Pariške katakombe

Ispod južnog Pariza leže ostaci više od šest milijuna ljudi, a oko njih se pruža labirint starih kamenoloma dug stotinama kilometara. Samo malen dio je na kartama za posjetitelje, a o ostatku se pričaju priče.

Ukratko

  • Pariške katakombe su kosturnica uređena od 1786. u napuštenim kamenolomima ispod južnog Pariza, kamo su preneseni ostaci s gradskih groblja.
  • Kosturnica je samo malen dio mnogo veće mreže hodnika, dugačke oko 280 kilometara, iz koje se stoljećima vadio vapnenac za gradnju grada.
  • Ulazak u mrežu izvan dijela otvorenog za posjetitelje zabranjen je od 1955., ali u nju i dalje silaze istraživači koje Parižani zovu katafili.
  • Oko neistraženih hodnika nastale su brojne priče o izgubljenima i nestalima; potvrđen je tek mali broj slučajeva, a za ostale se ne zna jesu li istiniti.

Pariz je dobrim dijelom sagrađen od kamena koji leži ispod njega. Lijeva obala Seine stoji na debelim slojevima vapnenca nastalog na dnu tropskog mora prije oko 45 milijuna godina. Taj su kamen, nazvan po rimskom imenu grada lutecijski vapnenac, kopali već Rimljani, isprva u otvorenim kopovima. U srednjem vijeku kopovi su se spustili pod zemlju, a kamenari su kopali sve dalje kroz hodnike, često bez dozvola i bez karata.

Grad koji propada

Kako je grad rastao, kuće su se gradile iznad starih i zaboravljenih kamenoloma. Godine 1774. urušio se dio ulice koja danas nosi ime Denfert-Rochereau, a u dubinu je propalo oko 300 metara ceste. Kralj Luj XVI. dvije je godine kasnije zabranio kopanje ispod javnih putova, a 4. travnja 1777. osnovao je Glavnu inspekciju kamenoloma, službu koja je trebala izmjeriti i učvrstiti podzemlje. Inspektori su ispod ulica gradili zidove, stupove i nadzorne hodnike koji su učvršćivali ulice iznad sebe.

Groblja koja su se prelijevala

Istodobno je Pariz imao drugi problem: groblja u središtu grada bila su prepunjena. Najveće među njima, groblje Nevine dječice uz tržnicu Les Halles, korišteno je gotovo deset stoljeća. Godine 1780. zid podruma uz groblje popustio je pod težinom zemlje iza njega, a groblje je zatvoreno.

Vlasti su odlučile kosti prenijeti u napuštene kamenolome Tombe-Issoire, tada izvan grada. Posao je vodio inspektor Charles-Axel Guillaumot. Kosturnica je posvećena 7. travnja 1786. i dobila je ime katakombe, po rimskim katakombama koje su tada zaokupljale maštu Europe. Kosti su se prevozile noću, u prekrivenim kolima, kako bi se izbjeglo protivljenje građana i Crkve. Prijenosi su se nastavljali s drugih groblja do 1814., a ponovno sredinom 19. stoljeća, kad je Pariz pregrađivan.

Carstvo smrti

Isprva su kosti bile samo nagomilane u hodnicima. Od 1810. inspektor Louis-Étienne Héricart de Thury uredio je kosturnicu tako da se mogla posjećivati: kosti su složene uza zidove, postavljene su ploče s imenima groblja i datumima prijenosa, a iznad ulaza natpis koji posjetitelja upozorava da ulazi u carstvo smrti. Posjeti uz dopuštenje počeli su 1809. Katakombe su posjetili budući kralj Karlo X., austrijski car Franjo I. i Napoleon III. sa sinom.

Danas je kosturnica dio muzeja Grada Pariza. Staza za posjetitelje duga je oko kilometar i pol, spušta se dvadesetak metara pod zemlju i godišnje je obiđe oko 550 tisuća ljudi.

Labirint izvan karte

Ostatak podzemlja nije dio muzeja. Mreža starih kamenoloma, dugačka prema procjenama oko 280 kilometara, proteže se ispod velikog dijela južnog Pariza. Zbog urušavanja i opasnosti od gubljenja ulazak u nju bez službene pratnje zabranjen je od 2. studenoga 1955., a podzemlje obilazi policija koja kažnjava uljeze.

