Crnomorski potop, hipoteza Ryana i Pitmana

Dva geologa s njujorškog sveučilišta Columbia tvrde da je Sredozemno more prije više od sedam tisuća godina provalilo kroz Bospor i u kratkom vremenu potopilo kopno veće od Hrvatske i Slovenije zajedno. Drugi geolozi u istom mulju na dnu čitaju posve drukčiju priču.

Ukratko

William Ryan i Walter Pitman sa suradnicima objavili su 1997. hipotezu da je Crno more na kraju ledenog doba bilo slatkovodno jezero mnogo niže razine, u koje je Sredozemlje naglo provalilo kroz Bospor.
Prema njihovu radu, voda je potopila više od 100.000 četvornih kilometara obale, a autori su pretpostavili da bi to moglo biti sjećanje iza priča o potopu, pa i biblijske priče o Noi.
Dio geologa, ponajprije Ali Aksu, Richard Hiscott i Valentina Yanko-Hombach, smatra da je voda tekla iz Crnog mora prema Sredozemlju i da je porast razine bio postupan i manji.
Podvodne ekspedicije Roberta Ballarda pronašle su na oko 100 metara dubine tragove stare obale, ali pregled iz 2011. ne nalazi arheološke dokaze o naglom potapanju naselja.

Crno more danas je s ostatkom svjetskog mora spojeno samo jednim uskim prolazom. Bospor, tjesnac kroz Istanbul, dug je tridesetak kilometara, a na najužem mjestu širok manje od kilometra. Kroz njega površinom teče bočata, manje slana voda iz Crnog mora prema Mramornom moru, a ispod nje, u dubini, slanija sredozemna voda teče u suprotnom smjeru. Na dnu Crnog mora, ispod dvjestotinjak metara, nema kisika, pa se ondje drvo i druge organske tvari sporo raspadaju.

Jezero ispod razine mora

Na vrhuncu posljednjeg ledenog doba, prije dvadesetak tisuća godina, u golemim ledenim pokrovima bilo je zarobljeno toliko vode da je razina svjetskog mora bila oko 120 metara niža nego danas. Bospor je tada bio suha dolina, a Crno more odvojeno jezero. Ryan i Pitman, geolozi s opservatorija Lamont-Doherty sveučilišta Columbia, zajedno s bugarskim, ruskim i turskim suradnicima zaključili su na temelju seizmičkih snimaka i jezgara mulja sa šelfa da se to jezero u jednom razdoblju nalazilo više od 100 metara ispod svojeg nekadašnjeg istoka prema Mramornom moru.

Dok se led topio, svjetsko je more raslo. U radu objavljenom 1997. u časopisu Marine Geology autori pišu da je Sredozemlje, kad je doseglo prag Bospora, počelo prelijevati slanu vodu u jezero i, kako kažu, katastrofalno potopilo više od 100.000 četvornih kilometara izloženog šelfa. Događaj su radiokarbonskom metodom datirali u doba prije oko 7150 godina, što nakon preračunavanja u kalendarske godine odgovara vremenu oko 5600. pr. Kr. U sažetku su dodali da je trajno potapanje golemog kopna možda ubrzalo širenje ranih zemljoradnika u unutrašnjost Europe.

Knjiga o Noinu potopu

Hipoteza je brzo izašla iz stručnih časopisa. Ryan i Pitman 1998. objavili su knjigu Noah's Flood, u kojoj su opisali kako bi voda koja se danima ruši kroz uski prolaz mogla ostati u sjećanju naroda koji su živjeli na obalama jezera. Prema njihovu prikazu, kroz dolinu Bospora voda je punom snagom tekla najmanje tristo dana, a ljudi su morali bježati na sve strane, a priče o vodi koja je prekrila svijet mogle su s njima putovati dalje. Mezopotamski Ep o Gilgamešu, biblijska Knjiga postanka i druge priče o potopu zapisane su, međutim, tisućama godina kasnije i daleko od Crnog mora.

Autori nisu tvrdili da je crnomorski potop dokazano izvor biblijske priče, nego da bi mogao biti. Za vjernike je priča o Noi dio Svetog pisma s vlastitim smislom o Božjoj pravednosti i savezu, neovisno o tome je li iza nje ikakav prirodni događaj.

