Mattoonski "plinaš"

U rujnu 1944. stanovnici malog grada u Illinoisu prijavljivali su da im netko kroz prozore spavaćih soba pušta slatkasti plin koji oduzima noge. Policija je tražila napadača dva tjedna, a onda zaključila da ga možda nikad nije bilo.

Ukratko

  • Od 31. kolovoza do sredine rujna 1944. u gradu Mattoonu u Illinoisu policija je primila više od dvadeset prijava da netko kroz prozore pušta plin u kuće.
  • Prijavljeni su osjećali slatkast miris, mučninu, kašalj i prolaznu oduzetost nogu, ali nitko nije umro ni imao trajne posljedice.
  • Napadač nikad nije pronađen, policija nije pronašla ni plin, a 12. rujna šef policije izjavio je da je riječ o strahu i pogrešno protumačenim mirisima.
  • Psiholog Donald M. Johnson 1945. opisao je događaj kao masovnu histeriju i taj je slučaj postao primjer u udžbenicima, iako neki autori i danas tvrde da je napadač postojao.

Mattoon je 1944. bio miran grad usred ravnica Illinoisa, željezničko čvorište s nekoliko tvornica. Trajao je Drugi svjetski rat, mnogi muškarci bili su u vojsci, a obitelji su čekale vijesti s bojišta.

Miris u spavaćoj sobi

Prema kasnijim rekonstrukcijama, prva prijava stigla je 31. kolovoza: muškarac iz ulice Grant Avenue probudio se zbog čudnog mirisa, osjećao je mučninu i povraćao, a njegova supruga nije mogla ustati iz kreveta. Pomislili su da propušta plinski štednjak.

Sljedeće noći, 1. rujna, Aline Kearney iz ulice Marshall Avenue osjetila je jak, slatkast miris i počela gubiti osjet u nogama. Njezina sestra također je osjetila miris, koji je, kako im se činilo, dolazio kroz otvoreni prozor. Policija nije pronašla ništa. Suprug Bert Kearney vratio se kasno s posla i, prema svom iskazu, kraj prozora vidio visokog muškarca u tamnoj odjeći i uskoj kapi, koji je pobjegao. Taj opis objavile su lokalne novine i on je postao slika "plinaša" za cijeli grad.

Grad u strahu

U sljedećim danima prijave su se nizale. Ljudi su osjećali mirise, mučninu, pečenje u ustima i grlu i slabost u nogama. Jedna obitelj pronašla je na trijemu krpu koja je, prema riječima žene koja ju je pomirisala, izazvala snažnu mučninu, ali analiza nije otkrila nikakvu tvar. Lokalne novine pisale su o napadima kao o činjenicama, a vijest se proširila i na novine izvan Illinoisa.

Građani su organizirali straže i naoružani pratili policijske automobile u nadi da će uhvatiti napadača. Policija ih je upozoravala da ne nose i ne koriste oružje bez potrebe, a dio ih je i privela iz straha da nekoga ne ozlijede. U istragu se uključio i FBI.

Šef policije mijenja ploču

Gradski povjerenik za javno zdravstvo Thomas V. Wright izjavio je da neki napadi možda jesu stvarni, ali da je velik dio prijava posljedica histerije. Do 12. rujna policija je primila toliko lažnih uzbuna, ljudi koji su osjetili neki miris ili vidjeli sjenu kraj prozora, da je šef policije C. E. Cole javno rekao da napada vjerojatno uopće nije bilo. Mirise je pripisao kemikalijama koje vjetar nosi iz obližnjih tvornica, a ostalo strahu. Nakon te izjave prijave su brzo prestale.

Studija o "fantomskom anesteziologu"

Psiholog Donald M. Johnson istražio je događaj odmah nakon što je prošao i 1945. objavio rad o "fantomskom anesteziologu iz Mattoona". Zaključio je da je riječ o masovnoj histeriji, danas zvanoj masovna psihogena bolest: simptomima koji su bili stvarni, ali ih nije izazvao plin, nego strah, napetost i dramatični novinski izvještaji koji su ljude navodili da u svakom mirisu prepoznaju napad. Njegov je rad postao jedan od klasičnih primjera u udžbenicima socijalne psihologije.

