Kako provjeriti tvrdnju

Najpoznatiji svečani portret Abrahama Lincolna nije Lincolnov: na tijelo drugog političara netko je oko 1865. presadio njegovu glavu. Kako bi čitatelj danas, pred slikom, citatom ili viješću, sam otkrio takvu stvar?

Ukratko

  • Ovaj vodič ne govori koja je teorija istinita, nego kako čitatelj sam može provjeriti bilo koju tvrdnju, sliku ili citat, bez obzira na to tko ih iznosi.
  • Istraživači koji su promatrali profesionalne provjeravatelje činjenica opisali su njihov ključni potez: brzo napuste stranicu i u drugim izvorima provjere tko stoji iza nje.
  • Kod slike se traži njezino najranije pojavljivanje i izvorni kontekst, a kod citata prvi zapis u kojem se pojavljuje.
  • Istraživanje objavljeno u časopisu Science 2018. pokazalo je da se na Twitteru netočne vijesti šire dalje i brže od točnih, pa trenutak zastajanja prije dijeljenja ima stvarnu vrijednost.

Oko 1865. u prodaji se pojavio svečani portret Abrahama Lincolna: predsjednik stoji uz stol, s perom u ruci, pred papirima na kojima piše "ustav", "unija" i "proglas o slobodi". Lice je doista Lincolnovo, ali sve ostalo nije. Prema Bronx Documentary Centeru, Lincolnova glava presađena je na lik i pozadinu bakroreza Johna C. Calhouna koji je 1852. izradio A. H. Ritchie, a natpisi na papirima promijenjeni su tako da odgovaraju novom predsjedniku. Osamdesetih godina 20. stoljeća portret je zabunom proglašen fotografijom i kao takav se i danas pretiskuje.

Ta slika dobro pokazuje da prijevare i zabune nisu nastale s internetom. Internet ih je samo ubrzao. Psihologija teorija zavjere bavi se time zašto ljudi vjeruju u neke priče. Ovaj članak bavi se praktičnim pitanjem: kako se tvrdnja provjerava.

Najprije zastani

Američki stručnjak za digitalnu pismenost Mike Caulfield sažeo je postupak provjere u četiri koraka i nazvao ga SIFT, prema engleskim početnim slovima: zastani, istraži izvor, potraži bolje izvještaje i prati tvrdnju do izvornog konteksta. Prvi korak je najjednostavniji. Prije nego što nešto pročitaš do kraja ili podijeliš, zapitaj se poznaješ li izvor i znaš li kakav glas imaju i tvrdnja i stranica.

Zastajanje nije samo savjet. Gordon Pennycook i suradnici 2021. u časopisu Nature objavili su pokuse u kojima su ljude prije dijeljenja vijesti samo zamolili da procijene je li jedan naslov točan. Ta mala opomena poboljšala je kvalitetu vijesti koje su poslije dijelili. Autori zaključuju da mnogi ljudi ne dijele netočne vijesti zato što u njih vjeruju, nego zato što u tom trenutku ne razmišljaju o točnosti.

Zastati je važno i zato što netočne vijesti putuju brzo. Soroush Vosoughi, Deb Roy i Sinan Aral proučili su oko 126.000 priča koje je na Twitteru od 2006. do 2017. podijelilo oko tri milijuna ljudi. Netočne vijesti dosezale su više ljudi i širile se brže od točnih, a autori su pokazali da za to nisu bili odgovorni samo automatski računi, nego i ljudi.

Čitaj postrance

Sam Wineburg i Sarah McGrew sa Sveučilišta Stanford usporedili su kako nepoznatu stranicu procjenjuju povjesničari, studenti i profesionalni provjeravatelji činjenica. Povjesničari i studenti dugo su čitali samu stranicu, njezin izgled i rubriku "o nama". Provjeravatelji su je gotovo odmah napuštali, otvarali nove kartice i tražili što o njoj pišu drugi. Bili su brži i točniji. Taj se postupak naziva bočno čitanje.

U praksi to znači nekoliko pitanja. Tko je autor i tko financira stranicu? Što o njima pišu neovisni izvori, primjerice enciklopedije ili ugledni mediji? Navodi li stranica izvorni dokument, sudski spis, znanstveni rad ili snimku, ili se poziva na druge stranice koje se pozivaju jedna na drugu? Kad više naizgled neovisnih izvora ponavlja istu tvrdnju, a svi vode do jednog jedinog početka, riječ je o kružnom izvještavanju, a ne o potvrdi.

Gdje je slika prvi put objavljena

Kod fotografija i snimaka najvažnije je pitanje gdje su se prvi put pojavile. Obrnuto pretraživanje slika, primjerice preko servisa TinEye ili pretraživača koji primaju sliku umjesto riječi, pokazuje gdje se ista ili slična slika već pojavljivala. Česta je zabuna stara slika s drugog mjesta koja se pripisuje novom događaju. Pomaže i pažljivo gledanje: odgovaraju li natpisi, jezik na pločama, vrijeme, odjeća i godišnje doba onome što tvrdnja kaže? Kod digitalnih datoteka dodatne podatke ponekad daju i metapodaci, ali ih društvene mreže često brišu.

