Je li kralj Artur postojao?

Redovnik koji je najviše od svih pisao o pobjedi Britanaca kod Badona nije spomenuo nijednog Artura. Prvi put kad se to ime pojavi uz tu bitku, od nje je prošlo više od tristo godina.

Ukratko

  • Kralj Artur, Okrugli stol i Camelot dolaze iz srednjovjekovnih romana, ali iza njih bi mogao stajati britanski ratni vođa s kraja 5. ili početka 6. stoljeća, iz doba borbi protiv Sasa.
  • Najbliži suvremeni izvor, Gildas, opisuje veliku pobjedu kod Badona, ali Artura ne spominje; Artur se kao pobjednik kod Badona prvi put javlja oko 829. u Povijesti Britanaca.
  • Arheologija je u Tintagelu i Cadburyju pronašla bogata naselja iz Arturova vremena, ali ništa što bi se vezalo uz njegovo ime.
  • Povjesničari su i danas podijeljeni: jedni vide u njemu stvarnog vođu, drugi spoj više ljudi, a treći junaka iz predaje kojega su kasniji pisci pretvorili u povijesnu osobu.

Arturova priča poznata je po kasnijim slojevima: maču u kamenu, Merlinu, Lancelotu i gralu. Pitanje o njegovu postojanju vodi u mnogo mračnije doba, u Britaniju nakon što su je oko 410. napustile rimske legije, a na istočnu obalu počeli se naseljavati Angli i Sasi.

Šutnja Gildasa

Jedini gotovo suvremeni pisac tog razdoblja je redovnik Gildas, koji je u 6. stoljeću napisao gorku propovijed o propasti Britanije. U njoj spominje opsadu Badonskog brda, veliku pobjedu Britanaca nad Sasima "u naše vrijeme", u godini u kojoj se on rodio, nakon koje je nastupilo dugo razdoblje mira. Imenom hvali vođu otpora Ambrozija Aurelijana, ali ne kaže tko je zapovijedao kod Badona. Artura nema, kao što ga nema ni u Bedinoj crkvenoj povijesti iz 731.

Dvanaest bitaka

Ime se pojavljuje u Povijesti Britanaca (Historia Brittonum), sastavljenoj u Walesu oko 829. Ondje Artur nije kralj, nego vođa u ratovima koji se bori uz britanske kraljeve i dobiva dvanaest bitaka. Posljednja je kod Badonskog brda, gdje je, kaže tekst, u jednom naletu sam ubio devetsto šezdeset ljudi.

Velški anali (Annales Cambriae), sačuvani u rukopisu iz 10. stoljeća, donose dva kratka zapisa. Pod godinom koja odgovara 516. piše da je Artur kod Badona tri dana i tri noći nosio na ramenima križ Gospodina Isusa Krista i da su Britanci pobijedili. Pod 537. stoji: "Bitka kod Camlanna, u kojoj su pali Artur i Medraut." U velškoj pjesmi Y Gododdin za jednog ratnika kaže se da je pobio mnoge, "premda nije bio Artur". Rukopis pjesme potječe iz 13. stoljeća, a sama pjesma datira se u razdoblje od 7. do početka 11. stoljeća, pa se ne zna je li taj stih star kao bitka koju opisuje.

Od ratnika do kralja

Kralj je od Artura postao u Povijesti britanskih kraljeva Geoffreyja iz Monmoutha, završenoj oko 1136. Geoffrey je opisao njegovo začeće u Tintagelu, pobjede nad Sasima, osvajanje velikog dijela Europe, izdaju Mordreda i odlazak smrtno ranjenog kralja na otok Avalon. Knjiga je postala jedno od najčitanijih djela srednjeg vijeka, a francuski pjesnici ubrzo su joj dodali Lancelota, Camelot i potragu za gralom. Crtež iz kronike Petera Langtofta s početka 14. stoljeća prikazuje Artura s krunama trideset zemalja kojima je, prema Geoffreyju, vladao.