Kasniji istraživači masovnih psihogenih pojava, poput sociologa Roberta Bartholomewa i psihijatra Simona Wesselyja, opisali su kako se takvi simptomi šire skupinom ljudi pod pritiskom i uz pomoć glasina i medija, a mattoonski slučaj često se navodi kao jedan od primjera.

Je li ga ipak bilo?

Ne slažu se svi s tim objašnjenjem. Neki autori ističu da su ljudi u različitim kućama opisivali slične simptome i da je nekoliko svjedoka vidjelo nekoga kraj prozora. Pisac Scott Maruna u knjizi iz 2003. tvrdi da je napadač bio stvaran i iznosi pretpostavku o njegovu identitetu, no ta tvrdnja nije potvrđena nikakvim službenim nalazom. Spominju se i teorije o ispuštanju plinova iz obližnjih tvornica, a pisci o paranormalnom povezivali su "plinaša" s neobičnim pojavama.

Mattoonski "plinaš" tako ostaje priča u kojoj se i danas preklapaju stvarni strah, ratna napetost, moć novinskih naslova i mogućnost da je netko ipak stajao pod prozorom.

Kronologija

  1. 31. kolovoza 1944.: Prva prijava čudnog mirisa i mučnine u kući u ulici Grant Avenue.
  2. 1. rujna 1944.: Aline Kearney prijavljuje slatkast miris i oduzetost nogu, a njezin suprug opisuje muškarca kraj prozora.
  3. 5. rujna 1944.: Obitelj pronalazi krpu na trijemu; analiza ne otkriva nikakvu tvar.
  4. 12. rujna 1944.: Šef policije C. E. Cole izjavljuje da napada vjerojatno nije bilo.
  5. 1945.: Donald M. Johnson objavljuje studiju o "fantomskom anesteziologu iz Mattoona".
  6. 2003.: Scott Maruna objavljuje knjigu u kojoj tvrdi da je napadač postojao.

Ključne osobe

  • C. E. Cole: Šef policije u Mattoonu koji je izjavio da napada vjerojatno nije bilo.
  • Thomas V. Wright: Gradski povjerenik za javno zdravstvo koji je velik dio prijava pripisao histeriji.
  • Donald M. Johnson: Psiholog koji je 1945. objavio studiju o događaju.
  • Robert Bartholomew: Sociolog koji proučava masovne psihogene pojave.
  • Scott Maruna: Pisac koji tvrdi da je napadač bio stvaran.

Što se zna

  1. Od 31. kolovoza do sredine rujna 1944. policija u Mattoonu primila je više od dvadeset prijava napada plinom.
  2. Nitko od prijavljenih nije umro ni imao trajne posljedice.
  3. Napadač nije pronađen, a analiza pronađene krpe nije otkrila nikakvu tvar.
  4. Šef policije 12. rujna izjavio je da napada vjerojatno nije bilo, nakon čega su prijave prestale.
  5. Donald M. Johnson 1945. objavio je studiju u kojoj događaj opisuje kao masovnu histeriju.

Otvorena pitanja

  • Je li ijedna od prijava ipak bila stvaran napad?
  • Što su ljudi zapravo mirisali, kad plin nije pronađen?
  • Koliko su novinski izvještaji pokrenuli val prijava, a koliko su ga samo pratili?

Teorije

  • Strah i novinski izvještaji izazvali su stvarne simptome bez napadača
  • Mirise i tegobe izazivale su kemikalije iz obližnjih tvornica, a strah ih je pretvorio u napade
  • Postojao je stvarni napadač, barem u prvim napadima, a ostalo je dodao strah

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Maruna, S. (2003). The Mad Gasser of Mattoon: Dispelling the Hysteria. Swamp Gas Book Co.
  • Bartholomew, R. E. (2001). Little Green Men, Meowing Nuns and Head-Hunting Panics: A Study of Mass Psychogenic Illness and Social Delusion. McFarland.

Izvori