Špilja Lascaux i njezine kopije

Četvorica mladića 1940. spustila su se kroz rupu ispod iščupanog stabla i našla zidove pune bikova i konja starih oko dvadeset tisuća godina. Samo petnaest godina posjeta bilo je dovoljno da slike počnu propadati, pa je špilja od 1963. zatvorena, a ljudi gledaju kopije.

Ukratko

  • Lascaux je špilja na jugozapadu Francuske s gotovo šest tisuća naslikanih i urezanih likova životinja, ljudi i znakova, starih otprilike 17.000 do 22.000 godina.
  • Otkrili su je 1940. četvorica mladića, a za javnost je bila otvorena od 1948. do 1963., kad je zatvorena jer su dah, toplina i svjetlo posjetitelja počeli uništavati slike.
  • Posjetitelji danas razgledavaju vjerne kopije: Lascaux II (1983.), putujuću izložbu Lascaux III (od 2012.) i Lascaux IV (2016.).
  • I u zatvorenoj špilji problemi se nastavljaju: nakon 2001. zidove su napale bijela plijesan, a zatim crne mrlje od gljivica, i znanstvenici još traže kako ih zaustaviti.

Dana 12. rujna 1940. osamnaestogodišnji Marcel Ravidat šetao je šumom iznad Montignaca u Dordogni kad mu je pas počeo njuškati oko rupe koju je ostavilo iščupano stablo. Poslije je priču uljepšavao pa je govorio da je pas upao u špilju. Ravidat se vratio s trojicom prijatelja, Jacquesom Marsalom, Georgesom Agnelom i Simonom Coencasom. Spustili su se kroz okno duboko petnaestak metara, misleći da je to legendarni tajni prolaz prema obližnjem dvorcu Lascaux. Ono što su ugledali pri svjetlu svjetiljke postalo je jedno od najslavnijih umjetničkih djela kamenog doba.

Bikovi na svodu

Zidovi i svodovi špilje prekriveni su životinjama: konjima, jelenima, divljim govedima, bizonima, kozorozima, nekoliko mačaka, jednim medvjedom i jednim nosorogom. Najpoznatija je Dvorana bikova, u kojoj se sučeljavaju veliki crni pragovedi, a jedan od njih dug je više od pet metara, najveća životinja poznata u špiljskoj umjetnosti. Boje su dobivene od minerala, okera, hematita i spojeva mangana, a nanošene su tamponima ili puhanjem kroz cjevčicu. Na dijelovima svoda slikari su morali stajati na skelama.

U najdubljem dijelu, na dnu okna dubokog devet metara, nalazi se jedini ljudski lik u špilji: čovjek s ptičjom glavom koji kao da leži pred ranjenim bizonom. Ne zna se što prikazuje. Neki istraživači vide u slikama zapis o lovu, drugi obred za uspješan lov ili mit, a neki upozoravaju da se u njih lako učitavaju naša vlastita uvjerenja. Zanimljivo je i ono čega nema: sobovi, glavna hrana ondašnjih ljudi, prikazani su samo jednom, ribe nikako, a krajolika i biljaka nema uopće.

Već 21. rujna 1940. u špilju je došao svećenik i prapovjesničar Henri Breuil, koji je načinio mnogo crteža. Neki od njih i danas služe istraživačima, jer su dijelovi slika u međuvremenu teško oštećeni. Godine 1979. Lascaux je zajedno s drugim nalazištima doline Vézère upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Petnaest godina gužve

Špilja je za javnost otvorena 14. srpnja 1948. Bila je silno popularna: do 1955. dnevno ju je posjećivalo oko 1.200 ljudi. Ugljikov dioksid iz njihova daha, toplina tijela, vlaga i rasvjeta promijenili su osjetljivu klimu u podzemlju. Krajem pedesetih na zidovima su se počeli širiti lišajevi, gljivice i kristali. Godine 1963. francuske vlasti zatvorile su špilju za javnost. Slike su očišćene, a stanje u špilji otada se prati svakodnevno. Unutra smije samo nekolicina stručnjaka, i to na kratko.

