Kabala

Knjiga Zohar govori kao da su je u 2. stoljeću izrekli rabin Šimun bar Johaj i njegovi učenici, ali najraniji poznati citati iz nje potječu iz 1281. godine.

Ukratko

Kabala je židovska mistična tradicija ("kabala" na hebrejskom znači "predaja") koja je u 12. i 13. stoljeću procvala u Provansi i Španjolskoj.
Glavno joj je djelo *Zohar*, "Knjiga sjaja", koju predaja pripisuje rabinu Šimunu bar Johaju, a istraživači nakon Gershoma Scholema Mojsiju de Leónu iz 13. stoljeća.
U 16. stoljeću Isaac Luria u Safedu razvio je nov oblik, a kršćanski učenjaci počeli su kabalu proučavati i tiskati.
Reuchlin je 1517. objavio *De arte cabalistica*, a kabala je kroz kršćanske učenjake ušla u zapadnu ezoteriju, uključujući tarot i Zlatnu zoru.

Što je kabala

Hrvatska enciklopedija opisuje kabalu kao ezoterijsku, spekulativnu mističnu struju u judaizmu, koja se oslanja na okultno čitanje Biblije i novoplatonistički pogled na svijet. Prema njoj Bog se može spoznati samo kroz stvaranje, a postoje dva puta istraživanja: Tora i hebrejska slova. Svijet je emanirao iz božanskog apsoluta u četiri sfere: idealnu, duhovnu, dušu i materijalnu. Poznata je i predodžba o deset sefira, krugova koji u crtežima čine stablo, kakvo se vidi i na naslovnici knjige Portae lucis.

Hrvatska enciklopedija nalazi nagovještaje te nauke već u apokrifnoj Knjizi o Enohu iz 2. stoljeća prije Krista, a nastanak same kabale stavlja u Palestinu i Babiloniju između 550. i 1000. godine. U 12. stoljeću proširila se u Španjolsku, Italiju i Provansu, gdje su nastala djela Sefer ha-bahir i Sefer ha-temuna, a krajem 13. stoljeća Zohar.

Zohar: stari rabin ili španjolski pisac

Prema Jewish Virtual Library, Zohar nije jedna knjiga nego zbirka, uglavnom na umjetnom aramejskom, posložena kao mistični midraš uz Toru. Većina izreka pripisuje se mudracu Šimunu bar Johaju i njegovim "drugovima". Autori navode da su ti drugovi većinom izmišljeni i da je i palestinski okvir većinom izmišljen.

Prema Izaku iz Akre, Mojsije de León, koji je umro 1305., objavljivao je djelo dio po dio. Nijedan se dio ne može dokazati prije 1270., a najraniji poznati citati nalaze se u spisima Izaka Abi Sahule iz 1281. i 1283. Gershom Scholem čitao je Zohar kao pseudoepigraf, spis pripisan drugome, nastao između sredine 1270-ih i kasnih 1280-ih, a autor mu je, tvrdio je, bio sam Mojsije de León. Jewish Virtual Library dodaje da pitanje je li bio jedini autor ostaje djelomično otvoreno. Još jedan nalaz: riječi "kabala" i "sefirot" u glavnom tijelu Zohara nisu rabljene, nego se zaobilaze opisima, a javno se pojavljuju u kasnijim Tikunei Zohar.

Safed i Luria

Prema Hrvatskoj enciklopediji, Isaac ben Salomon Luria (1534.–1572.) osnovao je u 16. stoljeću u Safedu u Palestini takozvanu lurijansku kabalu, iz koje su kasnije izrasli hasidizam (od 18. stoljeća) i mesijanski pokret Šabataja Cvija (1626.–1676.). Većina komentara Zohara temelji se na lurijanskoj kabali. Rukopisi safedskih kabalista poslužili su za Zohar Hadaš, tiskan u Solunu 1597.

Kršćanska kabala i tisak

U 16. stoljeću kabala je prestala biti tajna: kršćani su je počeli proučavati. Hrvatska enciklopedija navodi Ramóna Lulla, Marsilija Ficina i Johannesa Reuchlina. Ključan korak bila je knjiga Portae lucis, latinski prijevod dijela spisa Šaare Ora Josepha Gikatille (1248.–1305.). Preveo ga je Paulus Ricius, preobraćeni Židov, a u Augsburgu ga je 1516. tiskao Johann Miller. Naslovnicu s deset krugova, ispisanu crvenom i crnom tintom, katalog Bonhams pripisuje Hansu Burgkmairu i naziva prvim tiskanim prikazom sefira. Reuchlin je, prema istom katalogu, potaknut tom knjigom 1517. objavio De arte cabalistica.

Ricius je, prema Jewish Virtual Library, kršten oko 1505., 1514. postao je liječnik cara Maksimilijana u Augsburgu, a 1521. profesor hebrejskog u Paviji.

