Rohonczi kodeks

Mala knjiga od 448 stranica ispisana je s gotovo osam stotina različitih znakova, a između njih su crteži križeva, polumjeseca i raspeća. Stotinu godina smatrala se krivotvorinom, a pismo pronađeno 2026. u obiteljskom arhivu moglo bi je vratiti u 16. stoljeće.

Ukratko

Rohonczi kodeks je rukopis od 448 malih papirnatih stranica, ispisan nepoznatim pismom s oko 800 različitih znakova i ilustriran s 87 crteža, koji je 1838. dospio u Mađarsku akademiju znanosti.
Od 19. stoljeća mnogi su ga mađarski stručnjaci smatrali krivotvorinom, a predložena su i "dešifriranja" na dačkom latinskom, hindskom i drugim jezicima koja stručnjaci ne prihvaćaju.
Mađarski istraživači Levente Zoltán Király i Gábor Tokai od 2018. tvrde da je riječ o katoličkom molitveniku s prepričanim tekstovima Novog zavjeta, zapisanom izmišljenim sustavom znakova.
Rad objavljen 2026. predstavio je pismo iz 1571. kojemu su priložene četiri stranice istim pismom, što prema autorima isključuje krivotvorinu iz 19. stoljeća, iako njihov zaključak još nije neovisno provjeren.

Kodeks je malena knjiga, stranice su mu visoke dvanaest i široke deset centimetara. Na svakoj je između devet i četrnaest redova znakova koji ne nalikuju nijednom poznatom pismu. Neki podsjećaju na latinska slova, neki na runska, a mnogi su potpuno vlastiti. Crteži prikazuju vojnike, svećenike, gradove s tornjevima, raspeće i uskrsnuće, a uz kršćanske križeve pojavljuju se i polumjeseci. Ime je dobio po Rohoncu, danas Rechnitzu u austrijskom Gradišću, gdje je bio u knjižnici grofova Batthyány.

Dar knjižnice

Godine 1838. grof Gusztáv Batthyány darovao je Mađarskoj akademiji znanosti cijelu svoju knjižnicu. Među njima je bila i mala knjiga s nepoznatim znakovima. Kako je dospjela u Rohonc, ne zna se. U katalogu obiteljske knjižnice iz 1743. postoji zapis "mađarske molitve, jedan svezak", koji bi mogao opisivati kodeks, ali to nije sigurno.

Mađarski istraživač Némäti 1889. prebrojio je 792 različita znaka, oko deset puta više nego u ijednoj poznatoj abecedi. To je navelo istraživače na pomisao da znakovi nisu slova, nego slogovi, cijele riječi ili kratice. Papir je talijanski, najvjerojatnije iz Venecije, a datiran je u 1530-e godine, iako je tekst mogao biti napisan kasnije.

Sumnja u krivotvorinu

Godine 1866. mađarski povjesničar Károly Szabó predložio je da je kodeks krivotvorina Sámuela Literátija Nemesa, koji je živio od 1796. do 1842. i bio poznat po krivotvorenim starinama. Nijedan dokaz izravno ga ne povezuje s Rohonczi kodeksom, ali sumnja se zadržala, pa se kodeks gotovo stoljeće smatrao nevrijednim ozbiljnog proučavanja.

Tri jezika, tri priče

U drugoj polovini 20. stoljeća kodeks je privukao zaljubljenike u zagonetke. Mađarski istraživač Attila Nyíri 1996. predložio je čitanje na temelju dviju stranica. Rumunjska istraživačica Viorica Enăchiuc 2002. objavila je knjigu u kojoj kodeks čita kao tekst na pučkom latinskom Dačana, o povijesti Vlaha u 11. i 12. stoljeću. Indijski istraživač Mahesh Kumar Singh 2004. tvrdio je da je napisan pismom izvedenim iz indijskog pisma brahmi na hindskom jeziku i da sadrži apokrifno evanđelje. Sva tri čitanja čitaju tekst u različitim smjerovima i daju potpuno različit sadržaj, a kritičari upozoravaju da pravila prepisivanja nisu dosljedna.

Mađarski povjesničar znanosti Benedek Láng 2010. zastupao je drukčije polazište. Smatrao je da kodeks nije krivotvorina, nego namjerno skriven tekst, možda šifra, stenografija ili umjetni jezik, i da ga treba proučavati unutarnjim metodama, a ne pogađanjem jezika.

Molitvenik izmišljenim znakovima

Mađarski istraživači Levente Zoltán Király i Gábor Tokai krenuli su od crteža i ponavljanja. Primijetili su da se dijelovi teksta ponavljaju i da se uz crteže iz Isusova života pojavljuju nizovi znakova koji se mogu usporediti s poznatim biblijskim prizorima. U radu objavljenom 2018. u časopisu Cryptologia zaključili su da tekst nije šifra s jednim znakom za jedno slovo, nego sustav znakova za riječi i dijelove riječi, a sadržaj da je katolička čitanka ili molitvenik s prepričanim tekstovima Novog zavjeta i nešto nebiblijskog sadržaja. Na jednom mjestu pročitali su bilješku koja broji 1560 godina od Kristova uzašašća, što bi odgovaralo godini oko 1593.

U novom radu iz 2026. iznijeli su gramatiku sustava. Prema autorima, danas se može prepoznati oko 98 posto sadržaja, uključujući Očenaš, Zdravomariju i riječi ustanovljenja euharistije, iako dio čitanja počiva na rekonstrukciji, a gramatika je razumljiva tek djelomično.

Pismo iz 1571.

