Sarajevska hagada i put od Barcelone do Sarajeva

Hagada je knjiga u kojoj je zapisan red obreda uz pashalnu večeru. Sarajevska je poznata po šarenim ilustracijama biblijskih i pashalnih prizora. Tko ju je naručio i za koga je izrađena, izvori kojima raspolažemo ne kažu.

Put kroz Europu

Muzej smatra da je rukopis nastao u Barceloni oko 1350. Nakon progona Židova u Španjolskoj knjiga se, kako pokazuju bilješke na stranicama, preselila u Italiju. Rukom ispisana bilješka iz 1609. potvrđuje da u njoj nema ničega što bi bilo usmjereno protiv Crkve, a otvoreni izvori taj zapis smatraju razlogom što je preživjela rimsku inkviziciju. Daljnje bilješke smještaju je u sjevernu Italiju u 16. i 17. stoljeću.

Kako je stigla u Bosnu, ne zna se. Izvor Global Voices kaže da je dolazak u Bosnu zabilježen prije kraja 19. stoljeća, bez datuma. Uobičajena je pretpostavka da su je iz Španjolske izvukli židovski izgnanici nakon 1492., ali dokument koji to potvrđuje ne postoji.

Prodaja 1894.

Godine 1894. obitelj Kohen, sefardska obitelj iz Sarajeva, našla se u financijskim teškoćama i ponudila rukopis židovskim udrugama, koje ga nisu mogle platiti. Otkupio ga je Zemaljski muzej, osnovan za vrijeme austrougarske uprave, za 150 kruna. Muzej i danas čuva ugovor o kupnji. Rukopis je poslan u Beč na proučavanje i nekoliko godina poslije vraćen u Bosnu. Prema članku koji prenosi Open Culture, službenik je tom prilikom zamijenio izvorni srednjovjekovni uvez kartonskim koricama i obrezao pergament da stane u njih. Na stranicama su ostale mrlje od crnog vina i tragovi hrane, pa se čini da je služila na pravim blagdanskim stolovima.

Rat i skrovište

Nakon njemačke okupacije Bosne 1941. njemačke su vlasti tražile židovsku umjetnost za svoj muzej. Prema Global Voicesu, Korkut i ravnatelj Petrović zavarali su ih tvrdnjom da je knjiga već predana drugom časniku, osobi koju su izmislili. Korkut je knjigu potom sakrio u džamiju u muslimanskom selu na planini Bjelašnici i vratio je u muzej nakon rata.

Open Culture, međutim, navodi da je Korkut 1942. knjigu sakrio ispod odjeće pred nacističkim dužnosnikom Johannom Fortnerom i rekao da su je djelatnici muzeja već predali nekom njemačkom časniku. Priče o skrovištu postale su folklor: da ju je držao ispod podnica, da ju je zakopao pod drvo, da ju je dao imamu u zabačenom selu ili da je ostala na polici u muzejskoj knjižnici. Nijedna od njih nije potvrđena, a izvori se ne slažu ni oko pojedinosti ni oko odgovora na pitanje tko je što napravio.

Dokazi za i protiv

Skrivena je u džamiji u planinskom selu

• U prilog: Global Voices navodi da ju je Korkut sakrio u džamiju u muslimanskom selu na Bjelašnici i da je tamo ostala do kraja rata.
• U prilog: Izvori se slažu da je knjiga nakon pregleda kod muzejskih kustosa završila izvan dosega njemačkih vlasti.
• Protiv: Open Culture navodi da se u različitim inačicama spominju i podnice, zakopavanje pod drvo i polica u muzeju.
• Protiv: Nijedan izvor ne donosi dokument iz 1941.–1945. koji bi mjesto skrovišta potvrdio.

Ostala je u zgradi muzeja

• U prilog: Jedna od opisanih inačica kaže da je knjiga cijelo vrijeme stajala na polici muzejske knjižnice.
• U prilog: Korkut i Petrović su, prema Global Voicesu, izmislili časnika kojemu je navodno predana, pa je knjiga morala ostati skrivena u muzeju ili u njegovoj blizini.
• Protiv: Global Voices i drugi izvori tvrde da ju je Korkut prenio izvan muzeja.
• Protiv: Nema službenog dokumenta koji bi to potvrdio.