Rhineovi pokusi

Student je sjedio u knjižnici Sveučilišta Duke i zapisivao jedan od pet znakova, dok je devedesetak metara dalje asistent odlagao karte koje nitko nije gledao. Iz takvih pokusa nastao je izraz izvanosjetilna percepcija i cijela jedna znanstvena disciplina.

Ukratko

  • Biolog Joseph Banks Rhine od kraja 1920-ih na Sveučilištu Duke u Sjevernoj Karolini ispitivao je telepatiju i vidovitost kartama s pet jednostavnih znakova, koje je osmislio psiholog Karl Zener.
  • Knjiga *Extra-Sensory Perception* iz 1934. proširila je izraz izvanosjetilna percepcija (ESP) i izvijestila o rezultatima daleko iznad slučajnosti.
  • Psiholozi drugih sveučilišta uglavnom nisu uspjeli ponoviti rezultate, a kritičari su upozoravali na tragove, loše miješanje karata i mogućnost varanja.
  • Rhine je osnovao časopis i ustanove koje i danas postoje, pa ga zagovornici smatraju utemeljiteljem parapsihologije, a kritičari primjerom kako dobra namjera ne jamči dobar pokus.

U svibnju 1922. mladi bračni par Joseph Banks i Louisa Rhine slušali su u Chicagu predavanje Arthura Conana Doylea o znanstvenom dokazu da se može razgovarati s mrtvima. Rhine je kasnije napisao da je to bila najuzbudljivija misao koju je imao godinama. Doktorirao je botaniku 1925., a 1927. preselio se na Sveučilište Duke u Durhamu, k psihologu Williamu McDougallu, da bi se bavio onim što se tada zvalo psihičkim istraživanjem.

Već prije toga pokazao je da nije lakovjeran. Godine 1926. prisustvovao je seansi slavnog bostonskog medija Mine Crandon, poznate kao Margery, i izvijestio da ju je vidio kako u mraku nogom gurne megafon da bi se činilo kako lebdi. Conan Doyle odgovorio mu je ljutitim pismom u novinama.

Pet znakova na 25 karata

Rhine je pitanje svih psihičkih pojava pokušao svesti na nešto što se može brojiti. Njegov kolega Karl Zener osmislio je špil od 25 karata s pet znakova, po pet od svakog: krug, križ, tri valovite crte, kvadrat i zvijezdu. Tko pogađa nasumce, u prosjeku pogodi pet karata od 25, odnosno 20 posto. Sve iznad toga, uz dovoljno pokušaja, može se izračunati kao odstupanje od slučajnosti.

Prvi izvanredni ispitanik bio je student ekonomije Adam Linzmayer, koji je 1931. u kratkim nizovima pogađao gotovo sve, a u dužem nizu od 300 karata gotovo 40 posto. S vremenom su mu rezultati pali prema razini slučajnosti. Sljedeće godine Rhine je ispitivao studenta Huberta Pearcea, čiji je prosjek 1932. iznosio 40 posto. Pearce je, međutim, karte često sam miješao i presijecao.

Niz Pearce–Pratt

Najpoznatiji niz trajao je od kolovoza 1933. do ožujka 1934. Rhineov asistent Joseph Gaither Pratt sjedio je u laboratoriju i u dogovoreno vrijeme jednu po jednu kartu odlagao licem prema dolje, ne gledajući je. Pearce je istodobno u knjižnici, devedesetak, a u dijelu pokusa i oko 230 metara dalje, zapisivao koji je znak po njegovu mišljenju na karti. Izvedeno je 37 nizova po 25 karata. Rezultati su od niza do niza jako varirali, ali su ukupno bili znatno iznad slučajnosti, bez obzira na udaljenost.

Godine 1934. Rhine je objavio knjigu Extra-Sensory Perception, koja je izraz izvanosjetilna percepcija, skraćeno ESP, proširila u javnosti. Godine 1937. pokrenuo je časopis Journal of Parapsychology, a 1940. sa suradnicima objavio knjigu Extra-Sensory Perception After Sixty Years, pregled svih dotadašnjih pokusa telepatije i vidovitosti koji se smatra jednom od prvih metaanaliza u povijesti znanosti.

Laboratoriji koji nisu dobili isto

Drugi psiholozi pokušali su ponoviti pokuse. W. S. Cox sa Sveučilišta Princeton 1936. proveo je 25.064 pokušaja sa 132 ispitanika i nije našao nikakav dokaz izvanosjetilne percepcije. Psiholog James Crumbaugh izveo je 3.024 niza po uzoru na Rhinea i nije dobio pozitivan rezultat, a ni još četiri psihološka odsjeka nisu bila uspješnija. Harold Gulliksen 1938. kritizirao je Rhineovu statistiku, tvrdeći da precjenjuje značajnost rezultata, a kemičar George Price 1955. u časopisu Science ustvrdio je da se rezultati parapsihologije najjednostavnije objašnjavaju prijevarom.

Kritičari su pronašli i jednostavnije putove do pogotka: karte su se ponekad mogle prepoznati po otiscima na poleđini, a ispitanik je na nekim pokusima mogao vidjeti lice ili čuti disanje istraživača. Psiholog C. E. M. Hansel 1960-ih je pregledao niz Pearce–Pratt i ustvrdio da nadzor nije isključivao mogućnost da Pearce potajno dozna redoslijed karata. Rhine i Pratt odbacili su tu mogućnost, a pisac Martin Gardner kasnije je tvrdio da je Rhine znao za varanje nekih suradnika i nije objavio njihova imena. Godine 1974. Rhineov suradnik Walter Levy uhvaćen je kako krivotvori podatke u pokusu sa životinjama.

