Megalodon, živi li još najveći morski pas?

Morski psi imaju kostur od hrskavice, koja se rijetko očuva kao fosil. Zubi su druga priča: tvrdi su, morski psi ih tijekom života mijenjaju u velikom broju, i nalaze se u morskim naslagama po cijelom svijetu. Upravo su zubi, mnogo veći od zuba bilo kojeg današnjeg morskog psa, ono po čemu znamo za najvećeg morskog psa koji je ikad živio.

Veliki zub

Ime megalodon znači "veliki zub". Znanstvenici su ga dugo svrstavali u rod velikog bijelog morskog psa, pa se u starijoj literaturi zove Carcharodon megalodon, a kasnije i Carcharocles megalodon. Danas ga većina svrstava u izumrli rod Otodus, lozu golemih morskih pasa koja je živjela od paleocena. Megalodon je bio njezin posljednji pripadnik.

Fosilni zubi megalodona pronađeni su u naslagama gotovo svih kontinenata. Rad iz 2014. smješta njegovo postojanje u razdoblje od prije oko 15,9 do 2,6 milijuna godina. Hranio se velikim plijenom, a znanstvenici smatraju da je lovio i kitove ili njihove pretke.

Koliko je bio velik

Budući da od tijela gotovo ništa nije ostalo, veličina se procjenjuje usporedbom sa živućim morskim psima. Dugo se uspoređivao samo s velikim bijelim morskim psom, ali ta dva psa vjerojatno nisu bliski srodnici. Istraživanje Jacka A. Coopera i suradnika iz 2020. zato je kao uzor uzelo pet današnjih vrsta srodne građe. Prema njihovu izračunu, megalodon dug 16 metara imao bi glavu dugu oko 4,65 metara, leđnu peraju visoku oko 1,62 metra i rep visok oko 3,85 metara.

Isti je istraživač 2022. na temelju iznimno dobro očuvanog fosila izradio prvi trodimenzionalni model tijela megalodona. Prema tom modelu, odrasla je životinja mogla plivati brže od bilo kojeg današnjeg morskog psa i progutati plijen veličine današnjih velikih grabežljivaca, a velik plijen davao joj je dovoljno energije za duga putovanja oceanima.

Kada je nestao

Datum izumiranja važan je jer o njemu ovisi i pitanje može li megalodon još živjeti. Catalina Pimiento i Christopher Clements 2014. su skupili najmlađe poznate nalaze i statističkom metodom izračunali da je megalodon izumro prije oko 2,6 milijuna godina. Robert W. Boessenecker i suradnici 2019. su ponovno pregledali sve nalaze sa zapadne obale Sjeverne Amerike i provjerili starost svakog od njih. Utvrdili su da su svi navodno mlađi zubi ili isprani iz starijih slojeva ili nepouzdanog podrijetla. Najmlađi pouzdani nalazi potječu iz ranog pliocena, što upućuje na izumiranje prije oko 3,6 milijuna godina, u isto doba kad i u Japanu, sjevernom Atlantiku i Sredozemlju.

Zašto je nestao, nije sasvim jasno. Boessenecker i suradnici navode hlađenje mora, koje je moglo raskomadati područje u kojem je živio, i natjecanje s velikim bijelim morskim psom, koji se pojavio upravo u to doba. Istraživanje izotopa cinka u zubima iz 2022. pokazalo je da su megalodon i veliki bijeli morski pas u ranom pliocenu zauzimali sličan položaj u hranidbenom lancu, dakle lovili sličan plijen. Rad iz 2023. pokazao je da je tijelo megalodona bilo toplije od okolnog mora. Takva građa troši mnogo energije, pa je megalodon mogao biti osjetljiviji na promjene od drugih morskih pasa koji su preživjeli.

Zubi s dna oceana

Tvrdnje da megalodon još živi imaju svoje izvore. S dna dubokih oceana ponekad se izvlače zubi megalodona obloženi korom manganovih spojeva. Istraživač W. Tschernezky objavio je 1959. u časopisu Nature procjenu da je kora na zubima izvađenima u južnom Pacifiku stara između oko 24.000 i 11.000 godina, a drugi autori 1988. slično su procijenili zube s dna kod Madagaskara. Ako bi to bilo točno, megalodon bi živio još u posljednjem ledenom dobu.

Boessenecker i suradnici upozorili su na glavni problem: obje procjene pretpostavljaju da kora uvijek raste jednakom brzinom, a to nije tako. Kora pokazuje samo koliko je dugo zub bio izložen morskoj vodi, a ne kada je životinja živjela. Vjerojatnije je da su ti zubi pliocenski ili miocenski, a da ih je podmorska erozija s vremenom izbacila na površinu dna, zajedno s drugim otpornim ostacima poput zuba drugih morskih pasa i kitovih ušnih kostiju.

Film koji je uzburkao more

Najveći poticaj vjerovanju da megalodon živi dala je televizija. U kolovozu 2013. Discovery Channel otvorio je svoj tjedan posvećen morskim psima dvosatnim filmom Megalodon: The Monster Shark Lives, prikazanim u obliku dokumentarca. Glumci su u njemu glumili znanstvenike koji kod Južne Afrike love dvadesetmetarskog megalodona. Na kraju je prikazana napomena da su neki događaji i likovi izmišljeni, ali i tvrdnja da se viđenja nastavljaju.

Znanstvenici su reagirali oštro. Biolog David Shiffman, koji proučava morske pse, rekao je da televizija koja se predstavlja kao obrazovna širi "potpune gluposti", i upozorio da strah od izmišljenog čudovišta može naštetiti programima zaštite stvarnih morskih pasa.