U listopadu 2026. objavljeno je otkriće koje bi moglo promijeniti raspravu o krivotvorini. Povjesničar Béla Hanák, istražujući nešto drugo u digitaliziranim pismima 16. stoljeća iz arhiva obitelji Batthyány, našao je pismo iz 1571. Upravitelj imanja Torony, Farkas Porhócs, pisao je svojem gospodaru Boldizsáru Batthyányju o pisaru koji odbija doći na dvor jer se boji podsmijeha, ali je spreman doći s "knjigama" ako mu se jamči sigurnost. Uz pismo je poslao dva lista, četiri stranice, ispisana istim pismom kao Rohonczi kodeks. Arhivist Béla Iványi ih je ranije pogrešno opisao kao glagoljske spise.

Benedek Láng, Dóra Bobory, Levente Zoltán Király i Gábor Tokai objavili su nalaz u časopisu Cryptologia. Prema njima, nove stranice sadrže dijelove Lukina evanđelja, a pismo je korišteno u više rukopisa, što isključuje krivotvorinu iz 19. stoljeća. Na temelju jednog znaka zaključuju i da je velik dio kodeksa postojao već 1571. Te zaključke tek trebaju ocijeniti drugi stručnjaci.

Kronologija

1530-e: Datiranje talijanskog papira na kojem je kodeks napisan.
1571.: Farkas Porhócs piše Boldizsáru Batthyányju i prilaže četiri stranice istim pismom.
Oko 1593.: Godina na koju prema Királyju i Tokaiju upućuje bilješka u kodeksu.
1743.: Katalog knjižnice Batthyány bilježi svezak "mađarskih molitvi" koji bi mogao biti kodeks.
1838.: Gusztáv Batthyány daruje knjižnicu s kodeksom Mađarskoj akademiji znanosti.
1866.: Károly Szabó pripisuje kodeks krivotvoritelju Sámuelu Literátiju Nemesu.
1889.: Némäti broji 792 različita znaka.
2002.: Viorica Enăchiuc objavljuje čitanje na dačkom latinskom.
2004.: Mahesh Kumar Singh objavljuje čitanje na hindskom.
2010.: Benedek Láng objavljuje rad o kodeksu kao namjerno skrivenom tekstu.
2018.: Király i Tokai objavljuju da je kodeks katolički tekst zapisan izmišljenim sustavom znakova.
2026.: Objavljeni su gramatika sustava i pismo iz 1571. s priloženim stranicama.

Ključne osobe

Gusztáv Batthyány: Mađarski grof koji je 1838. darovao kodeks Mađarskoj akademiji znanosti.
Sámuel Literáti Nemes: Krivotvoritelj starina kojemu je kodeks pripisan 1866.
Viorica Enăchiuc: Rumunjska istraživačica koja je kodeks čitala kao dački latinski tekst.
Mahesh Kumar Singh: Indijski istraživač koji je kodeks čitao kao hindski tekst.
Benedek Láng: Mađarski povjesničar znanosti, autor radova o kodeksu kao skrivenom tekstu.
Levente Zoltán Király: Mađarski istraživač koji je s Gáborom Tokaijem predložio čitanje kodeksa.
Gábor Tokai: Mađarski istraživač koji je s Leventeom Zoltánom Királyjem predložio čitanje kodeksa.

Što se zna

Kodeks ima 448 stranica veličine oko 12 x 10 cm, 87 crteža i, prema brojanju iz 1889., 792 različita znaka.
U Mađarsku akademiju znanosti dospio je 1838. s knjižnicom Gusztáva Batthyányja.
Papir je talijanski i datiran u 1530-e.
Károly Szabó 1866. pripisao ga je krivotvoritelju Sámuelu Literátiju Nemesu, ali za to nema izravnog dokaza.
Király i Tokai 2018. i 2026. tvrde da je riječ o katoličkom tekstu zapisanom izmišljenim sustavom znakova.
Pismo iz 1571. s četirima stranicama istog pisma predstavljeno je 2026.

Što tvrde zagovornici

Crteži iz Isusova života i ponovljeni nizovi znakova poklapaju se s poznatim biblijskim tekstovima, pa se sadržaj može provjeriti.
Prema Királyju i Tokaiju, danas se može prepoznati oko 98 posto sadržaja, uključujući poznate molitve.
Pismo iz 1571. s priloženim stranicama pokazuje da je pismo postojalo u 16. stoljeću i korišteno u više rukopisa.
Papir iz 1530-ih i bilješka koja upućuje na oko 1593. slažu se s nastankom u 16. stoljeću.

Što kažu kritičari

Dio čitanja Királyja i Tokaija počiva na rekonstrukciji, a gramatika sustava razumljiva je tek djelomično.
Zaključci rada iz 2026. objavljeni su nedavno i još ih nisu neovisno provjerili drugi stručnjaci.
Datiranje papira ne datira tekst: krivotvoritelji su često koristili stari papir.
Ranija "dešifriranja" na različitim jezicima pokazala su koliko je lako u nepoznatim znakovima pronaći željeni sadržaj.

Otvorena pitanja

Tko je bio pisar koji se, prema pismu iz 1571., bojao podsmijeha?
Zašto bi netko kršćanske tekstove zapisivao izmišljenim pismom: zbog tajnosti, igre ili vjere?
Kako je kodeks dospio u knjižnicu u Rohoncu?
Hoće li drugi istraživači potvrditi čitanje Királyja i Tokaija?

Teorije

Kodeks je katolički tekst iz 16. stoljeća zapisan izmišljenim sustavom znakova, kako tvrde Király i Tokai
Kodeks je kasnija krivotvorina, možda iz 18. ili 19. stoljeća, izrađena na starom papiru
Kodeks je stvaran stari tekst, ali nijedno dosadašnje čitanje, ni ono iz 2018., nije točno

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Láng, B. (2018). Real Life Cryptology: Ciphers and Secrets in Early Modern Hungary. Amsterdam University Press.