Kovčeg saveza

Za Židove i kršćane Kovčeg saveza jedan je od najsvetijih predmeta o kojima govori Biblija. Za mnoge vjernike Etiopske pravoslavne Crkve on nije predmet iz prošlosti, nego prisutnost koju njihova Crkva čuva i danas. Ovaj članak opisuje što o Kovčegu kažu Biblija i predaje, a zatim što o tim predajama kažu povjesničari.

Škrinja od bagremova drva

Knjiga Izlaska opisuje kako je Mojsije na Sinaju primio upute za izradu Kovčega, a izradio ga je majstor Besalel. Bila je to škrinja od bagremova drva duga dva i pol lakta, široka i visoka po lakat i pol, što je oko 131 sa 79 sa 79 centimetara. Bila je iznutra i izvana obložena čistim zlatom, sa zlatnim vijencem uokolo. Na uglovima su bila četiri zlatna koluta, a kroz njih motke za nošenje, koje se nisu smjele izvlačiti.

Poklopac se zvao Pomirilište. Na njegovim krajevima bila su dva zlatna kerubina raširenih krila, okrenuta jedan prema drugome, a Bog je, prema Izlasku, s Mojsijem govorio "između dvaju kerubina". U Kovčegu su bile dvije kamene ploče Zakona. Poslanica Hebrejima navodi da su uz njih bili i Aronov štap i posuda s manom, a Prva knjiga o kraljevima kaže da su u Salomonovo doba u njemu bile samo ploče.

Od Jordana do Hrama

Biblijski tekstovi pripovijedaju o Kovčegu kao o znaku Božje prisutnosti među narodom. Svećenici su ga nosili ispred naroda, a kad su ušli u Jordan, rijeka se zaustavila. Oko Jerihona nosili su ga šest dana po jednom, a sedmoga dana sedam puta, prije nego što su pale zidine.

U bitci kod Eben-Ezera Kovčeg su zarobili Filistejci. Prema Prvoj knjizi Samuelovoj, prenosili su ga iz grada u grad, iz Ašdoda u Gat i Ekron, a gdje god bi došao, ljude su pogađale bolesti. Nakon sedam mjeseci vratili su ga s darovima. Dvadeset godina stajao je u Kirjat Jearimu, dok ga kralj David nije prenio u Jeruzalem. Njegov sin Salomon smjestio ga je u Svetinju nad svetinjama Hrama.

Tišina nakon razaranja Hrama

Babilonska vojska kralja Nabukodonozora II. osvojila je Jeruzalem i razorila Hram 587. ili 586. pr. Kr. Druga knjiga o kraljevima nabraja što su Babilonci odnijeli iz Hrama, ali Kovčeg ne spominje. Od tada ga biblijski tekstovi ne opisuju kao predmet koji je još negdje prisutan.

Kasnije predaje pokušavaju odgovoriti na tu tišinu. Druga knjiga o Ljetopisima spominje da je kralj Jošija, nekoliko desetljeća prije razaranja, naredio da se Kovčeg vrati u Hram, pa je židovska predaja zaključila da ga je Jošija sakrio, možda u odajama ispod Hrama. Druga knjiga o Makabejcima pripovijeda da je prorok Jeremija Kovčeg, šator i kadioni žrtvenik sakrio u špilju na brdu Nebo, u današnjem Jordanu, i rekao da će mjesto ostati nepoznato dok Bog ne sabere svoj narod. Ni Talmud nije jedinstven: jedni rabini pišu da je Kovčeg odnesen u Babilon, drugi da je sakriven.

Kapela u Aksumu

Najživlja je predaja iz Etiopije. Prema spisu Kebra Nagast (Slava kraljeva), kraljica od Sabe posjetila je Salomona i rodila mu sina Menelika. Kad je Menelik kao mladić posjetio oca, odnio je Kovčeg u Etiopiju, a u Jeruzalemu je ostala kopija. Etiopska pravoslavna Tewahedo Crkva uči da se Kovčeg i danas čuva u Aksumu, u kapeli kraj crkve Gospe Sionske. Čuva ga jedan redovnik, koji tu službu obnaša do smrti i ne napušta ograđeni prostor kapele. Svaka etiopska pravoslavna crkva ima tabot, svetu ploču koja predstavlja ploče Zakona,.

Povjesničari se ne slažu oko toga koliko je ta predaja stara. Egipatski kršćanski pisac Abu al-Makarim spominje je krajem 12. stoljeća, dok britanski istraživač Tudor Parfitt smatra da se u zapisima pojavljuje tek u kasnom srednjem vijeku, oko 1400. godine.

Jedini poznati opis predmeta u Aksumu potječe od britanskog orijentalista Edwarda Ullendorffa. Kao časnik britanske vojske 1941. ušao je u kapelu, iako su mu redovnici to branili. Prema Parfittu, vidio je model Kovčega kakav postoji u svakoj etiopskoj crkvi. U razgovoru za Los Angeles Times 1992. rekao je da je predmet srednjovjekovne izrade. Ullendorff o tome nikad nije pisao, kako ne bi povrijedio Etiopljane, s kojima je dugo radio. Godine 2009. patrijarh Abune Paulos najavio je da će Kovčeg pokazati svijetu, a zatim od toga odustao.

Druga mjesta i druge priče

Južnoafrički narod Lemba ima predaju o svetom predmetu ngoma lungundu, čija je kopija 1940-ih pronađena u jednoj špilji. Tudor Parfitt istraživao je tu predaju i u knjizi iz 2008. iznio pretpostavku da taj predmet veličinom i namjenom podsjeća na Kovčeg. Druge predaje smještaju Kovčeg u Rim, gdje je Lateranska bazilika navodno izgorjela s njim, ili u Irsku: početkom 20. stoljeća Britansko-izraelsko udruženje kopalo je na brdu Tari dok iskopavanja nisu zaustavljena prosvjedima, a kasniji arheološki pregled tamo nije našao nikakve tragove.