Obala na sto metara dubine

Između 1999. i 2000. podvodni istraživač Robert Ballard, poznat po pronalasku olupine Titanica, vodio je ekspedicije uz tursku obalu Crnog mora, od Bospora do Sinopa. Prema njegovu izvješću iz 2001., jedan od ciljeva bio je potražiti tragove ljudi koji su živjeli prije pretpostavljenog potopa. Na dubini od oko 100 metara tim je pronašao staru obalnu crtu, tri olupine i mjesto koje bi moglo biti trag ljudskog naselja. Na 324 metra dubine, u vodi bez kisika, pronađen je i gotovo netaknut brod iz bizantskog doba.

Je li mjesto na stotinu metara doista bilo naselje, ostalo je sporno. Pregled Valentine Yanko-Hombach, Pete Mudie i Allana Gilberta iz 2011. zaključuje da nema podvodnih arheoloških dokaza o katastrofalnom potapanju prapovijesnih naselja na Crnom moru.

Voda koja teče na drugu stranu

Najjači prigovor dolazi iz istog mora i istog mulja. Ali Aksu, Richard Hiscott i suradnici sa sveučilišta Memorial u Kanadi 2002. objavili su rad pod naslovom koji izravno kaže da stalni istjecaj iz Crnog mora proturječi hipotezi o Noinu potopu. Na temelju oko 7500 kilometara seizmičkih profila, 65 jezgara i 43 radiokarbonska datuma zaključili su da je bočata voda iz Crnog mora tekla prema Mramornom moru već prije 10.000 do 11.000 godina. Ispred južnog ulaza u Bospor pronašli su podmorsku deltu nastalu od taloga koji je donosila ta voda.

Ryan i Pitman svoj su zaključak velikim dijelom temeljili na naglom pojavljivanju sredozemnih školjkaša na crnomorskom šelfu. Aksu i suradnici smatraju da to nije posljedica poplave, nego sporog uspostavljanja dvosmjernog toka kroz Bospor, nakon čega su morski organizmi postupno naselili šelf. Isti su autori 2022. objavili pregled istraživanja od 1997. do 2021. i zaključili da njihovi nalazi i dalje proturječe hipotezi.

Ryan je 2003. s novim suradnicima objavio pregled u kojem piše da je Crno more u posljednja dva milijuna godina većinom bilo slatkovodno jezero, koje se u toplim razdobljima smanjivalo, a u hladnim prelijevalo prema Sredozemlju. Ako se jezero spustilo baš kad je svjetsko more raslo prema pragu, uvjeti za naglu poplavu bili bi ispunjeni. Ryanova je ocjena da, iako je osporena, hipoteza o poplavi najbolje odgovara svim opažanjima.

Između dviju krajnosti nalaze se i srednja tumačenja: neki istraživači prihvaćaju da je razina Crnog mora porasla, ali manje, s tridesetak metara ispod današnje, i sporije nego što pretpostavlja prvobitna hipoteza. Zbornik The Black Sea Flood Question iz 2007. prvi je put na engleskom okupio i mnoga starija istraživanja ruskih, ukrajinskih i bugarskih geologa, koji su Crno more proučavali desetljećima.

Kronologija

Prije oko 20.000 godina: Na vrhuncu ledenog doba razina svjetskog mora oko 120 metara je niža nego danas, a Crno more je odvojeno jezero.
Prije 10.000 do 11.000 godina: Prema Aksuu i suradnicima, bočata voda iz Crnog mora već teče kroz Bospor prema Mramornom moru.
Prije oko 7150 radiokarbonskih godina (oko 5600. pr. Kr.): Prema Ryanu i Pitmanu, Sredozemlje naglo provaljuje kroz Bospor u Crno more.
1997.: Ryan, Pitman i suradnici objavljuju rad An abrupt drowning of the Black Sea shelf u časopisu Marine Geology.
1998.: Ryan i Pitman objavljuju knjigu Noah's Flood.
1999.–2000.: Ekspedicije Roberta Ballarda istražuju tursku obalu Crnog mora od Bospora do Sinopa.
2002.: Aksu, Hiscott i suradnici u časopisu GSA Today objavljuju rad o stalnom istjecaju vode iz Crnog mora.
2003.: Ryan i suradnici objavljuju pregled Catastrophic Flooding of the Black Sea.
2007.: Izlazi zbornik The Black Sea Flood Question, koji uređuje Valentina Yanko-Hombach sa suradnicima.
2022.: Aksu i Hiscott objavljuju pregled istraživanja od 1997. do 2021.

