Mileva Marić i Einsteinov čudesni 1905.

Mileva Marić, studentica fizike iz Titela, bila je Einsteinova kolegica, supruga i dopisnica. Je li bila i nešto više od toga, povjesničari se spore već više od trideset godina, a dio dokaza nikad nije pronađen.

Ukratko

Mileva Marić (Милева Марић, 1875.–1948.), Srpkinja iz Titela u Vojvodini, bila je jedina žena u Einsteinovoj generaciji studenata fizike i matematike na zürichškoj politehnici; udala se za njega 1903.
Od 1990. dio autora tvrdi da je pomagala u radovima iz 1905. ili čak bila njihova suautorica; povjesničari znanosti, među njima John Stachel i Abraham Pais, to ne prihvaćaju.
Spor se oslanja na malobrojne i često posredne dokaze: pisma, izgubljene rukopise i svjedočanstvo koje se prenosilo iz druge ruke.
Sačuvano je 41 Einsteinovo pismo Mileva, ali samo desetak njezinih pisama njemu, pa se njezin doprinos ne može provjeriti izravno.

Mileva Marić upisala se na zürichšku politehniku (danas ETH) 1896., u istoj godini kad i Albert Einstein, i bila je jedina žena u svojoj grupi. Tamo su se upoznali i zaljubili, a njihova su pisma poslije objavljena kao zbirka Love Letters. Marić je, prema Alberti Martínezu, dvaput pala na završnom ispitu za diplomu, pa se nije mogla zaposliti kao fizičarka. Vjenčali su se 1903.; Einstein ju je napustio 1914., a brak je formalno završio 1919.

Pitanje iz 1990.

Spor je buknuo u veljači 1990. na godišnjem skupu Američkog udruženja za napredak znanosti u New Orleansu. Lingvistica Senta Troemel-Ploetz tvrdila je da je Marić možda bila fizičarka sama za sebe, da su je biografi zanemarili i da su se supružnici možda dogovorili da njezin doprinos ostane tajan radi Einsteinove karijere. Fizičar Evan Harris Walker dodao je da Einsteinova pisma često priznaju fizikalne ideje koje je Marić spominjala u pismima koja su izgubljena.

Posebnu je težinu dobila rečenica iz Einsteinova pisma Marić iz 1901., u kojoj on piše o dovršetku "našeg rada o relativnom gibanju". Zagovornici tu formulaciju čitaju kao dokaz zajedničkog rada. Martínez, povjesničar znanosti, tvrdi da se rečenica odnosi na pokuse s eterom, a ne na teoriju relativnosti, koju Einstein tada još nije bio razvio.

Einstein-Marity

Drugi stup tvrdnje jest navodno viđenje rukopisa iz 1905. potpisanih "Einstein-Marity". Prema Walkeru, tako ih je opisao fizičar Abram Joffe. Martínez je pregledao Joffeov nekrolog iz 1955. i zaključuje da Joffe nije tvrdio da je Marić supotpisnica: pisao je samo o autoru po imenu Einstein-Marity i objasnio da je Marity djevojačko prezime Einsteinove supruge. Izvorni rukopisi iz 1905. nisu sačuvani pa se tvrdnja ne može provjeriti.

Što kažu stručnjaci

John Stachel, prvi urednik Einsteinovih ranih spisa na Sveučilištu Boston, izjavio je da ne zna nijedan dokaz da je Marić radila na posebnoj teoriji relativnosti. Napomenuo je da su Einsteinova pisma puna fizike, a ona koja je pisala Marić ne sadrže nikakav fizikalni sadržaj, i zatražio da se vjerojatnosti odmjere. Abraham Pais, Einsteinov biograf, držao je da je pomagala samo u tehničkom smislu. Martínez dodaje da je i sama Marić krajem 1906. u pismu prijateljici napisala da su radovi koje je Albert napisao "već dosta visoko nagomilani", što on čita kao dokaz da si nije pripisivala zasluge.

Zagovornici, među njima autorica Estelle Asmodelle, ne odustaju. U radu iz 2015. predlaže se da se Marić smatra počasnom suautoricom jednog ili dva rada i da se istraži opseg njezina sudjelovanja u radovima iz 1902.–1905.

Dokumentarac i anketa

Američki dokumentarni film Einstein's Wife (Melsa Films) postavio je pitanje javnosti i tražio mišljenje gledatelja; oko 70 posto ispitanika odgovorilo je da je Marić surađivala. Martínez upozorava da se povijesne činjenice ne mogu utvrđivati glasanjem. Producenti su razgovarali i s Geraldom Holtonom, Robertom Schulmannom i Johnom Stachelom, ali Martínez tvrdi da su razgovori tako uređeni da sugeriraju suautorstvo.

Nakon rastave

Prema novinskom izvješću iz 1990., Einstein je cijeli iznos Nobelove nagrade za 1921. dodijelio Marić, koja je novac koristila za skrb o sinu Eduardu, a umrla je u siromaštvu.