Dokazi za i protiv

Kabala je drevna predaja

U prilog: Predaja Zohar pripisuje Šimunu bar Johaju, mudracu iz 2. stoljeća, a Hrvatska enciklopedija nalazi nagovještaje te nauke već u Knjizi o Enohu iz 2. stoljeća prije Krista.
U prilog: Sefer ha-bahir i Sefer ha-temuna nastali su već u 12. stoljeću, stoljeće prije Zohara, pa kabalistički pojmovi nisu početak s de Leónom.
Protiv: Nijedan dio Zohara ne može se dokazati prije 1270., a najraniji citati su iz 1281. i 1283.
Protiv: Ključni pojmovi, kabala i sefirot, u glavnom tijelu Zohara nisu u uporabi.

Kabala je srednjovjekovni nastanak (Scholemova teza)

U prilog: Scholem je Zohar datirao između sredine 1270-ih i kasnih 1280-ih i pripisao ga Mojsiju de Leónu.
U prilog: Prema Izaku iz Akre, de León je djelo objavljivao dio po dio i umro 1305.
Protiv: Jewish Virtual Library navodi da pitanje je li de León bio jedini autor ostaje djelomično otvoreno.
Protiv: Hrvatska enciklopedija počeci kabale stavlja između 550. i 1000., mnogo prije de Leóna.

Kabala je nastajala postupno

U prilog: Hrvatska enciklopedija bilježi slojeve: nagovještaji u Knjizi o Enohu, djela Bahir i Temuna u 12. stoljeću, Zohar krajem 13.
U prilog: Većina komentara Zohara oslanja se na lurijansku kabalu iz 16. stoljeća, koja je iznova oblikovala stariju građu.
Protiv: Takvo objašnjenje ne određuje tko je bio autor konkretnih djela.
Protiv: Prema Scholemu, Zohar je nastao u dvadesetak godina, od sredine 1270-ih do kasnih 1280-ih, a ne kroz stoljeća.

Kronologija

12. stoljeće: Nastaju Sefer ha-bahir i Sefer ha-temuna.
1270.: Prije ove godine, prema Jewish Virtual Library, nijedan dio Zohara ne može se dokazati.
1281. i 1283.: Najraniji poznati citati Zohara u spisima Izaka Abi Sahule.
1305.: Umire Mojsije de León.
1516.: U Augsburgu izlazi Portae lucis.
1517.: Johannes Reuchlin objavljuje De arte cabalistica.
1534.–1572.: Život Isaaca Lurije u Safedu.
1597.: U Solunu je tiskan Zohar Hadaš.

Ključne osobe

Šimun bar Johaj: Mudrac čijim se imenom većina izreka u Zoharu predstavlja.
Mojsije de León: Španjolski kabalist, prema Scholemu autor Zohara; umro 1305.
Gershom Scholem: Povjesničar židovske mistike koji je Zohar pripisao de Leónu.
Isaac Luria: Safedski kabalist iz 16. stoljeća, utemeljitelj lurijanske kabale.
Paulus Ricius: Židov preobraćen na kršćanstvo, prevoditelj Portae lucis.
Johannes Reuchlin: Njemački humanist, autor De arte cabalistica (1517.).

Što se zna

Zohar je zbirka tekstova većinom na aramejskom, a prvi dokazani citati iz njega su iz 1281.
Prema Scholemu, Zohar je nastao između sredine 1270-ih i kasnih 1280-ih, a autor je Mojsije de León.
Safedski kabalist Isaac Luria (1534.–1572.) osnovao je lurijansku kabalu.
Portae lucis tiskan je 1516. u Augsburgu i latinski je prijevod dijela Gikatilline knjige Šaare Ora.

Što tvrde zagovornici

Kabala je prenošena usmenom predajom od drevnih učitelja, a Zohar sadrži tu predaju u zapisanom obliku.
Prema predaji, Zohar je govor Šimuna bar Johaja i njegovih drugova, a ne srednjovjekovni spis.
Kabala se oslanja na okultno čitanje Biblije, a dva puta istraživanja su Tora i hebrejska slova.
Kršćanski učenjaci 16. stoljeća, Reuchlin među njima, smatrali su kabalu vrijednom proučavanja i tiska.

Što kažu kritičari

Najraniji citati Zohara nisu stariji od 1281.
Palestinski okvir i likovi "drugova" većinom su izmišljeni.
Glavni pojmovi kabale u Zoharu se ne koriste.
Scholem je Zohar pripisao Mojsiju de Leónu i datirao u 1270-e i 1280-e.

Otvorena pitanja

Je li Mojsije de León bio jedini autor Zohara ili je koristio starije izvore?
Koliko su slojevi kabale iz 12. stoljeća, Bahir i Temuna, povezani s kasnijim Zoharom?
Kako se kabala od 16. stoljeća razvila u zasebnu kršćansku i hermetičku tradiciju?