Lincolnov portret otkriven je upravo usporedbom: kad se stave jedan uz drugoga, Calhounov i Lincolnov bakrorez gotovo su jednaki, osim glave i natpisa.

Tko je to doista rekao

Citati putuju još lakše od slika, jer ih je lako prepisati i pripisati poznatom imenu. Rečenica da je ludost raditi isto iznova i očekivati drukčiji rezultat obično se pripisuje Albertu Einsteinu. Stranica Quote Investigator, koja traži najranije zapise citata, nije pronašla nijedan dokaz da ju je Einstein rekao ili napisao, a najraniji pronađeni zapis potječe iz novinskog članka iz listopada 1981. o sastanku udruge obitelji alkoholičara Al-Anon.

Pravilo je isto kao kod slika: tražiti najraniji zapis, s datumom i izvorom, a ne najrašireniji. Ako citat nema izvor, ili se izvor svodi na "rekao je jednom", to još ne znači da je izmišljen, ali znači da nije provjeren.

Netočno, lažno i izvučeno iz konteksta

Claire Wardle i Hossein Derakhshan u izvješću za Vijeće Europe 2017. razlikovali su tri vrste "informacijskog nereda": netočne podatke koji se šire bez namjere da se nekome naudi, dezinformacije, koje su lažne i šire se namjerno, i istinite podatke koji se objavljuju da bi nekome naštetili, primjerice privatni podaci izvučeni iz konteksta. Ta podjela pomaže da se ljude koji dijele netočne vijesti ne proglasi automatski lažovima.

U Hrvatskoj se provjerom javnih tvrdnji bavi Faktograf.hr, pokrenut 2015. kao projekt Hrvatskog novinarskog društva i udruge Gong, član međunarodne mreže provjeravatelja činjenica IFCN.

Provjera vrijedi u oba smjera

Isti postupci koji pokazuju da je neka priča netočna otkrili su i stvarne zavjere. Afera Watergate razotkrivena je dokumentima, svjedocima, novinarskim istraživanjem i sudskim postupcima, a ne nagađanjem. Zato dobro postavljeno pitanje glasi: koji bi me dokaz uvjerio da nisam u pravu? Ako odgovor ne postoji ni za jednu stranu, provjera još nije počela.

Kronologija

  1. 1852.: A. H. Ritchie izrađuje bakrorez Johna C. Calhouna.
  2. oko 1865.: Pojavljuje se Lincolnov portret sastavljen od Lincolnove glave i Calhounova lika.
  3. listopad 1981.: Najraniji poznati zapis rečenice o ludosti koja se pripisuje Einsteinu.
  4. 2015.: Pokrenut je Faktograf.hr.
  5. 2017.: Claire Wardle i Hossein Derakhshan objavljuju izvješće o informacijskom neredu za Vijeće Europe.
  6. ožujak 2018.: Science objavljuje istraživanje o širenju točnih i netočnih vijesti na Twitteru.
  7. lipanj 2019.: Mike Caulfield objavljuje četiri koraka SIFT.
  8. studeni 2019.: Sam Wineburg i Sarah McGrew objavljuju istraživanje o bočnom čitanju.
  9. ožujak 2021.: Nature objavljuje pokuse Gordona Pennycooka i suradnika o usmjeravanju pažnje na točnost.

Ključne osobe

  • Mike Caulfield: Stručnjak za digitalnu pismenost, autor četiri koraka provjere SIFT.
  • Sam Wineburg: Profesor sa Stanforda koji je proučavao kako provjeravatelji činjenica čitaju internet.
  • Sarah McGrew: Istraživačica i suautorica istraživanja o bočnom čitanju.
  • Claire Wardle: Istraživačica, suautorica izvješća o informacijskom neredu za Vijeće Europe.
  • Soroush Vosoughi: Glavni autor istraživanja o širenju vijesti na Twitteru.
  • Gordon Pennycook: Psiholog koji istražuje zašto ljudi dijele netočne vijesti.
  • Abraham Lincoln: Šesnaesti predsjednik SAD-a, čiji je portret sastavljen s tuđim tijelom.

Što se zna

  1. Lincolnov portret iz oko 1865. nastao je presađivanjem njegove glave na bakrorez Johna C. Calhouna iz 1852.
  2. Profesionalni provjeravatelji činjenica u istraživanju iz 2019. bili su brži i točniji od povjesničara i studenata jer su provjeravali izvor u drugim izvorima.
  3. Prema istraživanju iz 2018., na Twitteru su se netočne vijesti od 2006. do 2017. širile dalje i brže od točnih.
  4. U pokusima objavljenima 2021. poticanje ljudi da razmisle o točnosti poboljšalo je kvalitetu vijesti koje su dijelili.
  5. Za rečenicu o ludosti koja se pripisuje Einsteinu nema dokaza da ju je izgovorio; najraniji poznati zapis je iz 1981.

Otvorena pitanja

  • Kako će se provjera slika i snimaka mijenjati kad umjetna inteligencija stvara uvjerljive prizore koji nikad nisu postojali?
  • Pomažu li oznake provjeravatelja na društvenim mrežama ili kod nekih čitatelja pojačavaju nepovjerenje?
  • Može li se bočno čitanje naučiti dovoljno rano da postane navika?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori