Ep o Gilgamešu

Na sjeveru današnjeg Iraka, preko Tigrisa nasuprot Mosulu, leže humci Ninive, nekadašnje prijestolnice Asirije. U njima su britanski arheolozi sredinom 19. stoljeća iskopali desetke tisuća ulomaka glinenih pločica iz knjižnice kralja Asurbanipala, koji je vladao od 668. do 626. pr. Kr. Među njima bila je i priča o kralju Gilgamešu, danas najstarije poznato veliko pripovjedno djelo na svijetu.

Gilgameš je u predaji kralj Uruka, grada na jugu Mezopotamije. Je li bio stvarna osoba, ne zna se. Pjesme spominju kralja Enmebaragesija iz Kiša, oca jednog od Gilgamešovih protivnika, a nalazi povezani s tim kraljem, iz oko 2600. pr. Kr., nekim su istraživačima znak da je i Gilgameš mogao stvarno vladati.

Kralj kojemu nije bilo ravna

Standardna inačica epa počinje riječima "Onaj koji je vidio dubinu". Gilgameš je dvije trećine bog, a trećinu čovjek. Snažan je i neumoran, ali tlači svoj grad: mladiće iscrpljuje, a mladenke uzima u prvoj bračnoj noći. Građani Uruka vape bogovima, a bogovi mu stvaraju ravnoga, divljeg čovjeka Enkidua, obraslog dlakom, koji živi sa životinjama u stepi.

Lovac kojemu Enkidu uništava zamke potraži pomoć, pa hramska žena Šamhat odvodi Enkidua iz divljine. Životinje od njega bježe, a on uči jesti kruh, piti pivo i živjeti među ljudima. Kad čuje kako Gilgameš postupa s mladenkama, odlazi u Uruk i zapriječi mu ulaz u svadbenu kuću. Dvojica se bore dok Enkidu ne prizna da je Gilgameš jači, a iz borbe izlaze kao prijatelji.

Cedrova šuma i Nebeski bik

Gilgameš želi slavu koja će ga nadživjeti. S Enkiduom putuje u Cedrovu šumu, koju čuva čudovišni Humbaba. Bog sunca Šamaš šalje trinaest vjetrova da ga svežu. Humbaba moli za život i nudi da im bude sluga, ali Enkidu nagovori prijatelja da ga ubije. Zatim sijeku cedrove, a od najvećeg stabla Enkidu kani napraviti vrata za hram boga Enlila.

Po povratku božica Ištar nudi se Gilgamešu, a on je odbije i nabroji kako su prošli njezini raniji ljubavnici. Uvrijeđena božica izmoli od oca Anua Nebeskog bika, koji pije Eufrat dok ne presuši i otvara jame u koje propadaju stotine ljudi. Gilgameš i Enkidu ubiju i bika, a Enkidu baci božici njegov but.

Smrt prijatelja

Bogovi odluče da jedan od junaka mora umrijeti jer su ubili Humbabu i Nebeskog bika. Enkidu u snu vidi podzemni svijet, "kuću prašine", u kojoj mrtvi jedu glinu i odjeveni su u ptičje perje. Dvanaest dana leži bolestan, a zatim umire. Gilgameš ne da da se tijelo pokopa, sve dok mu iz nosa ne ispadne crv.

Tada prvi put shvati da će i sam umrijeti. Odjeven u lavlje kože, luta stepom i odluči pronaći Utnapištima, jedinog čovjeka kojemu su bogovi darovali vječni život. Prolazi tunelom kojim sunce putuje noću, dolazi do vrta u kojemu na drveću rastu dragulji i do krčmarice Siduri, koja ga nagovara da se zadovolji onim što ima. Lađar Uršanabi preveze ga preko Voda smrti.

Čovjek koji je preživio potop

Utnapištim mu pripovijeda kako su bogovi odlučili potopom uništiti ljude, a bog Ea ga je upozorio. Sagradio je lađu, ukrcao obitelj, majstore i životinje, a oluja je bjesnjela šest dana i sedam noći. Lađa se nasukala na goru Nimuš, a Utnapištim je pustio golubicu, lastavicu i gavrana. Bog Enlil zatim je njega i njegovu ženu učinio besmrtnima.

Gilgamešu Utnapištim daje kušnju: neka ostane budan šest dana i sedam noći. Gilgameš odmah zaspi, a Utnapištimova žena svaki dan peče po jedan kruh, da ne bi mogao poreći koliko je spavao. Na odlasku mu Utnapištim otkriva da na dnu mora raste biljka koja vraća mladost. Gilgameš je izvadi, ali dok se kupa, zmija je ukrade i odbaci staru kožu. Gilgameš plače, a zatim se vraća u Uruk i pokazuje Uršanabiju zidine svoga grada, djelo koje će ga nadživjeti.

Bivši graver iz Londona

Pločice iz Ninive godinama su ležale u Britanskom muzeju. George Smith, sin radničke obitelji, izučio je graviranje novčanica, a u pauzi za ručak u muzeju je proučavao objavljene klinaste natpise. Muzej ga je zaposlio da čisti i slaže ulomke. Kad je 1872. pročitao priču o lađi, golubici i gavranu, kolege su poslije pričale da je od uzbuđenja počeo skidati odjeću. Prijevod je 3. prosinca 1872. pročitao pred Društvom za biblijsku arheologiju, a među slušateljima bio je i premijer William Gladstone.

Novine Daily Telegraph platile su mu sljedeće godine putovanje u Ninivu da potraži ulomke koji nedostaju, i Smith je doista pronašao dio njih. Junaka je zvao Izdubar, jer se znakovi njegova imena tada još nisu znali pravilno pročitati. Umro je 1876. od dizenterije u Alepu, na trećem putovanju.

Ep koji se još sastavlja

Ep nije nastao odjednom. Pet sumerskih pjesama o Bilgamesu kružilo je odvojeno, neke možda već oko 2100. pr. Kr. U njima je Enkidu Gilgamešov sluga, a ne prijatelj. Prvi spojeni ep na akadskom jeziku nastao je u 18. st. pr. Kr. i počinjao je riječima "Nadmašuje sve kraljeve". Inačicu od dvanaest pločica, koja se danas najčešće čita, sastavio je, prema predaji, pisar Sîn-lēqi-unninni između 13. i 10. st. pr. Kr. Dvanaesta pločica ne uklapa se u priču: u njoj je Enkidu ponovo živ, a gotovo je doslovan prijevod starije sumerske pjesme o Gilgamešu, Enkiduu i podzemnom svijetu.

Ulomci se i dalje pronalaze. Farouk Al-Rawi i Andrew George objavili su 2014. ulomak pete pločice iz muzeja u Sulejmaniji s novim stihovima o Cedrovoj šumi, a od 2015. projekt Fragmentarium uz pomoć računalne analize spaja ulomke koji su desetljećima ležali u muzejskim spremištima. Pločica s Gilgamešovim snom, nezakonito unesena u SAD i kupljena za Muzej Biblije u Washingtonu, vraćena je Iraku 2021.

Priča o potopu s jedanaeste pločice u velikoj se mjeri podudara s onom iz babilonskog Epa o Atrahasisu. Andrew George ističe da biblijska priča o Noi slijedi mezopotamsku gotovo točku po točku i istim redom, a rabin Robert Wexler u komentaru Tore iz 2001. smatra da su obje priče crpile iz zajedničke mezopotamske predaje o potopu. Za Židove i kršćane priča o Noi ostaje dio Svetog pisma, s vlastitim smislom o Božjoj pravednosti i savezu.