Grob u Glastonburyju

Godine 1191. redovnici opatije Glastonbury objavili su da su na samostanskom groblju iskopali grob Artura i kraljice Ginevre. Pisac Gerald iz Walesa vidio je, kaže, i olovni križ s natpisom: "Ovdje leži pokopan slavni kralj Artur na otoku Avalonu." Opatija je u to vrijeme obnavljala crkvu nakon velikog požara, a hodočasnika je bilo sve manje. Otkriće je opet privuklo posjetitelje, pa mnogi povjesničari u njemu vide dobro smišljenu promidžbu. Gdje je križ danas, ne zna se.

Kamenje i bedemi

U Somersetu postoji brdo Cadbury, za koje je starinar John Leland 1542. zapisao da ga mještani zovu Camelotom. Arheolog Leslie Alcock iskapao ga je od 1966. do 1970. i otkrio da su prapovijesni bedemi u 5. ili 6. stoljeću obnovljeni, da je na vrhu stajala velika dvorana od dvadeset puta deset metara i da su stanovnici pili vino iz amfora s istoka Sredozemlja. Bila je to najveća utvrda tog doba u Britaniji.

U Tintagelu u Cornwallu 1998. pronađena je kamena ploča s latinskim natpisom koji sadrži ime Artognou. Iskapanja 2016. i 2017. otkrila su ostatke velikih zgrada iz 5. i 6. stoljeća i ulomke posuda iz Španjolske i istočnog Sredozemlja. Tintagel je bio sjedište moćnih ljudi koji su znali čitati i pisati. Većina povjesničara ipak ne vidi vezu između imena Artognou i Artura.

Kandidati

Geoffrey Ashe 1985. predložio je britanskog kralja Riothama, kojemu je oko 460. pisao galski biskup Sidonije Apolinar. Prema gotskom povjesničaru Jordanesu, Riotham je s dvanaest tisuća vojnika prešao u Galiju, poražen je i povukao se prema Burgundiji, možda kroz mjesto Avallon. Drugi su predlagali škotskog princa Artuira, sina kralja Áedána, ali on je poginuo 596., predugo nakon Badona.

Najstariji kandidat ima vezu s Hrvatskom. U Podstrani kraj Splita sačuvani su ulomci nadgrobnih natpisa rimskog časnika Lucija Artorija Kasta, koji je u 2. stoljeću služio kao prefekt Šeste legije u Britaniji, sa sjedištem u Yorku, a zatim kao zapovjednik pohoda. Dugo se čitalo da je pohod vodio protiv Armorikanaca u Galiji, ali dio stručnjaka natpis čita kao "protiv Armenaca". Hrvatski arheolozi Željko Miletić i Silvia Bekavac rekonstruirali su njegovu karijeru i pokazali da je na kraju bio namjesnik kratkotrajne pokrajine Liburnije. Između Kasta i bitke kod Badona stoji gotovo tristo godina, pa većina povjesničara u njemu vidi najviše uzor za ime.

Spor povjesničara

Leslie Alcock 1971. tvrdio je da postoje prihvatljivi povijesni dokazi da je Artur stvarna osoba. Šest godina kasnije David Dumville odgovorio je da o Arturu nema nikakvih povijesnih dokaza i da ga treba izbaciti iz povijesnih knjiga i, prije svega, iz njihovih naslova. Nicholas Higham smatra da su kasniji pisci Artura stvorili jer im je trebao junak, a Thomas Green tumači ga kao lik iz britanske predaje, zaštitnika i lovca na čudovišta, kojega su pisci 9. stoljeća smjestili u povijest. Zagovornici povijesnog Artura odgovaraju da se ime Artur među britanskim plemićima nakon 500. iznenada češće javlja, kao da su ga nazivali po slavnom vođi.

