Lisenko i sovjetska biologija

Agronom iz ukrajinskog sela obećao je sovjetskoj vlasti da će pšenicu natjerati da raste brže i rađa više, bez sporih pokusa genetičara. Dva desetljeća njegove su zamisli bile službena znanost, a genetika je u Sovjetskom Savezu bila gotovo zabranjena.

Ukratko

  • Trofim Lisenko (1898.–1976.) bio je sovjetski agronom koji je odbacio genetiku i tvrdio da biljke mogu naslijediti osobine stečene pod utjecajem okoline.
  • Uz potporu Josifa Staljina postao je predsjednik Svesavezne akademije poljoprivrednih znanosti, a na zasjedanju akademije u kolovozu 1948. njegovo je učenje proglašeno jedinim ispravnim.
  • Genetičari koji se nisu odrekli svojih stavova gubili su posao, a botaničar Nikolaj Vavilov uhićen je 1940. i umro u zatvoru 1943.
  • Lisenkove metode nisu dale obećane prinose, a utjecaj mu je opao tek sredinom šezdesetih; slučaj se danas navodi kao primjer kako politika može nadjačati znanost.

Početkom 20. stoljeća genetika je postajala jedna od najživljih znanosti. Pokusi s graškom Gregora Mendela, ponovno otkriveni 1900., i proučavanje kromosoma pokazali su da se osobine nasljeđuju preko gena koje okolina izravno ne mijenja. Sovjetski Savez imao je u dvadesetima neke od najboljih genetičara na svijetu, a Nikolaj Vavilov sakupljao je sjeme biljaka s pet kontinenata da bi se iz njega uzgajale otpornije sorte.

Pšenica iz hladnjaka

Trofim Lisenko rođen je 1898. u seljačkoj obitelji u selu Karlivka u Poltavskoj guberniji. Radio je na poljoprivrednoj postaji u azerbajdžanskoj Gandži, a 1928. objavio je rad o utjecaju topline na razvoj biljaka. Iz toga je razvio postupak koji je nazvao jarovizacija: sjeme ozime pšenice vlaži se i drži na hladnom prije sjetve, pa ga se može posijati u proljeće.

Sama pojava nije bila nova i neki su je ugledni znanstvenici, među njima i Vavilov, isprva smatrali korisnom. No Lisenko je obećavao mnogo više nego što su pokusi pokazivali. Podaci o uspjehu skupljali su se uglavnom upitnicima s kolhoza, što je olakšavalo prešućivanje loših rezultata. Sredinom tridesetih jarovizirani usjevi sijali su se na milijunima hektara. Za vlast koja je nakon prisilne kolektivizacije i gladi početkom tridesetih trebala brze uspjehe, mladi agronom seljačkog podrijetla bio je dobrodošao.

Od rasprave do progona

Lisenko je postupno odbacio cijelu genetiku. S filozofom Isaakom Prezentom tvrdio je da se nasljeđe može oblikovati okolinom i da su geni "buržoaska" izmišljotina. Od 1936. sukobljavao se s Vavilovom i drugim genetičarima na javnim raspravama, a u tisku su se pojavljivali napisi koji su genetičare nazivali neprijateljima. Godine 1938. Lisenko je postao predsjednik Svesavezne akademije poljoprivrednih znanosti imena Lenjina, VASHNIL-a.

U kolovozu 1940. Vavilov je uhićen. Osuđen je na smrt, kazna mu je preinačena u zatvorsku, a umro je u zatvoru u Saratovu 1943. zbog teških uvjeta; zatvorska dokumentacija navodi upalu pluća i iscrpljenost, a neki autori smatraju da je umro od gladi. U čistkama tih godina stradalo je i više drugih genetičara. Iste godine Lisenko je postao ravnatelj Instituta za genetiku Akademije znanosti SSSR-a.

Kolovoz 1948.

Od 31. srpnja do 7. kolovoza 1948. održano je zasjedanje VASHNIL-a. Lisenko je u uvodnom govoru, koji je Staljin osobno uredio, napao genetiku, a na kraju je objavio da njegovo učenje ima potporu Središnjeg komiteta partije. Genetika je proglašena pogrešnom, a "mičurinska biologija" jedinom ispravnom. Nakon zasjedanja tisuće biologa ostale su bez posla, iz knjiga su uklonjena poglavlja o genetici, a istraživanja su zaustavljena.