Špilja koja se može posjetiti

Da bi ljudi ipak mogli vidjeti Lascaux, nastale su kopije. Lascaux II, vjerna kopija Dvorane bikova i Oslikane galerije, otvorena je 1983. dvjestotinjak metara od prave špilje, a slike su na njoj izvedene istim vrstama pigmenata kakve su koristili prapovijesni slikari. Od 2012. svijetom putuje Lascaux III, izložba s pet dijelova špilje u stvarnoj veličini. U prosincu 2016. otvoren je Lascaux IV, Međunarodni centar parijetalne umjetnosti, s kopijom gotovo cijele špilje, četiristotinjak metara od izvornika.

Kopije su donijele i pitanje koje se čuje kod mnogih zaštićenih mjesta: je li posjet kopiji pravi doživljaj? Zagovornici kažu da je to jedini način da špilju vide milijuni, a da ona preživi. Drugi žale što je izvornik postao nedostupan gotovo svima.

Plijesan u mraku

Zatvaranje nije riješilo sve probleme. Godine 2001. u špilji je zamijenjen klimatizacijski sustav. Ubrzo se po svodu i zidovima proširila bijela plijesan Fusarium solani, za koju se drži da je bila prisutna u tlu i da su je radovi pokrenuli. Suzbijali su je živim vapnom. Zatim su se oko 2007. počele pojavljivati sive i crne mrlje. Istraživači su u njima našli dotad nepoznate vrste gljivica, opisane 2012. kao Ochroconis lascauxensis i Ochroconis anomala.

U siječnju 2008. špilja je na tri mjeseca zatvorena čak i za znanstvenike, a samo je jedna osoba jednom tjedno ulazila na dvadeset minuta da provjeri stanje. Ni samo suzbijanje nije prošlo bez traga: na zidovima su ostale tamne mrlje, a dio pigmenata je oštećen. Od 2009. stanje se smatra stabilnim, a mrlje se prema novijim istraživanjima postupno povlače, ali posao nije gotov. Lascaux je zbog toga postao primjer o kojem se raspravlja kod svake oslikane špilje: koliko ljudi, ako ijedan, smije ući.

Kronologija

  1. prije oko 17.000–22.000 godina: Nastaju slike i urezi u špilji.
  2. 12. rujna 1940.: Marcel Ravidat nalazi ulaz; s trojicom prijatelja ulazi u špilju.
  3. 21. rujna 1940.: Špilju pregledava Henri Breuil.
  4. 14. srpnja 1948.: Špilja je otvorena za javnost.
  5. 1955.: Uz oko 1.200 posjetitelja dnevno vidljiva su prva oštećenja.
  6. 1963.: Špilja je zatvorena za javnost.
  7. 1979.: Upisana je na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
  8. 1983.: Otvorena je kopija Lascaux II.
  9. 2001.: Nakon promjene klimatizacije širi se bijela plijesan.
  10. 2008.: Špilja je zbog crnih mrlja tri mjeseca zatvorena i za znanstvenike.
  11. prosinac 2016.: Otvoren je Lascaux IV.

Ključne osobe

  • Marcel Ravidat: Mladić koji je 1940. pronašao ulaz u špilju.
  • Jacques Marsal: Jedan od četvorice otkrivača.
  • Simon Coencas: Jedan od četvorice otkrivača.
  • Henri Breuil: Prapovjesničar koji je prvi stručno pregledao i crtao slike.

Što se zna

  1. Špilju su 12. rujna 1940. otkrila četvorica mladića predvođena Marcelom Ravidatom.
  2. Slike i urezi stari su otprilike 17.000 do 22.000 godina.
  3. Od 1948. do 1963. špilju je posjećivalo i do 1.200 ljudi dnevno, što je oštetilo slike, pa je 1963. zatvorena.
  4. Posjetitelji danas razgledavaju kopije Lascaux II, III i IV.
  5. Nakon 2001. špilju su zahvatile plijesan i crne mrlje od gljivica, od kojih su dvije vrste nove za znanost.

Otvorena pitanja

  • Što prikazuju slike i zašto su naslikane baš te životinje?
  • Što znači prizor s čovjekom ptičje glave u oknu?
  • Može li se mikrobiološka ravnoteža špilje potpuno obnoviti, i hoće li ona ikad opet biti otvorena?

Teorije

  • Slike su dio obreda kojim se prizivao uspješan lov
  • Slike pripovijedaju mit ili prate obrede, a životinje imaju simbolično značenje
  • Slike bilježe životinje i sezone onako kako su ih ljudi tada promatrali, bez jednog skrivenog značenja

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori