Podrijetlo Etruraca

Etrurci su u srednjoj Italiji gradili gradove i slikali grobnice prije uspona Rima, a govorili su jezik koji nije srodan ni latinskom ni ijednom drugom indoeuropskom jeziku. Već su se stari Grci prepirali jesu li došli iz Male Azije ili su oduvijek živjeli ondje.

Ukratko

  • Etrurci su od 8. do 1. stoljeća pr. Kr. živjeli u srednjoj Italiji, uglavnom u današnjoj Toskani i sjevernom Laciju, i govorili jezik koji nije indoeuropski, a srodan mu je samo jezik natpisa s grčkog otoka Lemnosa i iz Alpa.
  • Grčki povjesničar Herodot u 5. stoljeću pr. Kr. napisao je da su došli iz Lidije u Maloj Aziji, a Dionizije iz Halikarnasa četiri stoljeća kasnije tvrdio je da su starosjedioci Italije.
  • Arheolozi su u 20. stoljeću većinom zastupali mišljenje da je etruščanska kultura nastala na mjestu, iz ranije vilanovske kulture, uz snažne utjecaje s istočnog Sredozemlja.
  • Analiza drevnog DNK-a 82 osobe iz Etrurije i južne Italije objavljena 2021. pokazala je da su Etrurci genetski bili slični svojim latinskim susjedima, bez tragova nedavne doseobe iz Anatolije, ali pitanje podrijetla njihova jezika time nije zatvoreno.

Etrurci su bili jedan od najmoćnijih naroda stare Italije. Njihovi gradovi, poput Tarquinije, Cerveterija, Veja i Volterre, trgovali su po cijelom Sredozemlju, a etruščanski kraljevi, prema rimskoj predaji, vladali su i Rimom u 6. stoljeću pr. Kr. Rimljani su od njih preuzeli mnogo, od gladijatorskih igara i proricanja iz utrobe životinja do znakova vlasti. Najduži sačuvani etruščanski tekst, Lanena knjiga, nalazi se u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Etruščansko pismo izvedeno je iz grčkog, pa se natpisi mogu pročitati. No jezik je razumljiv tek djelomično, jer nije srodan nijednom dobro poznatom jeziku. Upravo je ta osamljenost potaknula pitanje koje se postavlja već dvije i pol tisuće godina: odakle su Etrurci došli?

Glad u Lidiji

Herodot je oko 430. pr. Kr. zabilježio priču koju su mu, kako kaže, ispričali sami Lidijci. Za vladavine kralja Atisa Lidiju je pogodila glad koja je trajala osamnaest godina. Kralj je podijelio narod na dvije polovice i bacio kocku: jedna je ostala, a druga je, pod vodstvom kraljeva sina Tirsena, sagradila brodove u Smirni i otplovila tražiti novu zemlju. Stigli su u Umbriju, sagradili gradove i po vođi se prozvali Tirsenima, kako su Grci zvali Etrurce.

Priču su prihvatili mnogi antički pisci, a rimski su je pjesnici rado ponavljali. Drugi grčki pisac, Helanik s Lezba, povezivao je Etrurce s Pelazgima, narodom koji su Grci smatrali drevnim stanovnicima Egeja.

Narod koji nije došao

Dionizije iz Halikarnasa, grčki povjesničar koji je živio u Rimu u doba cara Augusta, nije se složio. Istaknuo je da ni jezik, ni vjera, ni običaji Etruraca nisu slični lidijskima, i da lidijski povjesničar Ksant, koji je dobro poznavao povijest svojeg naroda, ne spominje nikakvu seobu u Italiju. Zaključio je da su Etrurci starosjedioci, narod "vrlo star i ni po jeziku ni po načinu života sličan ijednom drugom". Dodao je da sami sebe zovu Rasena.

Lončari i pisari

U 20. stoljeću arheolozi su pitanje postavili drukčije. Talijanski etruskolog Massimo Pallottino isticao je da treba pitati ne odakle su Etrurci došli, nego kako je nastao narod kakav poznajemo. Na istim mjestima gdje su kasnije nastali etruščanski gradovi od 9. stoljeća pr. Kr. postojala je takozvana vilanovska kultura, s naseljima, grobljima i urnama sa spaljenim pokojnicima. Između nje i kasnije etruščanske kulture nema jasnog prekida. Istočnjački utjecaji u umjetnosti 7. stoljeća pr. Kr. mogu se objasniti trgovinom s Grcima i Feničanima, a ne doseljavanjem.

Zagovornicima istočnog podrijetla ostao je snažan argument u jeziku. Na Lemnosu, otoku u sjevernom Egeju blizu obale Male Azije, pronađena je 1885. kamena ploča iz 6. stoljeća pr. Kr. s natpisom na jeziku vrlo bliskom etruščanskom. Srodni su i retski natpisi iz Alpa. Zašto bi se jezik blizak etruščanskom govorio na otoku pred Malom Azijom ako Etrurci nisu imali veze s istokom? Jedni misle da je riječ o tragu seobe, drugi o etruščanskim trgovcima ili gusarima koji su se naselili na Lemnosu, treći o ostatku starog sloja jezika koji se nekoć govorio na širem prostoru.

Što kažu geni

Prva genetička istraživanja ponovno su otvorila raspravu. Istraživanje mitohondrijskog DNK-a današnjih stanovnika nekoliko toskanskih mjesta, objavljeno 2007., našlo je kod njih neobično mnogo nasljednih linija koje su inače česte na Bliskom istoku. Iste godine istraživanje DNK-a goveda iz Toskane pokazalo je da i ona imaju bliskoistočne srodnike. Oba su rada protumačena kao potpora Herodotu.