Lisenkove zamisli proširile su se i na druga područja: predlagao je da se drveće u velikim šumskim pojasevima sadi u "gnijezda", jer biljke iste vrste prema njemu ne bi međusobno trebale konkurirati. Njegove su zamisli neko vrijeme prihvaćane i u drugim zemljama Istočnog bloka i u Kini. Koliko su njegove metode pridonijele lošim žetvama, povjesničari ne mogu precizno izmjeriti, jer su na sovjetsku poljoprivredu istodobno djelovali kolektivizacija, rat i loše planiranje.

Pad

Nakon Staljinove smrti 1953. kritike su postale glasnije. Godine 1955. više od tristo znanstvenika potpisalo je pismo Nikiti Hruščovu protiv Lisenka. Lisenko se privremeno povukao s mjesta predsjednika akademije, ali ga je Hruščov i dalje podupirao. Godine 1964. fizičar Andrej Saharov javno ga je napao na skupštini Akademije znanosti. Hruščov je pao u listopadu 1964., a 1965. Lisenko je smijenjen s mjesta ravnatelja Instituta za genetiku i ostavljen na pokusnom gospodarstvu na Lenjinovim brdima u Moskvi. Umro je 1976.

Lisenko nije izmislio podatke na način na koji to čine krivotvoritelji u laboratoriju. Njegov je slučaj drukčiji: politička vlast prihvatila je neprovjerene tvrdnje i ušutkala one koji su ih mogli provjeriti. Sovjetskoj je biologiji trebalo mnogo godina da se oporavi.

Kronologija

  1. 29. rujna 1898.: Trofim Lisenko rođen je u Karlivki u Poltavskoj guberniji.
  2. 1928.: Lisenko objavljuje rad o utjecaju topline na razvoj biljaka i razvija jarovizaciju.
  3. 1936.: Prvi veliki javni sukob s Vavilovom i drugim genetičarima.
  4. 1938.: Lisenko postaje predsjednik VASHNIL-a.
  5. Kolovoz 1940.: Nikolaj Vavilov je uhićen.
  6. 1943.: Vavilov umire u zatvoru u Saratovu.
  7. 31. srpnja – 7. kolovoza 1948.: Zasjedanje VASHNIL-a proglašava Lisenkovo učenje jedinim ispravnim.
  8. 1955.: Više od tristo znanstvenika potpisuje pismo protiv Lisenka.
  9. 1964.: Andrej Saharov kritizira Lisenka na skupštini Akademije znanosti.
  10. 1965.: Lisenko je smijenjen s mjesta ravnatelja Instituta za genetiku.
  11. 20. studenoga 1976.: Lisenko umire u Moskvi.

Ključne osobe

  • Trofim Lisenko: Sovjetski agronom čije je učenje 1948. postalo službena biologija.
  • Nikolaj Vavilov: Botaničar i genetičar koji je uhićen 1940. i umro u zatvoru.
  • Isaak Prezent: Filozof i Lisenkov najbliži suradnik.
  • Josif Staljin: Sovjetski vođa koji je podupirao Lisenka.
  • Nikita Hruščov: Staljinov nasljednik koji je Lisenka štitio do kraja svoje vlasti.
  • Andrej Saharov: Fizičar koji je 1964. javno kritizirao Lisenka.

Što se zna

  1. Lisenko je 1938. postao predsjednik VASHNIL-a, a 1940. ravnatelj Instituta za genetiku.
  2. Na zasjedanju VASHNIL-a u kolovozu 1948. njegovo je učenje proglašeno jedinim ispravnim, a genetika je potisnuta.
  3. Nikolaj Vavilov uhićen je 1940. i umro u zatvoru 1943.
  4. Podaci o uspjehu jarovizacije skupljali su se upitnicima, a obećani prinosi nisu ostvareni.
  5. Lisenko je smijenjen 1965., a umro je 1976.

Otvorena pitanja

  • Koliko je Lisenko vjerovao u svoje tvrdnje, a koliko je svjesno iskorištavao političku potporu?
  • Koliki je stvaran udio njegovih metoda u lošim žetvama u Sovjetskom Savezu i drugdje?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Soyfer, V. N. (1994). Lysenko and the Tragedy of Soviet Science. Rutgers University Press.
  • Medvedev, Z. A. (1969). The Rise and Fall of T. D. Lysenko. Columbia University Press.
  • Graham, L. (2016). Lysenko's Ghost: Epigenetics and Russia. Harvard University Press.

Izvori