Dokazi za i protiv

Marić je pomagala u računanju i raspravama

U prilog: Pisma iz 1899.–1905. pokazuju da su zajedno čitali, učili i raspravljali o fizici, a Einstein joj piše o idejama i radu.
U prilog: Pais, kritičar jače tvrdnje, priznaje da je Marić bila Einsteinu od pomoći u tehničkom smislu.
Protiv: Nema sačuvanog dokumenta koji pokazuje da je dala izvornu ideju za rad iz 1905.
Protiv: Od njezinih pisama preživjelo je tek desetak, pa se njezin doprinos ne može provjeriti.

Marić je suautorica radova iz 1905.

U prilog: Troemel-Ploetz i Walker tumače rečenicu o "našem radu" kao dokaz zajedničkog razvoja ideja.
U prilog: Walker se pozvao na Joffeovo svjedočanstvo o potpisu "Einstein-Marity".
Protiv: Martínez pokazuje da Joffe nije tvrdio da je Marić supotpisnica, a rukopisi nisu sačuvani.
Protiv: Stachel naglašava da se u Einsteinovim pismima rad uglavnom spominje kao njegov, a u njezinim fizike nema.

Einstein je djelo napisao sam

U prilog: Martínez navodi da je Einstein oko deset godina radio na problemima eter-teorije i da je o njima raspravljao s mnogima, ne samo s Marić.
U prilog: Martínez navodi da je Marić krajem 1906. sama pisala o radovima koje je Albert napisao, bez ikakve tvrdnje o vlastitom autorstvu.
Protiv: Zagovornici suautorstva odgovaraju da ni nedostatak njezina imena na radovima nije dokaz, jer su žene tada rijetko bile navođene kao autorice.
Protiv: Dio važnih dokumenata, među kojima su pisma i rukopisi, ne postoji pa se ne može dokazati ni opovrgnuti.

Kronologija

1896.: Marić i Einstein upisuju zürichšku politehniku.
1901.: Pismo o "našem radu o relativnom gibanju".
1903.: Vjenčanje.
1905.: Einstein objavljuje radove o fotoelektričnom učinku, Brownovu gibanju i posebnoj relativnosti.
1914.: Einstein napušta Marić.
1919.: Razvod.
1990.: Troemel-Ploetz i Walker izlažu tezu o suradnji.
2004.: Martínez u *Physics Worldu* ocjenjuje dokaze.

Ključne osobe

Mileva Marić: Fizičarka srpskog podrijetla, Einsteinova prva supruga.
Albert Einstein: Fizičar, autor radova iz 1905.
John Stachel: Urednik Einsteinovih ranih spisa, protivnik teze o suautorstvu.
Senta Troemel-Ploetz: Lingvistica, glavna zagovornica uloge Marić.
Alberto Martínez: Povjesničar znanosti, kritičar dokaza.

Što se zna

Marić i Einstein studirali su zajedno u Zürichu od 1896.; vjenčali su se 1903., a razveli 1919.
Objavljena je zbirka Einsteinovih pisama Marić, no samo je mali dio njezinih pisama sačuvan.
Rukopisi iz 1905. nisu sačuvani, pa se tvrdnja o potpisu "Einstein-Marity" ne može provjeriti.
Povjesničari znanosti u pravilu ne nalaze dokaz da je Marić bila suautorica.
Iznos Nobelove nagrade za 1921. pripao je Marić.

Što tvrde zagovornici

Marić je bila fizičarka sama za sebe i zanemarili su je biografi, a njezin je doprinos možda namjerno ostao prešućen.
Einsteinova pisma priznaju ideje koje je Marić iznosila u izgubljenim pismima, a rečenica o "našem radu" iz 1901. pokazuje zajednički rad.
Rukopisi iz 1905. navodno su nosili potpis "Einstein-Marity", a Marić je trebala biti priznata barem kao počasna suautorica.

Što kažu kritičari

Nema dokaza da je Marić radila na posebnoj teoriji relativnosti: Einsteinova pisma puna su fizike, a njezina je ne sadrže.
Rečenica o "našem radu" odnosi se na pokuse s eterom, a Joffe nikad nije tvrdio da je Marić supotpisnica.
Marić je krajem 1906. sama pisala o radovima koje je napisao Albert, bez ikakve tvrdnje o vlastitom autorstvu.

Otvorena pitanja

Što je Marić točno radila u razdoblju 1901.–1905.: pomagala je u računu, korektura, raspravljala ili nešto više?
Koliko izgubljenih pisama sadrži fizikalne rasprave?
Zašto je pismo iz 1901. spomenulo "naš" rad, a poslije se takva formulacija ne javlja?

Teorije

Einstein je rad iz 1905. izveo sam; Marić je bila podrška i sugovornica
Marić je pomagala u računu i raspravama, ali nije bila suautorica
Marić je bila suautorica barem jednog od radova iz 1905.