Kronologija

  1. Oko 410.: Rimska vojska napušta Britaniju.
  2. Kraj 5. ili početak 6. st.: Britanci pobjeđuju Sase kod Badonskog brda.
  3. 6. stoljeće: Gildas opisuje Badon, ali ne spominje Artura.
  4. Oko 829.: Povijest Britanaca navodi Arturovih dvanaest bitaka.
  5. 10. stoljeće: Velški anali bilježe Badon pod 516. i Camlann pod 537.
  6. Oko 1136.: Geoffrey iz Monmoutha piše o kralju Arturu.
  7. 1191.: Redovnici u Glastonburyju objavljuju da su pronašli Arturov grob.
  8. 1542.: John Leland bilježi da mještani Cadbury zovu Camelotom.
  9. 1966.-1970.: Leslie Alcock iskapa utvrdu Cadbury.
  10. 1998.: U Tintagelu se pronalazi ploča s imenom Artognou.
  11. 2016.-2017.: Iskapanja otkrivaju zgrade iz 5. i 6. stoljeća u Tintagelu.

Ključne osobe

  • Gildas: Britanski redovnik iz 6. stoljeća koji je opisao bitku kod Badona bez spominjanja Artura.
  • Geoffrey iz Monmoutha: Pisac iz 12. stoljeća koji je od Artura napravio kralja i osvajača.
  • Gerald iz Walesa: Pisac koji je vidio olovni križ iz Glastonburyja i prepisao njegov natpis.
  • Lucije Artorije Kast: Rimski časnik iz 2. stoljeća čiji su natpisi pronađeni u Podstrani.
  • Riotham: Britanski kralj iz 5. stoljeća kojega je Geoffrey Ashe predložio kao Artura.
  • Leslie Alcock: Arheolog koji je iskapao Cadbury i branio Arturovo postojanje.
  • David Dumville: Povjesničar koji je 1977. odbacio Artura kao povijesnu osobu.
  • Nicholas Higham: Povjesničar koji je istražio kako je nastala Arturova legenda.

Što se zna

  1. Gildas u 6. stoljeću opisuje pobjedu Britanaca kod Badona, ali ne imenuje zapovjednika.
  2. Najstariji tekst koji Artura povezuje s Badonom je Povijest Britanaca iz oko 829.
  3. Velški anali bilježe Arturovu smrt kod Camlanna pod godinom 537.
  4. Iskapanja u Cadburyju i Tintagelu pokazala su da su ondje u 5. i 6. stoljeću živjeli moćni ljudi s trgovačkim vezama sa Sredozemljem.
  5. Natpisi Lucija Artorija Kasta iz Podstrane potvrđuju da je rimski časnik tog imena služio u Britaniji u 2. stoljeću.

Što tvrde zagovornici

  • Bitka kod Badona je stvarna, a netko je njome morao zapovijedati; predaja je ime tog vođe sačuvala kao Artur.
  • Stih iz pjesme Y Gododdin pokazuje da je Artur bio mjerilo junaštva već u ranoj velškoj poeziji.
  • Utvrde poput Cadburyja pokazuju da je u to doba postojala vlast sposobna okupiti veliku vojsku.
  • Ime Artur češće se javlja među britanskim plemstvom nakon 500., što upućuje na slavnog nositelja tog imena.

Što kažu kritičari

  • Gildas, jedini pisac blizak događajima, ne spominje Artura, iako hvali druge vođe.
  • Između Badona i prvog spomena Artura kao njegova pobjednika prošlo je više od tristo godina.
  • Velški anali i Povijest Britanaca nastali su u doba kad su Velšani trebali junaka protiv Engleza.
  • Najstariji velški tekstovi Artura prikazuju u društvu divova, čarobnjaka i čudovišta, kao lik predaje, a ne kao povijesnu osobu.

Otvorena pitanja

  • Tko je zapovijedao Britancima kod Badonskog brda?
  • Koliko je star stih o Arturu u pjesmi Y Gododdin?
  • Je li ime Lucija Artorija Kasta ostalo u sjećanju Britanaca sve do 6. stoljeća?

Teorije

  • Artur je bio stvarni britanski ratni vođa s kraja 5. ili početka 6. stoljeća
  • Legenda je spojila više stvarnih ljudi, poput Ambrozija Aurelijana, Riothama ili Lucija Artorija Kasta
  • Artur je bio junak iz britanske predaje, kojega su kasniji pisci pretvorili u povijesnu osobu

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori