Vortigernova kula i dva zmaja na Dinas Emrysu

Iznad sela Beddgelert u sjeverozapadnom Walesu, na južnom kraju jezera Llyn Dinas, iz doline rijeke Glaslyn diže se stjenovito brdo obraslo hrastovima, visoko oko 76 metara iznad dna doline. Na njegovu vrhu vide se ostaci kamenih bedema i temelji jedne srednjovjekovne kule. Velšani ga zovu Dinas Emrys, Emrysova utvrda. Po predaji, upravo se ovdje dogodio susret koji je Britaniji dao njezina najpoznatijeg čarobnjaka, a Walesu njegov znak.

Kralj u bijegu

O stvarnom Vortigernu zna se vrlo malo. Svećenik Gildas na prijelazu iz 5. u 6. stoljeće piše o "oholom tiraninu" koji je u Britaniju pozvao Saksonce da mu pomognu protiv Pikta i Škota, a oni su se okrenuli protiv Britanaca. Bede u 8. stoljeću tom tiraninu daje ime Vortigern. Historia Brittonum, koju je predaja dugo pripisivala redovniku Nenniju, sastavljena je oko 829., u doba gwyneddskog kralja Merfyna, i pripovijeda o njemu mnogo više.

Prema toj kronici, Vortigern se nakon izdaje Saksonaca s mudracima povukao na zapad, u pokrajinu Gwynedd. U planinama Eryrija, koje danas nazivamo Snowdonijom, mudraci su na vrhu jednog brda pronašli mjesto na kojem bi utvrda bila sigurna od barbara. Kralj je okupio tesare i klesare i dovukao građu. U jednoj noći sve je nestalo. Građa je dopremljena drugi i treći put, i svaki put je ponovno nestala.

Dječak bez oca

Mudraci su rekli kralju da mora pronaći dijete rođeno bez oca, ubiti ga i njegovom krvlju poškropiti tlo na kojem će stajati utvrda, jer je inače nikad neće sagraditi. Glasnici su obišli cijelu Britaniju. Na polju Elleti u kraju Glywysing, na jugu Walesa, naišli su na dječake koji su igrali loptom. Dvojica su se posvađala, i jedan je drugome doviknuo: "Dječače bez oca, ništa ti dobro neće biti." Glasnici su ispitali dječakovu majku, a ona se zaklela da ne zna kako je začela, jer nikad nije bila s muškarcem. Dječaka su odveli kralju.

Sljedećeg dana, kad su ga trebali ubiti, dječak je upitao kralja tko ga je tome naučio, i zatražio da dovedu mudrace. Upitao ih je kako im je otkriveno da utvrda ne može stajati bez njegove krvi i što leži ispod pločnika. Nisu znali odgovoriti. "Ondje je jezerce", rekao je, "kopajte." Iskopali su i pronašli jezerce. U njemu su, kako je predvidio, bile dvije posude, u posudama složen šator, a u šatoru dvije usnule zmije, bijela i crvena.

Crveni i bijeli zmaj

Kad su razmotali šator, zmije su se probudile i počele boriti. Bijela je triput potisnula crvenu na sredinu, pa do ruba šatora. Napokon je crvena, koja se činila slabijom, skupila snagu i istjerala bijelu iz šatora, a zatim je progonila kroz jezerce dok bijela nije nestala. Dječak je kralju objasnio znak. Jezerce je svijet, a šator njegovo kraljevstvo. Zmije su dva zmaja: crveni je zmaj Vortigernova naroda, a bijeli zmaj naroda koji je zauzeo mnoge pokrajine Britanije. Jednog će dana, rekao je, naš narod ustati i otjerati Saksonce preko mora, odakle su došli.

Dječak je rekao da se zove Ambrozije, na britanskom Embresguletic. Na pitanje o podrijetlu, onaj za kojeg su svi govorili da nema oca odgovorio je da mu je otac bio rimski konzul. Vortigern mu je ostavio utvrdu i zapadne pokrajine, a sam je otišao drugamo i sagradio grad nazvan po sebi. Brdo je tako postalo Dinas Emrys.

Merlin i Lludd

Oko 1136. Geoffrey iz Monmoutha prepričao je priču u svojoj Povijesti kraljeva Britanije i promijenio dječaka. Kod njega je to Merlin, kojemu je Ambrozije samo drugo ime, a borba zmajeva postaje uvod u Merlinova proročanstva o budućnosti Britanije. Tako je jedno brdo u Snowdoniji postalo i mjesto rođenja arturijanskog Merlina.

Velška pripovijest o Luddu i Llefelysu, čiji je najstariji sačuvani zapis iz prve polovice 13. stoljeća, objašnjava kako su zmajevi dospjeli pod brdo. Kralj Lludd vladao je Britanijom kad se svake prvomajske noći čuo strašan krik od kojeg su žene pobacivale, a zemlja postajala neplodna. Njegov brat Llefelys, kralj Galije, otkrio mu je da krik ispušta britanski zmaj dok se bori s tuđinskim. Lludd je dao izmjeriti otok i u njegovu središtu, u Oxfordu, iskopati jamu s kotlom punim medovine, prekrivenim svilenom tkaninom. Kad su se zmajevi umorili od borbe, pali su u kotao, popili medovinu i zaspali. Lludd ih je umotao u tkaninu i zakopao u kamenoj škrinji na najsigurnijem mjestu u Snowdoniji, koje se dotad zvalo Dinas Ffaraon, a otada Dinas Emrys.

Što su pronašli arheolozi

Brdo je istraživano 1910. i ponovno od 1954. do 1956., kad je iskapanja vodio arheolog H. N. Savory. Pronađeni su kameni bedemi debeli dva i pol do tri metra, koji obuhvaćaju oko jednog hektara, i jezerce unutar utvrde, za koje se smatra da je umjetno iskopano. Prema Savoryju, tragovi naseljenosti sežu do 5. stoljeća, u doba u koje predaja smješta Vortigerna i Ambrozija, a iznad jezerca pronašao je i podnicu kakvu opisuje Historia Brittonum. Ta je podnica, međutim, mnogo mlađa od 5. stoljeća, a temelji kule na vrhu potječu iz srednjeg vijeka.

Crveni zmaj ostao je znak Walesa. Henrik Tudor nosio ga je na zastavi 1485. u bitki kod Boswortha, a zastava s crvenim zmajem na bijelom i zelenom polju službeno je priznata kao velška zastava 1959. Folklorist Stith Thompson priču o Vortigernovoj kuli u svojem kazalu motiva navodi među britanskim primjerima žrtve temelja. Ona se od većine sličnih priča razlikuje po tome što žrtvu ne traži nadnaravni glas, nego ljudi, a na kraju umjesto krvi pobjeđuje znanje.