Šabataj Cvi, mesija koji je umro u Ulcinju

Godine 1666. židovske zajednice od Amsterdama do Smirne iščekivale su mesiju. Čovjek u kojeg su vjerovale završio je u izgnanstvu u Ulcinju, na današnjoj crnogorskoj obali, a i danas se spori gdje mu je grob.

Ukratko

  • Šabataj Cvi (Sabbatai Zevi, Shabbetai Tzevi, 1626.–1676.), kabalist iz Smirne (Izmir), 1665. proglasio se mesijom, a oko njega je nastao jedan od najvećih židovskih pokreta ranog novog vijeka.
  • Uhićen je 1666. i, suočen s mogućnošću smaknuća, prešao je na islam; kasnije je prognan u Ulcinj (talijanski Dulcigno), gdje je 1676. umro.
  • Sljedbenici su na obraćenje odgovorili različito: neki su odustali, neki su vjerovali da je ono dio božjeg plana, a stotine ih je u 1680-ima i 1690-ima prešlo na islam, većinom kao pripadnici sekte dönme.
  • Gdje je Cvi pokopan u Ulcinju, stručnjaci se ne slažu.

Priča o Šabataju Cviju pripada ponajprije židovskoj povijesti i pripovijeda se ovdje s poštovanjem prema židovskoj baštini. Njegovo posljednje boravište, Ulcinj, i danas se pita kako ga se sjećati.

Mesija iz Smirne

Rodio se 1626. u osmanskoj Smirni kao sin Mordekaja Cvija, trgovačkog posrednika koji je nedavno stigao iz Soluna. Kao osamnaestogodišnjak zaređen je za rabina, učio je kabalu i luriansku tradiciju. Bio je pobožan i uglavnom asketski nastrojen, ali njegovo je ponašanje znalo biti neobično i nepredvidljivo: promatrači su u njemu vidjeli sve od ludila i bogohuljenja do genijalnosti. Zbog mesijanskih izjava rabinske ga vlasti 1648. kažnjavaju, a početkom 1650-ih protjeruju iz Smirne; potom izbacuju iz Soluna i Carigrada. Godine 1658. vraća se u Smirnu, a 1662. odlazi u Jeruzalem. U Egiptu se 1664. oženio Sarom, mladom ženom koja je ostala bez roditelja u pokoljima u Poljskoj 1648.–1649.

Prekretnica je došla 1665., kad se povezao s poznatim kabalistom Natanom iz Gaze. Natan je objavio da mu se u viziji ukazao mesija, a Šabataj Cvi proglasio se mesijom u svibnju 1665. Natanova pisma i glasine o čudima proširile su mesijansko nadahnuće do duboko u Europu. U prosincu 1665. Cvi i pristaše silom su ušli u glavnu protivničku sinagogu u Smirni. Zajednice po istočnom Sredozemlju bile su u previranju. Prema Enciklopediji ranog novog vijeka, mesijansku su gorljivost dijelili i europski kršćanski milenaristi, koji su predviđali pad Osmanlija.

Obraćenje

U veljači 1666., kad se pokušao iskrcati u Carigradu, osmanske su ga vlasti uhitile i zatvorile, najprije u Carigradu, zatim udobnije u Gallipoliju. Hodočasnici iz daleke Poljske okupljali su se oko njega, a sukobi među pristašama remetili su život u gradovima. U rujnu 1666. odveden je u Edirne pred velikog vezira Ahmeda Köprülüa i sultanova glavnog propovjednika Vanija Efendiju. Suočen s mogućim smaknućem, odrekao se mesijanske misije i pristao prijeći na islam. Dobio je ime Aziz Mehmed, turban i plaćeno mjesto u dvorskoj službi, te je pomilovan.

Odricanje je bilo golem šok za židovsku zajednicu, osobito kad je počeo pozivati i druge da pređu na islam. Neki su sljedbenici, među njima i njegova supruga, također prešli. Enciklopedija ranog novog vijeka navodi da Cvi dugo nije bio uvjerljiv musliman, pa je 1672. prognan u Dulcigno, današnji Ulcinj. JTA piše da su ga vladari prognali jer je nastavio vršiti neke židovske običaje. Ondje je 1676. umro.