Ipak, u hodnike već desetljećima silaze katafili, istraživači koji crtaju vlastite karte, slikaju zidove i organiziraju okupljanja. Tijekom Drugog svjetskog rata dio podzemlja koristio je francuski pokret otpora, a pukovnik Henri Rol-Tanguy odande je 1944. vodio ustanak za oslobođenje Pariza. U rujnu 2004. policija je ispod četvrti Trocadéro otkrila potpuno opremljeno podzemno kino, s platnom, sjedalima i barom, koje je uredila umjetnička skupina.

Izgubljeni u tami

Labirint je rodio i mnogo priča o ljudima koji su u njemu nestali. Najstarija se veže uz Philiberta Aspairta, vratara bolnice Val-de-Grâce. Prema predaji, sišao je u kamenolome 1793., izgubio svjetlo i nije pronašao izlaz. Njegovo tijelo, kaže priča, pronađeno je jedanaest godina kasnije, nekoliko metara od stubišta koje je vodilo van, a prepoznali su ga po ključevima bolnice.

Druge priče kruže internetom: o snimkama izgubljenih istraživača, o tajnim društvima koja se okupljaju u dubini i o hodnicima koje nitko nije uspio do kraja istražiti. Za većinu takvih priča nema potvrde u službenim izvorima. Sigurno je samo da su opasnosti stvarne: ulazak u neuređeni dio zabranjen je upravo zbog urušavanja i mogućnosti da se čovjek u mraku izgubi.

Kronologija

  1. 1774.: Urušava se dio ulice današnjeg imena Denfert-Rochereau.
  2. 15. rujna 1776.: Luj XVI. zabranjuje kopanje ispod javnih putova.
  3. 4. travnja 1777.: Osniva se Glavna inspekcija kamenoloma.
  4. 1780.: Zatvoreno je groblje Nevine dječice.
  5. 7. travnja 1786.: Kamenolomi Tombe-Issoire posvećeni su kao gradska kosturnica.
  6. 1787.–1814.: Kosti se prenose s pariških župnih groblja.
  7. 1809.: Kosturnica se otvara za posjetitelje uz dopuštenje.
  8. 1810.–1814.: Héricart de Thury preuređuje kosturnicu.
  9. 2. studenoga 1955.: Zabranjen je ulazak u mrežu kamenoloma bez službene pratnje.
  10. Rujan 2004.: Policija otkriva podzemno kino ispod Trocadéra.

Ključne osobe

  • Charles-Axel Guillaumot: Inspektor kamenoloma koji je vodio uređenje kosturnice i prijenos kostiju.
  • Louis-Étienne Héricart de Thury: Inspektor koji je od 1810. uredio kosturnicu za posjetitelje.
  • Philibert Aspairt: Vratar bolnice Val-de-Grâce koji se, prema predaji, izgubio u kamenolomima 1793.
  • Henri Rol-Tanguy: Zapovjednik pokreta otpora koji je 1944. iz podzemlja vodio ustanak u Parizu.

Što se zna

  1. Kosturnica u bivšim kamenolomima Tombe-Issoire posvećena je 7. travnja 1786.
  2. U katakombama leže ostaci više od šest milijuna ljudi, prenesenih s pariških groblja od 1785. do sredine 19. stoljeća.
  3. Kosturnica je samo malen dio mreže starih kamenoloma koja se procjenjuje na oko 280 kilometara.
  4. Ulazak u mrežu bez službene pratnje zabranjen je od 2. studenoga 1955.
  5. Kosturnica je danas muzej Grada Pariza s oko 550 tisuća posjetitelja godišnje.

Otvorena pitanja

  • Koliko je ljudi kroz stoljeća poginulo ili nestalo u pariškom podzemlju?
  • Je li priča o Philibertu Aspairtu istinita u svim pojedinostima?
  • Postoje li u mreži dijelovi koje nitko u novije vrijeme nije istražio?

Teorije

  • Priče o nestancima nastale su iz stvarne opasnosti labirinta, ali su s vremenom preuveličane
  • U podzemlju je nestalo više ljudi nego što službeni podaci bilježe
  • U neistraženim dijelovima mreže još ima neotkrivenih prostora i nalaza
  • Većina priča o katakombama su urbane legende bez stvarne podloge

Povezane priče

Izvori