SS Baychimo, brod duhova arktičkog leda

Posada je 1931. napustila teretni parobrod zarobljen u ledu kod Aljaske, uvjerena da će potonuti. Brod je, prema svjedočanstvima, sam plutao Arktikom još 38 godina.

Ukratko

  • Parobrod Baychimo trgovačke kompanije Hudson's Bay zarobio je led u jesen 1931. kod Barrowa na Aljasci.
  • Posada ga je napustila, a nakon snježne oluje u studenome 1931. brod je nestao s mjesta na kojem je bio zarobljen.
  • Sljedećih desetljeća lovci, tragači za zlatom i Inuiti javljali su da su ga vidjeli kako pluta ledom; posljednje poznato viđenje bilo je 1969.
  • Zašto je posada napustila brod je jasno, ali što se s njim na kraju dogodilo, ne zna se: olupina nikad nije pronađena.

Brodovi duhova obično su pronađeni bez posade. Baychimo je obrnut slučaj: posada je dobro poznata i preživjela je, ali brod je nestao i desetljećima se pojavljivao tamo gdje ga nitko nije očekivao.

Švedski brod pod britanskom zastavom

Brod je porinut 1914. u brodogradilištu Lindholmen u Göteborgu pod imenom Ångermanelfven, za njemačkog vlasnika iz Hamburga. Bio je to čelični teretni parobrod dug oko 70 metara. Nakon Prvog svjetskog rata Njemačka ga je predala Ujedinjenom Kraljevstvu kao ratnu odštetu, a 1921. kupila ga je kompanija Hudson's Bay, koja je stoljećima trgovala krznom u sjevernoj Kanadi. Dobio je ime Baychimo.

Svake godine brod je kratkim arktičkim ljetom plovio duž sjeverne obale Kanade i Aljaske. Dovozio je namirnice trgovačkim postajama, a odvozio krzna koja su lovci, većinom Inuiti, ondje prodavali. Od 1924. plovio je iz Vancouvera, oko Aljaske, prema zapadnom Arktiku. Od 1922. do 1931. zapovijedao mu je kapetan Sidney Cornwell.

Posljednja plovidba

Godine 1931. brod je kasnio. Do Point Barrowa, najsjevernije točke Aljaske, stigao je tek u kolovozu, oko mjesec dana kasnije nego inače. Na povratku, krcat krznom, krajem rujna zapao je u led kod Barrowa. Led je bio čvrst sve do Beringova prolaza, pa se brod nije mogao izvući.

Posada se isprva sklonila na obalu, a brod se nakratko oslobodio i ponovno zapeo. Kompanija je sredinom listopada zrakoplovima prevezla dvadeset i dvojicu članova posade. Petnaestorica, među njima i kapetan, ostali su u blizini broda i sagradili drvenu kolibu, spremni prezimiti i spasiti brod i teret kad se led otopi.

Brod koji je otišao sam

Dana 24. studenoga 1931. udarila je snažna snježna oluja. Kad se smirila, broda nije bilo. Muškarci su zaključili da je potonuo. Nekoliko dana kasnije jedan lovac na tuljane, Inuit, javio im je da je brod vidio oko 72 kilometra (45 milja) dalje. Posada ga je pronašla, iznijela najvrjedniji dio krzna, koje je prevezeno zrakoplovom, i napustila ga, uvjerena da neće preživjeti zimu. Kapetan i preostali ljudi odletjeli su iz Barrowa u veljači 1932.

Brod nije potonuo.

Desetljeća viđenja

Već početkom 1932. lovci i jedan tragač za zlatom javili su da su prošli pokraj broda. Piloti koji su ga te godine tražili iz zraka nisu ga našli. Ljeti 1932. ili 1933., izvori se razlikuju, skupina Inupijata ukrcala se na brod i, zatečena olujom, ostala na njemu zarobljena oko tjedan dana. U kolovozu 1933. posada škune Trader pronašla ga je u ledu kod Wainwrighta, a putnici s jedne druge škune ukrcali su se na nj 1934.