Kritičari su upozoravali da današnji Toskanci nisu isto što i Etrurci, jer se stanovništvo Italije tijekom tisućljeća mnogo puta miješalo. Odgovor su mogli dati samo drevni ostaci. Godine 2021. međunarodna skupina predvođena genetičarem Cosimom Posthom objavila je genome 82 osobe iz Etrurije i južne Italije, od 800. pr. Kr. do 1000. godine. Etrurci iz željeznog doba činili su ujednačenu skupinu, genetski vrlo sličnu Latinima iz okolice Rima. U njihovu podrijetlu bio je i znatan udio predaka sa stepa, koji se u Europi obično povezuje s dolaskom indoeuropskih jezika. Tragova nedavne doseobe iz Anatolije nije bilo. Velika promjena dogodila se tek u rimsko carsko doba, kad je u stanovništvo srednje Italije ušao velik udio predaka s istočnog Sredozemlja.

Autori su zaključili da se neindoeuropski jezik održao iako su Etrurci imali stepske pretke, što je primjer da se jezik i geni ne prenose uvijek zajedno. Kako je do toga došlo, ostalo je otvoreno.

Kronologija

  1. 9. st. pr. Kr.: Na prostoru buduće Etrurije cvjeta vilanovska kultura.
  2. 8.–7. st. pr. Kr.: Nastaju etruščanski gradovi i prvi natpisi etruščanskim pismom.
  3. 6. st. pr. Kr.: Nastaje stela s Lemnosa s natpisom na jeziku srodnom etruščanskom.
  4. Oko 430. pr. Kr.: Herodot zapisuje priču o seobi iz Lidije.
  5. Kraj 1. st. pr. Kr.: Dionizije iz Halikarnasa tvrdi da su Etrurci starosjedioci.
  6. 1885.: Na Lemnosu je pronađena stela s natpisom.
  7. 1947.: Massimo Pallottino objavljuje knjigu u kojoj zastupa nastanak Etruraca na mjestu.
  8. 2007.: Objavljena su istraživanja DNK-a današnjih Toskanaca i toskanskih goveda.
  9. 2021.: Objavljena je analiza drevnog DNK-a 82 osobe iz Etrurije i južne Italije.

Ključne osobe

  • Herodot: Grčki povjesničar koji je zapisao priču o seobi Etruraca iz Lidije.
  • Dionizije iz Halikarnasa: Grčki povjesničar koji je Etrurce smatrao starosjediocima Italije.
  • Massimo Pallottino: Talijanski etruskolog koji je zastupao nastanak etruščanskog naroda u Italiji.
  • Cosimo Posth: Genetičar koji je vodio istraživanje drevnog DNK-a Etruraca objavljeno 2021.
  • Alessandro Achilli: Genetičar koji je 2007. objavio istraživanje mitohondrijskog DNK-a Toskanaca.

Što se zna

  1. Etruščanski jezik nije indoeuropski, a srodni su mu samo jezik stele s Lemnosa i retski natpisi iz Alpa.
  2. Herodot je zapisao da su Etrurci došli iz Lidije, a Dionizije iz Halikarnasa tvrdio je da su starosjedioci.
  3. Između vilanovske i etruščanske kulture na istim nalazištima nema jasnog arheološkog prekida.
  4. Drevni DNK Etruraca iz željeznog doba sličan je latinskom i ne pokazuje nedavnu primjesu iz Anatolije, prema istraživanju objavljenom 2021.
  5. U rimsko carsko doba stanovništvo srednje Italije dobilo je velik udio predaka s istočnog Sredozemlja.

Što tvrde zagovornici

  • Herodot je priču čuo od samih Lidijaca, a prihvatila ju je većina antičkih pisaca.
  • Natpis s Lemnosa pokazuje da se jezik blizak etruščanskom govorio u blizini Male Azije.
  • Nagli procvat orijentalnih utjecaja u etruščanskoj umjetnosti 7. stoljeća pr. Kr. može upućivati na dolazak novih ljudi.
  • Istraživanja DNK-a današnjih Toskanaca i toskanskih goveda našla su veze s Bliskim istokom.

Što kažu kritičari

  • Dionizije je istaknuo da etruščanski jezik i običaji nisu nalik lidijskima, a lidijski je jezik danas poznat i doista nije srodan etruščanskom.
  • Etruščanska kultura razvila se bez prekida iz vilanovske, na istim mjestima.
  • Orijentalni utjecaji objašnjavaju se trgovinom i oponašanjem, a ne seobom naroda.
  • Drevni DNK Etruraca ne pokazuje tragove nedavne doseobe iz Anatolije, a veze današnjih Toskanaca s istokom mogu potjecati iz rimskog doba.

Otvorena pitanja

  • Kako se neindoeuropski jezik održao među ljudima koji su imali i stepske pretke?
  • Kako je jezik srodan etruščanskom dospio na Lemnos?
  • Je li etruščanski ostatak starijeg jezičnog sloja koji se nekoć govorio na širem području Sredozemlja i Alpa?
  • Je li manja skupina doseljenika s istoka mogla donijeti jezik ili kulturu, a da ne ostavi vidljiv genetički trag?

Teorije

  • Etrurci su potomci starijih stanovnika Italije, a njihov je jezik ostatak predindoeuropskog sloja
  • Etrurci ili barem njihova vladajuća skupina došli su s istočnog Sredozemlja, kako piše Herodot
  • Etruščanski narod nastao je u Italiji spajanjem domaćeg stanovništva s manjim skupinama i utjecajima s istoka

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Pallottino, M. (1975). The Etruscans. Indiana University Press.
  • Haynes, S. (2000). Etruscan Civilization: A Cultural History. J. Paul Getty Museum.

Izvori