Tko je napisao Hasanaginicu

Balada o ženi koju muž otjera od djece prevedena je na više od četrdeset jezika, a Goethe ju je preveo na njemački. Njezin autor nije poznat, a svaka je zajednica ima za svoju.

Ukratko

Hasanaginica ili Asanaginica pučka je balada od 92 deseterca o ženi koju bolestan muž Hasan-aga otjera iz kuće bez djece; prvi put je objavljena 1774. u knjizi Alberta Fortisa *Viaggio in Dalmazia*.
Autor nije poznat. Nastanak se u nekim izvorima smješta u razdoblje 1646.–1649. u Imotskoj krajini, a Hrvatska enciklopedija drži da je nastala u dalmatinsko-hercegovačkom kraju prije 1717., u muslimanskom okružju.
Spor se vodi o tome tko ju je "napisao": je li riječ o anonimnoj usmenoj baladi, o Fortisovoj obradi, o zapisu s neimenovanog pjevača ili o kasnijoj preradi Vuka Karadžića.
Balada se danas smatra zajedničkom baštinom hrvatske, bošnjačke i srpske književnosti, a Goetheov prijevod učinio ju je dijelom svjetske književnosti.

Fortis je u Dalmaciji 1770. putovao i zapisao ono što je nazvao "morlačkom baladom". U Viaggio in Dalmazia objavio ju je dvojezično: slavenski tekst pod naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aginice i talijanski prijevod. Odatle je počeo njezin europski put.

Priča balade

Balada govori o muslimanskoj obitelji Arapović u Dalmaciji. Hasan-aga, ranjen nakon bitke, zove ženu Fatimu, koja ga nije mogla pratiti na bojište, a nju zbog toga uvrijedi i otjera. Ona moli brata, daje joj se razvodnica i tada je udaju za bogatog kadiju. Pred vjenčanje traži dugačak veo da ne bi vidjela djecu kad povorka prođe pored njezina nekadašnjeg dvora. Djeca je ipak ugledaju i zovu, a ona umire od tuge.

Ime Hasanaginica oblik je koji potječe iz redakcije Vuka Karadžića, a izražava položaj žene koja se imenuje po mužu. U 92 deseteračka stiha, kaže Hrvatska enciklopedija, kriva žene prema mužu "nije dokraja motivirana".

Tko je autor

Navodi se da je autor nepoznat. Bosanski pisac Alija Isaković u monografiji iz 1975. zaključio je da pjesma potječe iz imotske krajine, a Hrvatska enciklopedija ističe da se u opsežnoj literaturi pokušalo odgovoriti na pitanje mjesta i vremena zapisa te osobe zapisivača. Većina stručnjaka, kaže HE, drži da je izvor Fortisova zapisa ikavska verzija iz tzv. Splitskog rukopisa.

Fortisov je tekst vjerojatno prepisan iz ikavskog teksta i prilagođen stilu jezika u Dubrovniku, pa spaja uglavnom ijekavske i neke ikavske oblike, uz pogreške u pisanju. Vuk Karadžić, koji pjesmu nikad nije čuo od pjevača, preradio je Fortisov zapis da bi bio srpskiji. Hrvatska enciklopedija dodaje da je balada kasnije prešla u usmenu tradiciju dalmatinskih Hrvata i da su zabilježene pjesme koje otkrivaju veze s Fortisovom.

Postoji i rasprava o tome je li balada pjesnička fikcija ili se temelji na stvarnim osobama. Navodi se da su Hasan-aga Arapović, njegova žena Fatima (rođena Pintorović) i njezin brat Pintorović-beg stvarno postojali i da se smatraju temeljem pjesme; Hasan-aga je imao posjede u Vrdovu (Zagvozd) i Župi.

Svjetska slava

Goethe je baladu preveo oko 1775.; objavljena je anonimno 1778. u Herderovoj zbirci Volkslieder, a s Goetheovim potpisom 1789. Walter Scott preveo ju je 1798. s njemačkog. Prevodili su je Mérimée, Puškin, Mickiewicz i drugi; danas je prevedena na više od četrdeset jezika. Mérimée ju je 1827. uključio u svoju književnu mistifikaciju La Guzla, kao jedinu autentičnu baladu. Ivan Lovrić kritizirao je Fortisovu knjigu zbog mnogih činjeničnih pogrešaka.