Što je ostalo od karata

Rhine je početkom 1960-ih napustio Duke i osnovao neovisnu ustanovu koja danas nosi ime Rhineov istraživački centar. Parapsiholozi su s vremenom napustili pogađanje karata i prešli na postupke poput ganzfelda i generatora slučajnih brojeva. Zenerove karte ostale su u popularnoj kulturi kao znak telepatskih pokusa, a Rhineovi pokusi kao početna točka svake rasprave o tome može li se paranormalno uopće provjeravati u laboratoriju.

Kronologija

  1. Svibanj 1922.: Joseph Banks i Louisa Rhine slušaju predavanje Arthura Conana Doylea u Chicagu.
  2. 1926.: Rhine izvješćuje da je vidio medij Minu Crandon kako vara na seansi.
  3. 1927.: Rhine dolazi na Sveučilište Duke.
  4. 1931.: Adam Linzmayer postiže visoke rezultate sa Zenerovim kartama.
  5. Kolovoz 1933. – ožujak 1934.: Niz pokusa Huberta Pearcea i Josepha Gaithera Pratta.
  6. 1934.: Objavljena je knjiga *Extra-Sensory Perception*.
  7. 1936.: W. S. Cox na Princetonu ne nalazi dokaze izvanosjetilne percepcije.
  8. 1937.: Pokrenut je časopis *Journal of Parapsychology*.
  9. 1940.: Objavljena je knjiga *Extra-Sensory Perception After Sixty Years*.
  10. 1966.: C. E. M. Hansel objavljuje knjigu *ESP: A Scientific Evaluation*.
  11. 1974.: Walter Levy uhvaćen je u krivotvorenju podataka.
  12. 20. veljače 1980.: Joseph Banks Rhine umire.

Ključne osobe

  • Joseph Banks Rhine: Biolog i utemeljitelj laboratorijske parapsihologije na Sveučilištu Duke.
  • Louisa Rhine: Rhineova supruga koja je prikupljala izvještaje o spontanim iskustvima izvanosjetilne percepcije.
  • Karl Zener: Psiholog koji je osmislio karte s pet znakova.
  • Hubert Pearce: Student i najpoznatiji Rhineov ispitanik.
  • Joseph Gaither Pratt: Rhineov asistent i suradnik u nizu Pearce–Pratt.
  • C. E. M. Hansel: Psiholog koji je opisao kako je moguće varati u Rhineovim pokusima.
  • Martin Gardner: Pisac koji je kritizirao Rhineovo prešućivanje varanja suradnika.

Što se zna

  1. Zenerov špil ima 25 karata s pet znakova, pa je očekivani rezultat slučajnog pogađanja 20 posto.
  2. Niz Pearce–Pratt trajao je od kolovoza 1933. do ožujka 1934. i obuhvatio je 37 nizova po 25 karata.
  3. Rhine je 1934. objavio knjigu *Extra-Sensory Perception*, a 1937. pokrenuo *Journal of Parapsychology*.
  4. W. S. Cox nije 1936. na Princetonu u 25.064 pokušaja našao dokaz izvanosjetilne percepcije.
  5. Walter Levy, Rhineov suradnik, 1974. uhvaćen je u krivotvorenju podataka.

Što tvrde zagovornici

  • Rhine je uveo standardne karte, unaprijed određene postupke i statističku analizu, čime je psihička istraživanja pretvorio u eksperimentalnu znanost.
  • Niz Pearce–Pratt izveden je s ispitanikom i kartama u različitim zgradama, što isključuje obične osjetilne tragove.
  • Rezultati su ostali značajni i nakon uvođenja strojnog miješanja i strožeg nadzora.
  • Rhine je sam razotkrivao varalice i lažne medije, što pokazuje da nije bio lakovjeran.

Što kažu kritičari

  • Psihološki odsjeci drugih sveučilišta uglavnom nisu uspjeli ponoviti Rhineove rezultate.
  • U ranim pokusima ispitanici su ponekad sami miješali karte ili mogli vidjeti istraživača i poleđinu karata.
  • U nizu Pearce–Pratt nitko nije nadzirao Pearcea, pa varanje nije bilo isključeno.
  • Otkriveni slučajevi varanja u Rhineovu krugu potkopavaju povjerenje u podatke iz istog laboratorija.

Otvorena pitanja

  • Je li Hubert Pearce mogao doznati redoslijed karata, i ako jest, kako?
  • Zašto su se rezultati najboljih ispitanika s vremenom približavali slučajnosti?
  • Koliko je neuspjelih pokusa iz Rhineova laboratorija ostalo neobjavljeno?

Teorije

  • Rhineovi pokusi pokazali su stvarnu izvanosjetilnu percepciju
  • Rezultati su posljedica propusta u postupku, statistike i varanja nekih ispitanika
  • Rhine je postavio važna pitanja, ali njegovi pokusi nisu dovoljni da na njih odgovore

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Rhine, J. B. (1934). Extra-Sensory Perception. Boston Society for Psychic Research.
  • Rhine, J. B., Pratt, J. G. i sur. (1940). Extra-Sensory Perception After Sixty Years. Henry Holt.
  • Hansel, C. E. M. (1966). ESP: A Scientific Evaluation. Scribner.

Izvori