Vodnjanske mumije svetaca

Iza glavnog oltara najveće istarske crkve leže tri tijela koja se ne raspadaju stoljećima. Vjernici ih štuju kao svece, a znanost još nema potpun odgovor na pitanje kako su se tako dobro očuvala.

Ukratko

U župnoj crkvi sv. Blaža u Vodnjanu, 12 km sjeverno od Pule, čuvaju se potpuno očuvana tijela blaženog Leona Bemba, sv. Ivana (Giovannija) Olinija i sv. Nikoloze (Nicolose) Burse.
Prema Zavodu za turizam Istre, ona su umrla 1188., 1300. i 1512.; Hrvatska enciklopedija ih smješta u 12., 14. i 16. stoljeće.
Znanstveno objašnjenje očuvanja, kažu izvori, još nije potvrđeno; spominju se niska temperatura, otrovanje arsenom i tlo bogato željezom i taninom.
Autori jedinog stručnog pregleda koji smo našli, objavljenog 2012., napominju da tijela još nisu ciljano znanstveno istražena.

Vodnjan je gradić u jugozapadnoj Istri s nešto više od tri tisuće stanovnika. Njegova župna crkva sv. Blaža, barokna građevina podignuta između 1760. i 1800., smatra se najvećom crkvom u Istri, a zvonik visok 65 m stoji odvojeno od nje.

Grad i crkva

Vodnjan leži na 135 m nadmorske visine, uz prugu Pula–Divača, a 2021. imao je 3133 stanovnika. Na crkvi su uzidana tri romanička reljefa. Unutar barokne crkve čuva se zbirka sakralne umjetnosti s 370 relikvija, među kojima su najpoznatija tri cjelovita tijela.

Tri tijela iza oltara

Iza glavnog oltara leže tri cjelovita tijela. Blaženi Leon Bembo, sv. Giovanni Olini i sv. Nicolosa Bursa prema istarskom turističkom portalu umrli su 1188., 1300. i 1512., dok Hrvatska enciklopedija navodi samo stoljeća: 12., 14. i 16. Izvori se dakle razlikuju u preciznosti, a nijedan koji smo čitali ne navodi kako su točno datirani.

Sva su trojica, prema istom izvoru, proglašeni svecima via facti, putem narodnog štovanja: nakon što se pokazalo da su zaslužni za brojna ozdravljenja. Uz njih se u crkvi čuvaju i manji dijelovi tijela: torzo sv. Sebastijana, stopalo sv. Barbare, jezik sv. Marije Egipćanke i desni kažiprst carigradskog patrijarha sv. Eutihija. Župna crkva ukupno čuva 370 registriranih relikvija ostataka oko 250 svetaca, a zbirka sakralne umjetnosti, osnovana 1984., broji 730 predmeta od 4. do 19. stoljeća.

Pitanje očuvanja

Anja Petaros, Ante Škrobonja i Alan Bosnar 2012. su u časopisu Acta medico-historica Adriatica objavili stručni rad o mumificiranim svecima sjevernojadranskog primorja. Pregledali su vanjsko stanje triju potpuno očuvanih tijela, hagiografske podatke i do tada iznesene tvrdnje, i naglasili da te tvrdnje tek treba potvrditi znanstvenim istraživanjima. Prema njima, mještani tim ostacima pripisuju božanska svojstva i njihovo očuvanje smatraju tajnom, a sami autori drže da je njihovo podrijetlo vjerojatno slično onome drugih mumificiranih svetaca.

Turistički portal Istre navodi da nedvojbeno znanstveno objašnjenje nije pronađeno i da se tijela mogu dugo očuvati u određenim uvjetima: pri niskoj temperaturi, ako je smrt nastupila zbog otrovanja arsenom ili ako je tijelo bilo pokopano u tlu bogatom željezom i taninom. Petaros i suradnici predlažu da bi znanstvena analiza mogla razjasniti podrijetlo i vrstu mumifikacije, paleopatološka istraživanja uzrok smrti, a bioarheološka bi mogla dopuniti osteobiografske podatke svetaca.

Poštovanje i istraživanje

Za vjernike je to mjesto molitve, a ne znanstveni eksponat. Za istraživače je pitanje zasebno: kako su se tri tijela iz različitih stoljeća održala bez poznatog balzamiranja, i je li uopće riječ o istom procesu. Na to, prema dostupnim izvorima, još nema objavljenog odgovora.

Dokazi za i protiv

Čudesno očuvanje

U prilog: Mještani očuvanje smatraju tajnom, a trojica su proglašena svecima putem narodnog štovanja nakon pripisanih ozdravljenja.
Protiv: Autori rada iz 2012. smatraju da je podrijetlo vjerojatno slično onome drugih mumificiranih svetaca, što upućuje na prirodne uzroke.

Prirodna mumifikacija

U prilog: Turistički portal Istre navodi da se tijela mogu očuvati pri niskoj temperaturi, otrovanju arsenom ili ukopu u tlo bogato željezom i taninom.
Protiv: Isti izvor kaže da nedvojbeno znanstveno objašnjenje nije pronađeno, a stručni rad iz 2012. traži ciljana istraživanja.

Kronologija

1188.: Prema istarskom turističkom portalu, umire blaženi Leon Bembo.
1300.: Prema istom izvoru, umire sv. Giovanni Olini.
1512.: Prema istom izvoru, umire sv. Nicolosa Bursa.
1760.–1800.: Gradi se barokna crkva sv. Blaža.
1984.: Osnovana zbirka sakralne umjetnosti.
2012.: Objavljen stručni rad o vodnjanskim mumificiranim svecima.

Ključne osobe

Leon Bembo: Blaženi čije se cjelovito tijelo čuva u crkvi sv. Blaža.
Giovanni Olini: Svetac čije se tijelo čuva u istoj crkvi.
Nicolosa Bursa: Svetica čije se tijelo čuva u istoj crkvi.
Anja Petaros, Ante Škrobonja i Alan Bosnar: Autori stručnog rada o mumificiranim svecima iz 2012.

Što se zna

U crkvi sv. Blaža čuvaju se tri potpuno očuvana tijela i više manjih relikvija.
Svi su proglašeni svecima putem narodnog štovanja, nakon pripisanih ozdravljenja.
Izvori se razilaze u godinama smrti, a slažu u stoljećima.
Znanstveno objašnjenje očuvanja nije potvrđeno.
Stručni rad iz 2012. predlaže znanstvenu, paleopatološku i bioarheološku analizu.

Što tvrde zagovornici

Očuvanje tijela znak je svetosti i dar vjernicima Vodnjana.
Tijela su trojici svetaca proglašena štovanjem naroda, nakon brojnih ozdravljenja.
Mjesto je živo hodočasničko svetište, a ne muzejski predmet.

Što kažu kritičari

Prema autorima rada iz 2012., podrijetlo mumifikacije vjerojatno je slično onome drugih mumificiranih svetaca.
Hipoteze o hladnoći, arsenu ili tlu bogatom željezom i taninom nisu potvrđene mjerenjima na ovim tijelima.
Izvori koje smo našli ne navode na čemu se temelje godine smrti ni kako su tijela identificirana.

Otvorena pitanja

Kako su se tri tijela iz različitih stoljeća očuvala i je li riječ o istom procesu?
Kako su točno datirane njihove godine smrti?
Hoće li biti provedeno ciljano znanstveno istraživanje koje predlažu autori rada iz 2012.?