Sava Savanović, vampir iz vodenice u Zarožju

U dubokoj jaruzi potoka Rogačice, kraj sela Zarožja, stoji stara vodenica u kojoj je, kaže predaja, dugo stanovao vampir. Mlinari su ondje ginuli jedan za drugim, a tko bi je danas htio obnoviti, mogao bi imati posla s njim.

Ukratko

  • Sava Savanović (Сава Савановић) najpoznatiji je srpski vampir; prema predaji stanovao je u vodenici na potoku Rogačici u zaseoku Zarožje kraj Bajine Bašte i ubijao mlinare koji bi ondje došli samljeti žito.
  • Njegovu je priču u književnost uveo Milovan Glišić pripovijetkom *Posle devedeset godina* (1880.), a prema njoj je Đorđe Kadijević snimio televizijski film *Leptirica* (1973.).
  • Vodenica koju se povezuje sa Savom, u vlasništvu obitelji Jagodić, radila je do kasnih 1950-ih, a danas je turistička znamenitost; krov joj se 2012. urušio, a do 2018. je obnovljena.
  • Priča o vampiru dio je šire balkanske predaje o mrtvacima koji se vraćaju; Savin je slučaj poznat prije svega po književnosti i filmu, a ne po povijesnim izvješćima.

Tri kilometra od ceste Bajina Bašta – Valjevo, na zapadnim padinama Povlena, potok Rogačica teče kroz usku i tamnu jarugu. Na njegovu su rubu stoljećima stajale vodenice, jedna uz drugu, a jedna od njih nosi ime koje se u Srbiji prepoznaje i izvan sela: Savina vodenica. Prema predaji, u njoj je stanovao Sava Savanović, mještanin iz Zarožja koji je poslije smrti postao vampir i vraćao se u vodenicu.

Mlinar koji ne preživi noć

Prema predaji, Sava je bio mještanin Zarožja koji je poslije smrti progonio posjetitelje vodenice: ubijao je mlinare koji bi ondje došli samljeti žito. Strah od vodenice zato je bio velik, a dio priča opisuje ga kao stvorenje crnih ruku, dlakava lica i dugih zubi, dok ga druge vežu uz noćne leptire koji bi izletjeli iz njegova lijesa.

Prema jednoj verziji koju prenose srpski mediji, Savin je grob 1880. pronađen i otvoren, a tijelo je probodeno glogovim kolcem, jedinim oružjem koje ubija vampira. To je dio predaje, a ne povijesni zapis: nijedno nam poznato službeno izvješće ne opisuje otvaranje Savina groba, za razliku od slučajeva iz 18. stoljeća.

Glišić i leptirica

Književnost je Savu proslavila više od narodne priče. Milovan Glišić, srpski realist i pisac pripovijedaka iz seoskog života, 1880. je objavio pripovijetku Posle devedeset godina ("Nakon devedeset godina"), nadahnutu zarožanskom vodenicom. U njoj se Savina priča vraća u obliku noćnih leptira koji iz lijesa izlijeću i davi novorođenčad u zapadnoj Srbiji.

Prema pripovijetki je 1973. Đorđe Kadijević snimio televizijski film Leptirica. U filmu je Vule četvrti mlinar ubijen u vodenici u godinu dana, seljaci pokušavaju pronaći Savin grob vodeći crnog pastuha kroz jarugu, a vampir se vraća u liku mlade žene. Film se često opisuje kao prvi pravi horor jugoslavenske i srpske kinematografije, a kritičari i publika dugo ga drže jednim od najboljih. Zahvaljujući filmu i pripovijetki, ime Sava Savanović prepoznaju i ljudi koji nikad nisu bili u Zarožju.

Vodenica danas

Vodenica o kojoj priča predaja stajala je 3 km od glavne ceste i radila je do kraja 1950-ih. Poslije toga postala je izletište, usporedo s drugim znamenitostima Valjeva i okolnih sela. Početkom 2010-ih lokalna je uprava planirala obnoviti drvenu i kamenu zgradu i pretvoriti je u turističku atrakciju, čak i proizvoditi brašno pod imenom Sava Savanović. Prvo je dovršena cesta, a samo mjesec dana kasnije, 2012., vodenici se urušio krov. Općinska uprava je u šali izdala javno zdravstveno upozorenje da je Savanović sada slobodan tražiti novi dom.

Do prosinca 2018. vodenica je obnovljena, ojačani su temelji i stupovi te je postavljen novi krov, a obnova je trebala nastaviti kolom i mlinskim kamenom. Grad Valjevo 2010. proglasio je Savu maskotom grada i cijele Kolubare, a Zarožje je tvrdilo da ga je Valjevo "ukralo". Zarožje se na kraju samo žalilo policiji u Bajinoj Bašti.

Posjetitelji i danas ponekad ondje provode noć. Priča se da uz vodu valja ponijeti crveni konac, češnjak i glogov kolac, a oni koji su u vodenici prespavali kažu da potok i noću zvuči "kao da netko viče".

Sava i vampiri iz arhiva

Sava se često naziva prvim srpskim vampirom, no navodi se da ga u narodnoj predaji prethodi Petar Blagojević iz Kisiljeva, umro 1725. Za Blagojevića i Arnauta Pavla iz Medveđe (1732.) postoje austrijska službena izvješća; za Savu postoji samo predaja i književnost. S njima ga veže isto vjerovanje u mrtvaca koji se vraća.

Kronologija

  1. 1725.–1732.: U Kisiljevu i Medveđi austrijske vlasti bilježe prve slučajeve "vampira" u Srbiji.
  2. 1880.: Milovan Glišić objavljuje pripovijetku *Posle devedeset godina*.
  3. Do kraja 1950-ih: Vodenica kraj Zarožja radi kao mlin.
  4. 1973.: Premijera televizijskog filma *Leptirica*.
  5. 2010.: Valjevo proglašava Savu Savanovića turističkom maskotom.
  6. 2012.: Urušava se krov vodenice.
  7. 2018.: Vodenica je obnovljena, a pristupni put djelomično popravljen.

Ključne osobe

  • Milovan Glišić: Srpski pripovjedač koji je 1880. objavio pripovijetku *Posle devedeset godina*.
  • Đorđe Kadijević: Redatelj filma *Leptirica* (1973.).

Što se zna

  1. Predaja o Savi Savanoviću veže se uz vodenicu na potoku Rogačici u Zarožju, općina Bajina Bašta.
  2. Milovan Glišić objavio je 1880. pripovijetku *Posle devedeset godina* o vampiru u toj vodenici.
  3. Prema pripovijetki snimljen je 1973. televizijski film *Leptirica*.
  4. Vodenica je radila do kraja 1950-ih, 2012. joj se urušio krov, a do 2018. je obnovljena.
  5. Ne postoji poznato službeno izvješće o otvaranju Savina groba; tvrdnje o kolcu i 1880. pripadaju predaji.

Otvorena pitanja

  • Je li postojao stvarni mještanin Sava Savanović ili je ime nastalo tek u pripovjedačkoj predaji?
  • Koliko je Glišić preuzeo iz narodne priče, a koliko je sam oblikovao?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Leptirica (1973.), r. Đorđe Kadijević.
  • Barber, P. (1988). Vampires, Burial, and Death: Folklore and Reality. Yale University Press.

Izvori