajne s oznakom nedešifrirana pisma (8).
- Codex Seraphinianus: Enciklopedija svijeta koji ne postoji, s biljkama koje krvare i parom koji se pretvara u aligatora, napisana pismom koje nitko ne zna pročitati. Njezin je autor živ, odgovara na pitanja i kaže da tu nema što pročitati.
- Disk iz Festa: Glinena ploča veličine dlana, pronađena 1908. u minojskoj palači na Kreti, prekrivena je spiralom od 242 znaka utisnuta pečatima. Nijedan drugi predmet s istim pismom nikad nije pronađen, pa je nitko nije uspio pročitati.
- Jezik Pikta i kamenje sa simbolima: Pikti su stoljećima vladali sjevernom Škotskom i ostavili stotine kamenova s isklesanim zmijama, polumjesecima, zrcalima i češljevima. Ne zna se jesu li ti znakovi slike, grbovi ili pismo, a od njihova jezika ostalo je tek nekoliko imena.
- Linear A: Minojci s Krete pisali su na glinenim pločicama pismom koje znamo izgovoriti, ali ne i razumjeti. Njegov mlađi srodnik, linear B, pročitan je 1952., a linear A i danas čeka svog Ventrisa.
- Mohenjo-daro: Prije četiri i pol tisuće godina na obali Inda stajao je grad s ravnim ulicama, kanalizacijom i javnim kupalištem, u kojem je živjelo desetke tisuća ljudi. Oko 1700. pr. Kr. bio je napušten, a njegovi stanovnici ostavili su tisuće natpisa koje nitko ne zna pročitati.
- Rohonczi kodeks: Mala knjiga od 448 stranica ispisana je s gotovo osam stotina različitih znakova, a između njih su crteži križeva, polumjeseca i raspeća. Stotinu godina smatrala se krivotvorinom, a pismo pronađeno 2026. u obiteljskom arhivu moglo bi je vratiti u 16. stoljeće.
- Uskršnji otok: Na jednom od najudaljenijih naseljenih otoka na svijetu stoji više od 900 kamenih kipova, neki teški desetke tona. Otočani su sačuvali predaju da su kipovi do svojih mjesta hodali, a na drvenim pločicama ostavili su pismo koje danas nitko ne zna pročitati.
- Vinčanski znakovi i pločice iz Tărtărije: Tri male glinene pločice iz rumunjskog sela Tărtărije prekrivene su znakovima koji nalikuju slovima. Ako su stare koliko kosti pronađene uz njih, starije su od najstarijeg pisma u Mezopotamiji, a znanstvenici se ni nakon šezdeset godina ne slažu je li to uopće pismo.