Majstor Manole i samostan u Curtei de Argeș

Manole je molio Boga da pošalje pljusak i oluju, samo da mu se žena vrati kući. Ona je ipak stigla na gradilište, a on ju je, kao u šali, počeo zazidavati u zid samostana.

Ukratko

  • Rumunjska balada Monastirea Argeșului pripovijeda kako je majstor Manole mogao dovršiti samostan u Curtei de Argeș tek kad je u zid uzidao vlastitu ženu Anu.
  • Kad je samostan bio gotov, knez je majstorima dao ukloniti skele da nikome drugome ne bi sagradili ljepši; pokušali su sletjeti na krilima od šindre i poginuli, a na mjestu gdje je pao Manole potekao je izvor.
  • Baladu je 1852. objavio Vasile Alecsandri u prvoj zbirci rumunjskih narodnih pjesama, a kritičar George Călinescu ubrojio ju je među četiri temeljna mita rumunjske narodne književnosti.
  • Crkvu u Curtei de Argeș sagradio je knez Neagoe Basarab početkom 16. stoljeća, a u njoj su pokopani i rumunjski kraljevi.

U gradiću Curtea de Argeș, nekadašnjoj prijestolnici Vlaške, stoji crkva kakvih je malo: svijetla, gotovo kao izrezbarena, s dvjema manjim kupolama na tornjevima koji se uvijaju i naginju. Sagradio ju je početkom 16. stoljeća knez Neagoe Basarab, a o tome kako je nastala Rumunji pjevaju pjesmu koju znaju gotovo svi.

Zid koji se ruši

Pjesmu je zapisao i objavio pjesnik Vasile Alecsandri. Niz rijeku Argeș jaše knez Negru Vodă s desetoricom drugova, devet velikih majstora, i desetim Manoleom, koji ih sve nadmašuje. Traže mjesto za samostan. Mladi pastir s frulom kaže im da je vidio napušten, nedovršen zid, na koji psi laju "u pustoš" i zavijaju kao za mrtvim. Knez izabere to mjesto i zapovjedi majstorima da mu sagrade samostan kakvog nije bilo. Ako uspiju, učinit će ih bogatašima i bojarima, a ako ne, uzidat će ih same, žive, u temelje.

Majstori kopaju, mjere i zidaju, ali što danju sagrade, noću se sruši. Tako drugi dan, treći, četvrti. Knez se mršti i prijeti. Tada Manole usni san: glas odozgo kaže mu da će se sve rušiti dok ne odluče u zid uzidati onu koja sutra u zoru prva dođe s jelom, bila to žena ili sestra nekoga od njih. Majstori se zakunu da će tajnu čuvati.

Ana na putu

U zoru se Manole popne na skele i gleda niz polje. Prva dolazi njegova žena, Ana, s jelom i vinom. Manole padne na koljena i moli Boga da pošalje pljusak s pjenom, da nabuja potoke i zaustavi je. Bog ga posluša, ali Ana ide dalje. Manole moli za vjetar koji će savijati javore, guliti jele i prevrtati planine. Bog i to pošalje, a Ana i dalje dolazi.

Majstori se razvesele, a Manole je zagrli, podigne na zid i kaže da je to samo šala. Ana se nasmije i povjeruje. Zid joj se diže do gležnjeva, do listova, do rebara. Ona prestaje se smijati i zove: "Manole, Manole, majstore Manole, zid me jako steže!" Zid joj se diže do grudi, a ona plače da joj lomi i dijete koje nosi. Kad zid dosegne usne i oči, više se ne vidi, nego se samo čuje njezin glas iz zida.

Krila od šindre

Kad je samostan dovršen, knez dolazi da se pomoli i pita majstore mogu li mu sagraditi drugi, još svjetliji i ljepši. Majstori se ponosno pohvale da mogu, bolje od ikoga na svijetu. Knez se zamisli i zapovjedi da im se sruše skele i uklone ljestve, da ostanu na krovu i ondje istrunu.

Majstori od lakih dasaka šindre naprave krila, rašire ih i skoče u zrak, ali padnu i razbiju se. Manole se sprema skočiti posljednji, ali iz zida čuje Anin glas, ugušen i bolan. Zavrti mu se u glavi i padne mrtav s krova. Ondje gdje je pao, kaže pjesma, poteče tih izvor s malo vode, slane, natopljene suzama.

U bilješkama uz pjesmu Alecsandri je zapisao da puk Manoleu pripisuje gradnju svih starih spomenika u zemlji. Opisao je i vjerovanje graditelja da građevina ne može biti čvrsta ako se u nju ne ugradi sjena nekog čovjeka: zidari bi trskom potajno izmjerili nečiju sjenu i ugradili trsku u temelj, a čovjek bi umro u roku od četrdeset dana i postao duh čuvar kuće. Zbog nesreća koje je taj običaj izazivao, napisao je, zidari su ga zamijenili žrtvovanjem dva janjca čije su glave zakopavali u uglove kuće. Već je Alecsandri primijetio da Srbi pjevaju istu pjesmu o zidanju Skadra.