Nasljeđe

Mnogi su vjernici i dalje držali da je obraćenje dio mesijanskog plana ili žrtva za njihovu dobrobit. U 1680-ima i 1690-ima stotine Židova prešlo je na islam, većinom kao pripadnici dönme sekte. Rabinsko vodstvo pokušalo je obnoviti zajednicu brisanjem sjećanja na taj događaj, ali posljedice su bile preduboke da bi se zaboravile. EBSCO-ov pregled navodi da su elementi šabatejskog pokreta nastavili utjecati na kasniju židovsku misao, uključujući nastanak hasidizma i neke vidove reformiranog židovstva; to je mišljenje dijela povjesničara, a ne jedinstven zaključak.

Grob u Ulcinju

Ulcinj, na crnogorskoj obali blizu albanske granice, čuva sjećanje na Cvija, ali ne zna mjesto njegova groba. Mnogi mještani vjeruju da je ukopan u zatvorenom grobnom prostoru u dvorištu obitelji Mani, pod maslinama i rogačima, više od milje od plaže. Eliezer Papo, povjesničar balkanskih Židova sa Sveučilišta Ben Gurion, dvoji o tome: Cvijevi su sljedbenici pisali da nije htio biti pokopan na muslimanskom groblju, a ni na židovskom nije mogao zbog obraćenja, te da je pokopan "uz more". Papovo istraživanje upućuje na prostor pokraj morske utvrde, gdje je Cvi proveo posljednje godine. U prostoriji u tornju utvrde, koju danas koriste arheolozi, nalaze se dvije niše: jedna sa Davidovim zvijezdama, druga s oslikanom zmijom koja se spušta s drveta. Papo to povezuje s Cvijevim tumačenjem priče o rajskom vrtu. Članica obitelji Mani rekla je novinaru da grob u njihovu dvorištu pripada "nekom drevnom pretku".

Sjećanje na Cvija u Ulcinju prema JTA-u u nekim krugovima, osobito među bektašijama, služi kao znak otvorenosti prema židovstvu i kulturnom mostu; Papo napominje da to nije dio vjerskog identiteta kraja, nego novija nadgradnja. Godine 2015. Papo je u Ulcinju predsjedao međunarodnom konferencijom o Šabataju Cviju, prvom ikad održanom u gradu o židovstvu.

Kronologija

  1. 1626.: Rođen u Smirni.
  2. 1648.: Rabinske vlasti ga kažnjavaju zbog mesijanskih izjava.
  3. 1664.: Oženio Saru u Egiptu.
  4. Svibanj 1665.: Proglašava se mesijom uz Natana iz Gaze.
  5. Veljača 1666.: Uhićen pri pokušaju iskrcavanja u Carigradu.
  6. Rujan 1666.: U Edirnu prelazi na islam.
  7. 1672.: Prognan u Dulcigno (Ulcinj).
  8. 1676.: Umire u Ulcinju.

Ključne osobe

  • Šabataj Cvi: Kabalist iz Smirne koji se 1665. proglasio mesijom.
  • Natan iz Gaze: Kabalist čija su pisma proširila vijest o mesiji.
  • Ahmed Köprülü: Veliki vezir koji je 1666. ispitivao Cvija u Edirnu.
  • Eliezer Papo: Povjesničar balkanskih Židova, istražuje Cvijev grob i sjećanje na njega u Ulcinju.

Što se zna

  1. Šabataj Cvi proglasio se mesijom u svibnju 1665., a 1666. prešao je na islam u Edirnu.
  2. Prognan je u Dulcigno (Ulcinj), gdje je 1676. umro.
  3. Mjesto njegova groba u Ulcinju nije utvrđeno; vjerojatni su prostor u dvorištu obitelji Mani i područje uz morsku utvrdu.
  4. Godina progonstva razlikuje se među izvorima; Enciklopedija ranog novog vijeka navodi 1672.

Otvorena pitanja

  • Gdje je Šabataj Cvi pokopan?
  • Koliko je današnje sjećanje na njega u Ulcinju staro, a koliko noviji nastanak?

Za daljnje istraživanje

  • Scholem, G. (1973). Sabbatai Sevi: The Mystical Messiah, 1626–1676. Princeton University Press (prijevod R. J. Zwi Werblowsky).

Izvori