Pametni Hans: konj koji je čitao ljude

Hans je kopitom davao odgovore na računska pitanja. Istraživači su otkrili da nije računao kao čovjek, nego je pratio jedva primjetne pokrete onih koji su znali odgovor.

Ukratko

  • Početkom 20. stoljeća njemački učitelj Wilhelm von Osten tvrdio je da je konja Hansa naučio računati, čitati i odgovarati na pitanja.
  • Neovisno povjerenstvo nije našlo prijevaru, ali je primijetilo da Hans griješi kad ispitivač ne zna odgovor ili mu je zaklonjen pogled.
  • Psiholog Oskar Pfungst pokazao je da konj prati sitne pokrete i napetost ispitivača te prestaje da tapka kad oni promjene držanje.
  • Slučaj je postao klasičan primjer nenamernih znakova i važnosti slijepe kontrole u istraživanju.

Konj pred publikom

Početkom 1900-ih berlinski učitelj matematike Vilhelm fon Osten predstavljao je publici svog konja Hansa. Na pitanje koliko je tri plus pet, Hans bi kopitom tapkao osam puta. Na tabli je navodno prepoznavao brojeve i slova; pred njim su ljudi postavljali pitanja iz aritmetike, kalendara i svakodnevnog znanja. Snimci i novinski tekstovi brzo su ga pretvorili u senzaciju.

Fon Osten je vjerovao da je Hans inteligentan i odbijao je da naplaćuje nastupe. Skeptici su ipak sumnjali da neko daje znak ili da je broj odgovora unaprijed poznat. Njemački odbor za obrazovanje okupio je 1904. komisiju od stručnjaka, među kojima su bili direktor cirkusa, veterinar, oficir i psiholog Karl Štumpf. Komisija nije pronašla prevaru, ali su njezini testovi otvorili važno pitanje: u kojim uvjetima Hans zaista pogađa?

Pfungst menja uvjete

Štumpfov učenik Oskar Pfungst preuzeo je sistematičnije ispitivanje. Postavljao je pitanja na koja osoba koja stoji pored Hansa nije znala odgovor. Kada bi Hans morao da odgovori na nepoznato pitanje, uspeh je naglo opadao. Ako bi ispitivač znao odgovor, konj je često pogodio. U drugom testu ispitivač je stajao tako da ga Hans nije mogao vidjeti, i rezultat je ponovo opao.

Pfungst je potom posmatrao ispitivače. Kada bi konj tapkao do tačnog broja, ljudsko telo bi se neznatno promenilo: disanje, držanje ili izraz lica mogli su odati da je odgovor dostignut. Hans bi stao baš u tom trenutku. Nisu bili potrebni svesni signali; dovoljni su bili pokreti koje ispitivač nije znao da pravi.

U knjizi iz 1911. Pfungst je opisao eksperimente i nazvao efekat „intelektualnim uticajem”. Hans nije bio glup niti je nužno bio namerno prevaren. Pokazao je izuzetnu osetljivost na ljudsko ponašanje, dok su ljudi precenjivali što su mu zaista zadali da nauči. Slučaj je postao standardno upozorenje u psihologiji: ispitivač može nenamerno dati životinji ili sudioniku trag o očekivanom odgovoru.

Što je konj znao

Hans je umeo da nauči zadatak u obliku koji mu je predstavljen i da otkrije trenutak kada čovek očekuje da prestane. To nije isto što i razumijevanje aritmetike ili čitanje simbola. Odgovori su izgledali kao računanje zato što je pitanje bilo poznato ispitivaču, a suptilan znak za kraj nije bio vidljiv publici.

Suvremena istraživanja životinjske kognicije i dalje koriste slijepe uvjete, skrivene odgovore i kontrolu signala. Kod konja i pasa dobro je dokumentovana osetljivost na pogled, položaj tela i pokazivanje čoveka. To ne znači da životinje nemaju složene sposobnosti, nego da eksperiment mora razdvojiti ono što životinja sama zna od onoga što joj čovek nenamerno priopćava.

Dokazi za i protiv

Hans računao nezavisno

  • U prilog: pred publikom je ponavljao broj tapkanja koji je odgovarao jednostavnim računskim zadacima.
  • U prilog: prva komisija nije otkrila očiglednu prevaru.
  • Protiv: uspeh je opadao kada ispitivač nije znao odgovor.
  • Protiv: testovi su pokazali da je završni pokret čoveka bio signal za prestanak tapkanja.

Hans čitao nenamerne znake

  • U prilog: kontrolisani pokušaji Pfungsta povezali su uspeh sa vidljivošću i znanjem ispitivača.
  • U prilog: posmatrani su suptilni pokreti tela pri dostizanju tačnog broja.
  • Protiv: neki prvi testovi nisu u potpunosti kontrolisali što ispitivač zna ili vidi.
  • Protiv: osetljivost na ljudske znake ne objašnjava sama po sebi sve veštine koje je Hans naučio.

Kronologija

  1. 1904.: Fon Osten javno predstavlja Hansa; stručna komisija počinje istragu.
  2. 1907.: Pfungstovi kontrolni testovi otkrivaju ulogu znanja ispitivača.
  3. 1911.: Pfungst objavljuje monografiju o Hansu i nenamernim znacima.
  4. 2014.: Suvremeni pregled ponovo razmatra slučaj u istoriji psihologije životinja.

Ključne osobe

  • Wilhelm von Osten: Učitelj koji je javno predstavljao konja Hansa.
  • Oskar Pfungst: Psiholog koji je pokazao ulogu nenamjernih ljudskih znakova.

Što se zna

  1. Hans je uspijevao kada je ispitivač znao odgovor i mogao ga vidjeti, a znatno lošije kada ti uvjeti nisu vrijedili.
  2. Pfungst je pokazao da je konj reagirao na nenamjerne pokrete i napetost ispitivača.
  3. Slučaj je upozorenje da se životinjske sposobnosti ispituju uz kontrolu signala, a ne dokaz računanja.

Otvorena pitanja

  • Koje je suptilne znakove Hans koristio i kako je učio kada treba stati?
  • Kako dizajnirati pokuse koji razdvajaju znanje životinje od ljudskih znakova?

Teorije

  • Hans samostalno rešavao matematičke i jezičke zadatke
  • konj je naučio da prati mikropokrete ljudi koji znaju odgovor

Za daljnje istraživanje

  • Pročitajte izvor naveden u odjeljku Izvori za pregled primarnih dokumenata i novijih analiza.

Izvori