Knez iz pjesme i knez iz povijesti

Natpisi u crkvi navode da su je podigli knez Neagoe Basarab, koji je vladao od 1512. do 1521., i njegova žena Milica Despina. Crkvu je dovršio knez Radu iz Afumația 1526., obnavljana je 1681. i 1804., a između 1875. i 1885. temeljito je obnovljena i ponovo posvećena 1886. Knez iz pjesme, Negru Vodă, spoj je Neagoea Basaraba i Radua Negrua, legendarnog utemeljitelja Vlaške. Druga predaja kaže da je Neagoe, dok je bio talac u Carigradu, nacrtao sultanu raskošnu džamiju, a od preostalog materijala sagradio crkvu u Argeșu.

Crkva je danas sjedište nadbiskupije Argeș i Muscel, a u njoj su pokopani rumunjski kraljevi Carol I. i Ferdinand, a 2017. i kralj Mihael I. Izvor nazvan po Manoleu, prema predaji, označava mjesto gdje je pao.

Pjesma o žrtvi umjetnika

Rumunjski čitatelji pjesmu najčešće tumače kao "estetski mit": ništa trajno i jedinstveno ne može se stvoriti bez žrtve onoga tko stvara. Lucian Blaga napisao je po njoj dramu u kojoj Manole žrtvu podnosi iz vlastite unutarnje potrebe, a ne zbog kneza. Ana se tumači i kao uzor žene koja ne odstupa od dužnosti i kao slika braka koji ženu "zazida" u kuću radi muževa djela. Krila od šindre postoje samo u rumunjskoj inačici i podsjećaju na grčki mit o Ikaru.

Pjesma pripada velikoj skupini balada o uzidanoj ženi koje pjevaju susjedni narodi, od albanske Rozafe i srpskog Zidanja Skadra do mađarskog zidara Kelemena i grčkog mosta u Arti. Folklorist Alan Dundes upozorio je da je potraga za "prvom" inačicom često bila potraga za nacionalnim ponosom.

Kronologija

  1. 1512.–1521.: Vlada knez Neagoe Basarab, koji podiže crkvu u Curtei de Argeș.
  2. 1526.: Knez Radu iz Afumația dovršava crkvu.
  3. 1852.: Vasile Alecsandri objavljuje baladu u prvoj zbirci rumunjskih narodnih pjesama.
  4. 1875.–1885.: Crkva se temeljito obnavlja.
  5. 1886.: Crkva je ponovo posvećena.
  6. 1914.: U crkvi je pokopan kralj Carol I.
  7. 2017.: U crkvi je pokopan kralj Mihael I.

Ključne osobe

  • Neagoe Basarab: Vlaški knez koji je početkom 16. stoljeća podigao crkvu u Curtei de Argeș.
  • Vasile Alecsandri: Rumunjski pjesnik koji je 1852. objavio baladu o majstoru Manoleu.
  • George Călinescu: Rumunjski kritičar koji je baladu ubrojio među četiri temeljna mita rumunjske narodne književnosti.
  • Lucian Blaga: Rumunjski pjesnik i dramatičar koji je po baladi napisao dramu Meșterul Manole.
  • Alan Dundes: Američki folklorist koji je uspoređivao balade o uzidanoj ženi od Balkana do Indije.

Što se zna

  1. Baladu Monastirea Argeșului objavio je Vasile Alecsandri 1852. u zbirci rumunjskih narodnih pjesama.
  2. U Alecsandrijevoj inačici Manole uzida svoju ženu Anu, a sam pogine pri pokušaju da s krova sleti na krilima od šindre.
  3. Natpisi u crkvi navode kneza Neagoea Basaraba i njegovu ženu kao utemeljitelje, a kneza Radua iz Afumația kao onoga koji je gradnju dovršio 1526.
  4. Crkva je obnovljena između 1875. i 1885. i ponovo posvećena 1886.
  5. Slične balade o uzidanoj ženi poznate su kod Albanaca, Srba, Mađara i Grka.

Otvorena pitanja

  • Je li pjesma nastala uz samostan u Argeșu ili je starija balada vezana uz njega tek poslije?
  • Čuva li pjesma sjećanje na stvarne obrede pri gradnji, poput ugrađivanja "sjene" ili žrtvovanja životinja u temelje?
  • Zašto je baš u rumunjskoj inačici graditelj kažnjen zajedno sa ženom?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori