Ilha da Queimada Grande, Zmijski otok

Iz daljine Queimada Grande izgleda kao obična stijena u moru: strme sive litice, zelena kapa šume i svjetionik. Otok je velik 43 hektara, uzdiže se do 206 metara iznad mora i leži oko 33 kilometra od obale. Upravno pripada općini Itanhaém. Na kartama ima službeno ime, ali svi ga zovu Zmijski otok.

Otok odsječen od kopna

Prije otprilike jedanaest tisuća godina, na kraju posljednjega ledenog doba, razina mora bila je niža, a današnji otok bio je brdo povezano s kopnom. Kad se more podiglo, brdo je postalo otok, a s njim su na njemu ostale i životinje, među njima zmije srodne žararaki, jednoj od najčešćih otrovnica Južne Amerike.

Na otoku nema sisavaca, pa su zmije morale naći drugu hranu. Prilagodile su se lovu na ptice selice koje se odmaraju na otoku. Od više od četrdeset vrsta ptica koje dolaze na otok, odrasle zmije love uglavnom dvije. Budući da ptica ne može dugo tražiti ako odleti nakon ugriza, zlatna žararaka ne ispušta plijen, nego ga drži u ustima dok otrov ne djeluje. Njezin je otrov, prema istraživanjima, jači i brže djeluje od otrova kopnene srodnice, a najsnažnije djeluje upravo na ptice. Tijekom tisućljeća izdvojena populacija postala je posebna vrsta koja ne živi nigdje drugdje na svijetu.

Svjetionik i priče

Ime otoka znači "veliko paljenje". Prema predaji, ljudi su nekoć palili šumu da bi na otoku podigli plantažu banana, i dio otoka zato je i danas gol. Godine 1909. na otoku je sagrađen svjetionik, a uz njega su do 1920-ih živjeli svjetioničari. Otkad je svjetionik automatiziran, na otoku nitko ne živi.

Upravo iz tog vremena potječu priče koje se danas prepričavaju po cijelom svijetu. Prema jednoj, posljednji svjetioničar i njegova obitelj umrli su kad su im zmije kroz prozore ušle u kuću. Prema drugoj, ribar se iskrcao na otok tražeći banane, a dani poslije pronađen je mrtav u svojem čamcu. Ribari s obale pričaju i da su zmije na otok donijeli gusari, kako bi čuvale zakopano zlato. Za te priče nema potvrde u dokumentima, a prema dostupnim izvorima ne postoji nijedan zabilježen slučaj da je zlatna žararaka ugrizla čovjeka.

Koliko je zmija na otoku

Dugo se navodilo da na otoku živi oko 430.000 zmija. Ta brojka nije nastala brojenjem: dobivena je tako da se pretpostavilo kako na svakom četvornom metru otoka živi jedna zmija, a površina otoka iznosi upravo oko 430.000 četvornih metara.

Prvo sustavno istraživanje, koje su 2008. objavili brazilski biolozi Marcio Martins, Ricardo Sawaya i Otavio Marques, procijenilo je da na otoku živi između dvije i četiri tisuće zmija, gotovo isključivo u šumovitom dijelu. Novija procjena iz 2021., temeljena na terenskim opažanjima i trodimenzionalnom snimanju otoka, došla je do oko 2400 do 2900 zmija. Istraživanje praćenja označenih zmija od 2002. do 2010. upozorilo je na mogući pad populacije, iako uz veliku nesigurnost.

Zašto je otok zatvoren

Otok i susjedna Queimada Pequena od 1985. zaštićeni su kao područje posebnoga ekološkog značaja. Ulazak je dopušten samo brazilskoj mornarici, koja održava svjetionik, i istraživačima koje odobri Institut Chico Mendes za zaštitu bioraznolikosti.

Zlatna žararaka na Crvenom je popisu Međunarodne unije za zaštitu prirode upisana kao kritično ugrožena vrsta. Živi samo na jednom malom otoku, populacija joj je mala, a parenje u srodstvu smanjuje genetsku raznolikost. Prijete joj i nezakoniti lovci: istraživači su izvijestili da su im nuđene desetine tisuća dolara za jedan primjerak. Zabrana pristupa tako se danas vidi i kao zaštita čovjeka od zmije i kao zaštita zmije od čovjeka.