Prema jednoj priči, kapetan Hugh Polson pokušao ga je spasiti 1939., ali je morao odustati kad se led zatvorio; neki istraživači tu priču smatraju nepouzdanom. Inuiti su brod vidjeli 1962. uz obalu Beaufortova mora, a posljednje poznato viđenje bilo je 1969., kad su ga Inupijati vidjeli zarobljenog u ledu između rta Icy i Point Barrowa, 38 godina nakon što je napušten.

Kamo je otišao

Za neobično dugo plutanje nudi se jednostavno objašnjenje. Čelični trup bio je čvrst i građen za led, a velik dio godine brod je bio zarobljen u ledenom pokrovu, koji ga je štitio od valova i nosio ga s morskim strujama. Ljeti se mogao osloboditi i plutati dalje.

Vlada Aljaske 2006. pokrenula je projekt traženja olupine, ali Baychimo nije pronađen. Moguće je da je potonuo negdje u Čukotskom ili Beaufortovu moru, da ga je led smrvio ili da leži na dnu blizu obale. Sve dok se olupina ne pronađe, njegova sudbina ostaje otvorena.

Kronologija

  1. 1914.: Brod je porinut u Göteborgu pod imenom Ångermanelfven.
  2. 1921.: Kompanija Hudson's Bay kupuje brod i daje mu ime Baychimo.
  3. Kraj rujna 1931.: Brod zapada u led kod Barrowa na Aljasci.
  4. 15. listopada 1931.: Zrakoplovi kompanije odvoze 22 člana posade; petnaestorica ostaju uz brod.
  5. 24. studenoga 1931.: Nakon snježne oluje brod nestaje s mjesta gdje je bio zarobljen.
  6. Veljača 1932.: Kapetan i preostali ljudi odlaze iz Barrowa zrakoplovom.
  7. 1932. ili 1933.: Skupina Inupijata ostaje zarobljena na brodu oko tjedan dana.
  8. Kolovoz 1933.: Škuna Trader pronalazi brod u ledu kod Wainwrighta.
  9. 1962.: Inuiti vide brod uz obalu Beaufortova mora.
  10. 1969.: Posljednje poznato viđenje broda u ledu između rta Icy i Point Barrowa.
  11. 2006.: Vlada Aljaske pokreće traženje olupine.

Ključne osobe

  • Sidney Cornwell: Kapetan broda od 1922. do 1931., koji je ostao uz brod nakon što je zapao u led.
  • Hugh Polson: Kapetan koji je, prema jednoj priči, 1939. pokušao spasiti brod.

Što se zna

  1. Baychimo je porinut 1914. u Göteborgu, a od 1921. pripadao je kompaniji Hudson's Bay.
  2. U jesen 1931. zapao je u led kod Barrowa na Aljasci, s teretom krzna.
  3. Nakon snježne oluje 24. studenoga 1931. brod je nestao s mjesta gdje je bio zarobljen, a posada ga je ubrzo pronašla i napustila.
  4. Brod je viđen više puta tijekom 1930-ih, zatim 1962., a posljednji put 1969.
  5. Olupina nikad nije pronađena, ni nakon traženja koje je 2006. pokrenula vlada Aljaske.

Otvorena pitanja

  • Gdje je i kada Baychimo na kraju potonuo?
  • Jesu li sva kasnija viđenja doista bila Baychimo ili su neka bila drugi brodovi?
  • Leži li olupina negdje uz obalu Aljaske, gdje bi je se moglo pronaći?

Teorije

  • Brod je potonuo na otvorenom moru nakon što ga je led oštetio
  • Led ga je smrvio i olupina je raspršena
  • Olupina leži na dnu blizu obale Aljaske i čeka da bude pronađena

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Dalton, A. (2006). Baychimo: Arctic Ghost Ship. Heritage House.
  • Hutchison, I. W. (1934). North to the Rime-Ringed Sun. Blackie & Son.

Izvori