Dokazi za i protiv

Anonimna usmena balada

U prilog: Hrvatska enciklopedija opisuje je kao pučku baladu u deseteračkom stihu koja je vjerojatno nastala prije 1717. u muslimanskom okružju i potom se prenosila usmeno.
U prilog: Pjesme zabilježene kasnije u Dalmaciji pokazuju vezu s Fortisovim zapisom, što upućuje na usmeni život balade.
Protiv: Prije Fortisova izdanja iz 1774. nije poznat objavljen zapis balade.
Protiv: Nije poznato tko je pjevao, kad i gdje je zapisana; to se pokušalo utvrditi u literaturi, bez konačnog odgovora.

Fortisova obrada

U prilog: Navodi se da je Fortisov tekst vjerojatno prepisan s ikavskog izvornika i prilagođen dubrovačkom jeziku.
U prilog: Fortisova je knjiga bila kritizirana zbog pogrešaka.
Protiv: Hrvatska enciklopedija drži da je Fortisov izvor ikavski rukopis (Splitski rukopis), pa Fortis nije izmislio tekst.
Protiv: Utvrđene povijesne osobe, Hasan-aga i Fatima, upućuju na stvarni događaj u krajini.

Zajednička baština

U prilog: Balada se, smatra dijelom zajedničke srpskohrvatske (bošnjačke, hrvatske i srpske) književne baštine.
U prilog: Vuk Karadžić ju je preradio u srpskom stilu, a kasnije se usmeno prenosila među dalmatinskim Hrvatima.
Protiv: Izvori je opisuju različito: neki je nazivaju bošnjačkom baladom, a Hrvatska enciklopedija pučkom baladom nastalom u muslimanskom okružju, pa se pitanje pripadnosti miješa s pitanjem autorstva.
Protiv: Pitanje "čija je" ne rješava pitanje tko ju je napisao.

Kronologija

1646.–1649.: Prema nekim izvorima, nastanak balade u Imotskoj krajini.
Prije 1717.: Prema Hrvatskoj enciklopediji, balada je već nastala.
1770.: Fortis putuje Dalmacijom.
1774.: Prvo izdanje u *Viaggio in Dalmazia*.
1778.: Goetheov prijevod u Herderovoj zbirci.
1798.: Walter Scott prevodi baladu.
1827.: Mérimée je uvrštava u *La Guzla*.

Ključne osobe

Alberto Fortis: Talijanski putopisac koji je baladu 1774. objavio.
Johann Wolfgang Goethe: Prevoditelj koji ju je učinio svjetski poznatom.
Vuk Karadžić: Preradio je Fortisov zapis i dao baladi oblik imena Hasanaginica.
Alija Isaković: Bosanski pisac koji je 1975. nastanak smjestio u Imotsku krajinu.

Što se zna

Prvi zapis objavljen je 1774. u Fortisovu *Viaggio in Dalmazia*.
Balada ima 92 deseterca.
Goethe ju je preveo oko 1775., a objavljena je 1778.
Autor i zapisivač nisu poznati; izvori se razilaze oko vremena nastanka (1646.–1649. ili prije 1717.).
Hasan-aga Arapović i Fatima postojali su,.

Što tvrde zagovornici

Pjesma je plod usmene tradicije nepoznatog pjevača iz muslimanskog okružja na granici Dalmacije i Hercegovine.
Hasan-aga Arapović i njegova obitelj stvarno su postojali, a pjesma ih prati.
Fortis je zapisao pjesmu i nije je napisao.

Što kažu kritičari

Poznati tekst prilagođen je jeziku i stilu, pa se izvornik teško može rekonstruirati.
Vukova je inačica nastala preradom, bez poznavanja usmenog izvođenja.
Nepoznato je tko je pjevač, kad je pjesma točno nastala i je li zapis vjeran.

Otvorena pitanja

Tko je bio zapisivač Splitskog rukopisa?
Kada je točno balada nastala?
Koliko je Fortis izmijenio tekst?

Teorije

Anonimna usmena balada iz muslimanskog okružja Dalmacije i Hercegovine
Tekst koji poznajemo velikim je dijelom Fortisova i kasnije Vukova obrada
Balada je zajednička baština više naroda i ne može se pripisati jednom autoru

Povezane priče

Stećci