Koro i epidemija u Singapuru 1967.

Krajem listopada 1967. stotine muškaraca u Singapuru pohitale su u bolnice uvjerene da im se spolni organ uvlači u tijelo i da će umrijeti. Glasina je za sve okrivila svinjetinu.

Ukratko

  • Koro je stanje u kojem je osoba, najčešće muškarac, uvjerena da joj se spolni organ uvlači u tijelo i da će zbog toga umrijeti, iako se tijelo zapravo ne mijenja.
  • Javlja se pojedinačno i u epidemijama, ponajviše u jugoistočnoj Aziji i južnoj Kini, ali i u Indiji i Africi.
  • U Singapuru je krajem listopada i početkom studenoga 1967. u desetak dana zabilježeno 469 slučajeva, nakon glasine da je svinjetina cijepljenih svinja opasna.
  • Liječnici ga smatraju kulturno oblikovanim napadajem tjeskobe; zašto se javlja baš u nekim zajednicama i kako se širi, i dalje se istražuje.

Riječ koro vjerojatno dolazi iz malajskog jezika i povezuje se s kornjačom koja uvlači glavu u oklop. U kineskoj tradiciji pojava se zove suo yang, "skupljanje janga". Stari kineski liječnički spisi opisuju je kao opasno stanje: kad se muška životna snaga povuče, tijelo je u pogibelji. Takva vjerovanja oblikuju i sam doživljaj: osoba osjeća nagli strah, lupanje srca, znojenje i trnce te gleda i osjeća kako se organ "smanjuje".

Glasina o cijepljenim svinjama

Sredinom 1967. singapurske su vlasti provodile cijepljenje svinja protiv svinjske kuge. Krajem listopada počela se širiti glasina da je meso cijepljenih svinja opasno i da muškarci koji ga jedu dobivaju koro. Prvi slučajevi zabilježeni su oko 29. listopada. Za nekoliko dana bolnice su bile pune. Prema izvješću liječnika koji su epidemiju kasnije proučili, Opća bolnica u Singapuru 3. studenoga primila je 97 slučajeva u jednom danu.

Većina oboljelih bili su mladi Kinezi, muškarci, ali bilo je i žena koje su se bojale da im se uvlače bradavice. Neki su pokušavali spriječiti "uvlačenje" držeći se ili stežući se, pa su se i ozlijedili. Prodaja svinjetine naglo je pala, a mesari su trpjeli gubitke.

Kako je epidemija zaustavljena

Ministarstvo zdravstva i liječnici preko radija, televizije i novina ponavljali su da svinjetina nije opasna i da je koro posljedica straha, a ne bolesti tijela. Liječnici su na televiziji objašnjavali da se organ ne može uvući u tijelo. U desetak dana broj novih slučajeva pao je gotovo na nulu. Skupina liječnika, kasnije poznata kao Koro Study Team, zbrojila je 469 slučajeva, od kojih su 97 posto bili muškarci, a rezultate je 1969. objavila u Singapurskom medicinskom časopisu.

Druge epidemije

Singapurska epidemija nije bila jedina. U kineskoj provinciji Guangdong i na otoku Hainanu epidemije su zabilježene 1948., 1955., 1966. i 1974., a najveća je trajala od 1984. do 1985. i zahvatila više od tri tisuće ljudi u desecima gradova i okruga. Psihijatar Wen-Shing Tseng i suradnici, koji su je proučavali, kao podlogu panike naveli su raširenu narodnu vjeru da zli duhovi uzrokuju uvlačenje spolnog organa, a kao pokretač tjeskobnu reakciju cijele zajednice. Zabačenost kraja, smatraju, zadržala je epidemije unutar njega. Na sjeveroistoku Tajlanda 1976. zabilježeno je najmanje 350 slučajeva, uz glasine o zatrovanoj hrani. U Indiji je 1982. epidemija zahvatila Assam i Zapadni Bengal.

Od 1990-ih u zapadnoj i središnjoj Africi javljaju se slične, ali drukčije oblikovane panike: muškarci tvrde da im je spolni organ "ukraden" ili smanjen dodirom nepoznate osobe, često u gužvi na tržnici. Takve su glasine nekoliko puta dovele do nasilja nad nevino optuženim ljudima.

Kulturno vezan sindrom

Američki psihijatrijski priručnik DSM-IV iz 1994. naveo je koro među kulturno vezanim sindromima, stanjima koja se javljaju uglavnom u određenim kulturama. Novije izdanje DSM-5 iz 2013. takve pojave opisuje kao kulturne koncepte nevolje i naglašava da su tjeskoba i tjelesni simptomi stvarni, a način na koji ih ljudi doživljavaju i objašnjavaju oblikuje kultura. Sociolog Robert Bartholomew 1998. upozorio je da zapadni liječnici koro često prikazuju kao egzotičnu bolest, a epidemije zapravo nalikuju drugim masovnim strahovima, poput europskih priča iz ranog novog vijeka o vješticama koje muškarcima kradu spolne organe.

Kronologija

  1. 1849.: Prvi zapadni opis kora u pismu s otoka Celebesa (Sulawesi).
  2. 1967.: Singapurske vlasti cijepe svinje protiv svinjske kuge.
  3. 29. listopada 1967.: Prvi slučajevi singapurske epidemije.
  4. 3. studenoga 1967.: Opća bolnica u Singapuru prima 97 slučajeva u jednom danu.
  5. studeni 1967.: Nakon javnih objava vlasti i liječnika epidemija prestaje.
  6. 1969.: Koro Study Team objavljuje izvješće o 469 slučajeva.
  7. 1976.: Epidemija na sjeveroistoku Tajlanda.
  8. 1982.: Epidemija u Assamu i Zapadnom Bengalu.
  9. 1984.–1985.: Epidemija u Guangdongu i na Hainanu s više od tri tisuće oboljelih.

Ključne osobe

  • Wen-Shing Tseng: Psihijatar koji je proučio epidemiju u Guangdongu 1984. i 1985.
  • Robert Bartholomew: Sociolog koji je usporedio epidemije kora s drugim masovnim strahovima.

Što se zna

  1. Koro je uvjerenje da se spolni organ uvlači u tijelo, praćeno snažnom tjeskobom, bez stvarne tjelesne promjene.
  2. U Singapuru je 1967. zabilježeno 469 slučajeva, od kojih su 97 posto bili muškarci.
  3. Singapursku epidemiju pratila je glasina o mesu svinja cijepljenih protiv svinjske kuge.
  4. Epidemija je prestala za desetak dana, nakon javnih objava vlasti i liječnika.
  5. Velike epidemije zabilježene su i u južnoj Kini, Tajlandu i Indiji.

Otvorena pitanja

  • Zašto se koro u epidemijama javlja uglavnom u jugoistočnoj Aziji i južnoj Kini?
  • Koliku ulogu imaju glasine, a koliku dublja kulturna vjerovanja o životnoj snazi?
  • Jesu li pojedinačni slučajevi koro u Europi i Americi ista pojava ili nešto drugo?

Teorije

  • Strah oblikovan kulturnim vjerovanjima o životnoj snazi, potaknut glasinama
  • Napadaj tjeskobe s tjelesnim osjetima koje kultura tumači kao koro
  • Uobičajeno skupljanje tkiva zbog hladnoće ili straha, koje strah tumači kao opasnost

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori