Arnaut Pavle i vampiri iz Medveđe, izvješće Visum et repertum 1732.

Pet austrijskih časnika i vojnih kirurga potpisalo je u Beogradu 1732. izvješće da su u selu Medveđi otvorili grobove i našli tijela "u stanju vampirizma". Izvješće je tiskano u Nürnbergu i čitalo se po cijeloj Europi.

Ukratko

  • Arnaut Pavle (u izvorima Arnont Paule, Arnold Paole) bio je graničar odnosno hajduk u selu Medveđi, koje se obično smješta kraj Trstenika na Zapadnoj Moravi; umro je nakon pada sa sijena, a seljaci su tvrdili da je poslije smrti ubio više ljudi.
  • U zimu 1731./1732. u selu je umrlo više od deset ljudi, a austrijska komisija s vojnim kirurgom Johannom Flückingerom otvorila je grobove i izvješćem *Visum et repertum*, datiranim 26. siječnja 1732., zapisala da je većina tijela u "stanju vampirizma".
  • Izvješće je tiskano u Nürnbergu i drugdje, a njime i izvješćem Petra Blagojevića iz 1725. počela je europska rasprava o vampirima.
  • Današnji istraživači nalaze u opisima znakove raspadanja tijela; jedan sudski liječnik za epidemiju predlaže antraks, što je hipoteza, a ne utvrđena činjenica.

Medveđa kraj Trstenika, selo na Zapadnoj Moravi, činilo je u 1720-ima i 1730-ima dio habsburške vojne granice. Naselili su ga Srbi doseljeni iz osmanskih krajeva, a služili su kao graničari za zemlju koju su obrađivali. Nad njima su stajale austrijske vlasti, koje su bilježile i izvješćivale Beč o svemu, pa i o "vampirima".

Hajduk koji je pao sa sijena

Cijela se priča oslanja na izvješće koje je napisao Flückinger, a u njemu prepričavaju ono što su pričali seljaci. Prema njima, Arnaut Pavle (njemački izvori pišu Arnont Paule, a povjesničari pretpostavljaju da je to Arnaut Pavle) bio je hajduk koji se doselio iz osmanskog dijela Srbije. Pričao je da ga je vampir mučio na mjestu koje se zove Gossowa, vjerojatno Kosovo, ali da se izliječio jedući zemlju s vampirova groba i mažući se njegovom krvlju.

Oko 1725. Pavle je poginuo slomivši vrat u padu s kola sijena. Izvori se razilaze oko godine: navodi se oko 1725. ili 1727. Dvadesetak ili tridesetak dana nakon njegove smrti četvero ljudi požalilo se da ih progoni, i ubrzo su umrli. Četrdesetak dana nakon Pavlove smrti seljaci su, na savjet svojeg hadnaka, otvorili grob. Tijelo je, prema izvješću, bilo neraspadnuto, uz krv u očima, nosu i ustima te narasle nokte. Probodeno je kolcem, a on je, kažu, glasno zavapio. Tijelu su odsjekli glavu i spalili ga, a to isto učinili su i s četvero umrlih.

Zima 1731.

Oko pet godina poslije, u zimu 1731., u Medveđi je opet nastupila smrt: u nekoliko tjedana umrlo je više od deset ljudi, neki za dva ili tri dana bez prethodne bolesti. Prema Večernjim novostima, u tri mjeseca umrlo je 17 ljudi. Seljaci su držali noćne straže i tvrdili da bi, ako vlasti ne pobiju vampire, napustili selo.

Zapovjednik je poslao zarazničkog liječnika Glasera iz Paraćina. On je 12. prosinca 1731. pregledao ljude i kuće, nije našao znakove zarazne bolesti i smrti je pripisao pothranjenosti i strogom pravoslavnom postu. Seljaci su ustrajali, pa je pristao otvoriti grobove: većina tijela nije bila raspadnuta, a imala su krv u ustima.

Visum et repertum

Beograd je tada poslao drugu komisiju: kirurga Johanna Flückingera, dvojicu časnika, potpukovnika Büttnera i J. H. von Lindenfelsa, te dvojicu vojnih kirurga. Grobove su otvorili 7. siječnja 1732. Od sedamnaest tijela, prema izvješću, pet je bilo raspadnuto, a dvanaest "potpuno cjelovito i neraspadnuto". U prsima su imala svježu, ne zgrušanu krv, koža je izgledala "crvena i živa", a stari nokti i koža su otpali i narasli novi. Kirurzi su sve to saželi kao Vampyrenstand, stanje vampirizma. Romi su odsjekli glave i spalili tijela, a pepeo bacili u Zapadnu Moravu. Izvješće nosi datum 26. siječnja 1732., Beograd, i potpise pet časnika.

Večernje novosti navode da je izvornik u ratnom arhivu u Beču te da je izvješće tiskano u časopisu Commercium litterarium u Nürnbergu, kao i u Mercure de France, a pročitano je u Kraljevskom društvu u Berlinu 11. ožujka 1732. Istodobno su Francuzi, Nijemci i Englezi počeli pisati o srpskim vampirima, a 1751. Augustin Calmet u raspravi o ukazanjima duhova prepričao je i slučaj Arnauta Pavla.

Što kažu tumači

Posljednja riječ nije izrečena. Ni Glaser ni komisija nisu pronašli zaraznu bolest, a današnji tumači nepropadnuta tijela i krv u ustima objašnjavaju nepotpunim i neravnomjernim raspadanjem. Sudski liječnik Christian Reiter smrti iz Medveđe povezuje s epidemijom antraksa, što je njegova hipoteza. Ostaje pitanje zašto su neka tijela bila raspadnuta, a druga ne.

Kronologija

  1. Oko 1725.–1727.: Arnaut Pavle umire nakon pada s kola sijena.
  2. 1731.: U Medveđi opet počinju iznenadne smrti.
  3. 12. prosinca 1731.: Liječnik Glaser pregledava ljude i kuće, ne nalazi zarazu.
  4. 7. siječnja 1732.: Komisija s Flückingerom otvara grobove.
  5. 26. siječnja 1732.: Datum izvješća *Visum et repertum*.
  6. 1751.: Augustin Calmet piše o slučaju u raspravi o ukazanjima duhova.

Ključne osobe

  • Arnaut Pavle: Graničar, odnosno hajduk iz Medveđe, za kojeg su seljaci vjerovali da je postao vampir.
  • Johann Flückinger: Austrijski vojni kirurg koji je vodio komisiju i napisao izvješće.
  • Martin Glaser: Zarazni liječnik iz Paraćina koji je prvi pregledao bolesnike i grobove.

Što se zna

  1. Izvješće *Visum et repertum* nosi datum 26. siječnja 1732., a potpisalo ga je pet austrijskih časnika.
  2. Komisija je otvorila grobove 7. siječnja 1732. i zapisala da većina od sedamnaest tijela nije raspadnuta.
  3. Glaser je prije toga, 12. prosinca 1731., u selu pregledao ljude i nije našao znakove zarazne bolesti.
  4. Izvješće je tiskano u nürnberškom časopisu *Commercium litterarium* i širilo se po Europi.
  5. Lokacija Medveđe nije posve sigurna: izvori je smještaju kraj Trstenika na Zapadnoj Moravi.

Otvorena pitanja

  • Od čega su umrli ljudi u Medveđi zimi 1731./1732.?
  • Je li "Arnont Paule" iz izvješća stvarno Arnaut Pavle ili je to njemački zapis nadimka?
  • Zašto su neka tijela bila raspadnuta, a druga ne?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Barber, P. (1988). Vampires, Burial, and Death: Folklore and Reality. Yale University Press.
  • Nowosadtko, J. (2004). Der "Vampyrus Serviensis" und sein Habitat: Impressionen von der österreichischen Militärgränze. Militär und Gesellschaft in der Frühen Neuzeit 8(2).

Izvori