Ključne osobe

William Ryan: Američki morski geolog sa sveučilišta Columbia, glavni autor hipoteze o naglom potopu Crnog mora.
Walter Pitman: Američki geofizičar sa sveučilišta Columbia, suautor rada iz 1997. i knjige Noah's Flood.
Robert Ballard: Američki podvodni istraživač koji je 1999. i 2000. tražio tragove naselja na dnu Crnog mora.
Ali Aksu: Geolog sa sveučilišta Memorial u Kanadi, glavni autor radova o stalnom istjecaju vode iz Crnog mora.
Valentina Yanko-Hombach: Geologinja i urednica zbornika The Black Sea Flood Question, kritičarka hipoteze o naglom potopu.

Što se zna

Na vrhuncu posljednjeg ledenog doba razina svjetskog mora bila je oko 120 metara niža nego danas, a Crno more bilo je odvojeno jezero.
Ryan, Pitman i suradnici 1997. su objavili da je Sredozemlje prije oko 7150 radiokarbonskih godina katastrofalno potopilo više od 100.000 četvornih kilometara crnomorskog šelfa.
Aksu i suradnici 2002. su na temelju 65 jezgara i 43 radiokarbonska datuma zaključili da je voda iz Crnog mora prema Mramornom moru tekla već prije 10.000 do 11.000 godina.
Ballardova ekspedicija 2000. pronašla je na oko 100 metara dubine staru obalnu crtu, tri olupine i moguće mjesto naselja, a na 324 metra dubine gotovo netaknut bizantski brod.
Pregled Yanko-Hombach i suradnika iz 2011. ne nalazi podvodne arheološke dokaze o naglom potapanju prapovijesnih naselja.

Što tvrde zagovornici

Seizmičke snimke i jezgre sa šelfa pokazuju staru obalu jezera duboko ispod današnje razine, što znači da je razina mora morala porasti velikom brzinom.
Sredozemni školjkaši pojavljuju se na šelfu naglo, gotovo istodobno na velikom području, što bolje odgovara brzoj provali slane vode nego sporom miješanju.
Crno more je u posljednja dva milijuna godina više puta bilo slatkovodno jezero, pa je spoj jezera niske razine i svjetskog mora koje raste mogao stvoriti uvjete za naglu poplavu.
Gubitak golemih obalnih područja mogao bi objasniti zašto su se rani zemljoradnici u to doba širili prema unutrašnjosti Europe.
Na dubini od oko 100 metara pronađena je stara obalna crta, kakvu hipoteza predviđa.

Što kažu kritičari

Podmorska delta ispred južnog ulaza u Bospor i bočati površinski sloj u Mramornom moru pokazuju da je voda iz Crnog mora tekla prema Sredozemlju već prije 10.000 do 11.000 godina.
Naglo pojavljivanje sredozemnih školjkaša može se objasniti sporim uspostavljanjem dvosmjernog toka i vremenom potrebnim da se duboka slatka voda zamijeni slanom.
Ruska, ukrajinska i bugarska istraživanja razinu jezera prije spajanja procjenjuju na tridesetak metara ispod današnje, pa bi i porast i potopljeno područje bili mnogo manji.
Nema podvodnih arheoloških dokaza o naglom potapanju naselja, a priče o potopu zapisane su tisućama godina kasnije i daleko od Crnog mora.
Priče o potopu postoje i kod naroda koji nikad nisu živjeli blizu Crnog mora, pa jedan događaj ne može objasniti sve njih.

Otvorena pitanja

Koliko je duboko ispod današnje razine bila obala crnomorskog jezera neposredno prije spajanja sa Sredozemljem?
Je li se more podizalo tijekom nekoliko mjeseci, nekoliko desetljeća ili nekoliko stoljeća?
Leže li na šelfu Crnog mora ostaci prapovijesnih naselja koji još nisu pronađeni?

Teorije

Sredozemlje je naglo provalilo kroz Bospor i u kratkom vremenu potopilo veliko kopno, a to se moglo pamtiti u pričama o potopu
Razina Crnog mora porasla je brzo, ali mnogo manje nego što pretpostavlja prvobitna hipoteza
Crno more i Sredozemlje spojili su se postupno, a voda je većinom tekla iz Crnog mora prema van
Što god se dogodilo s Crnim morem, priče o potopu imaju druge izvore