Krsnik i kudlak

U istarskom selu krsnik se nije razlikovao od drugih. Imao je obitelj, djecu i običan posao, obrađivao je zemlju kao i susjedi. Nitko nije smio znati tko je, jer krsnik svoju tajnu nikome ne odaje. Ipak, kad bi krava prestala davati mlijeko, kad bi netko pao u bolest za koju lijeka nije bilo, ili kad bi se nad poljima skupljali oblaci tuče, ljudi su znali da negdje u blizini postoji netko tko se noću bori za njih.

Rođen u košuljici

Prema Istarskoj enciklopediji, krsnik nadnaravne sposobnosti stječe rođenjem u posteljici bijele boje, takozvanoj košuljici. Dio te posteljice ušije mu se pod pazuh ili se čuva dok ne odraste, jer je upravo u njoj njegova moć. Kao dijete ne pokazuje nikakve posebne znakove. Kad navrši 7, 17 ili 27 godina, po njega dolaze stariji krsnici, izvikuju mu ime i vode ga u šumu, gdje obavljaju obred inicijacije. Ako se ne odazove pozivu ili izbjegne obred, ostaje bez moći, kao običan čovjek.

Odrasli krsnik može letjeti, zaustaviti kišne oblake i upravljati vremenom. Za vrijeme sna duša mu napušta tijelo i u obliku muhe odlijeće u daleke krajeve. Može se pretvoriti u bijelog ili šarenog psa, svinju, mačku, vola ili konja. U obliku psa prati ljude noću na opasnim putovima i čuva ih od nezgode. Od svojih je protivnika jači i do pedeset puta, ali bez košuljice uza se može biti teško ranjen ili ubijen.

Krsnik je i liječnik, travar i veterinar. Namješta kosti i zglobove, liječi zmijske ugrize, skida uroke i kletve, kravama vraća mlijeko, a volovima snagu.

Protivnik u crnom

Svaka priča o krsniku ima i drugu stranu. Istarska enciklopedija kao njegova vječnog neprijatelja navodi štrigu, vješticu koja šteti ljudima, a u nekim krajevima vukodlaka. U drugim pričama protivnik se zove kudlak. To je zao čarobnjak koji se također noću preobražava, ali dok je krsnik u borbi bijela životinja, kudlak je crna.

Bitke se, prema pričama, vode noću, dok krsnikovo tijelo spava. Ishod se, kaže predaja, mogao vidjeti već sutradan: ako je krsnik pobijedio, ljetina je spašena; a u drugom bi se selu oglasila zvona jer je preko noći umro čovjek, onaj koji je bio štriga.

Riječ kudlak ima i drugo značenje. Hrvatska enciklopedija navodi je među narodnim imenima za vampira, mrtvaca koji noću ustaje iz groba, uz vukodlaka, štrigona i druge. Granica između živog čarobnjaka i povratnika iz groba u predajama nije uvijek oštra: istarski štrigon Jure Grando iz Kringe, kojega je 1689. opisao Valvasor, primjer je zlog bića koje nakon smrti nastavlja napadati selo.

Furlanski rođaci

Folkloristica Maja Bošković-Stulli istraživala je krsnika desetljećima. U radu objavljenom 1960. u njemačkom časopisu Fabula opisala ga je kao biće zajedničko hrvatskoj i slovenskoj predaji. Pokazalo se da ima bliske rođake i preko jezične granice.

U Furlaniji, sjeverozapadno od Istre, inkvizicija je u 16. i 17. stoljeću ispitivala ljude koji su sebe zvali benandanti, dobrohodnici. Tvrdili su da su rođeni u košuljici i da im u određene noći duša izlazi iz tijela kako bi se borila protiv vještica za plodnost polja. Talijanski povjesničar Carlo Ginzburg njihove je iskaze 1966. objavio u knjizi I benandanti. Inkvizitori su u benandantima vidjeli vještice, a oni sami smatrali su se borcima protiv njih.

Sličnost s krsnikom teško je previdjeti: rođenje u košuljici, duša koja napušta tijelo, noćne bitke dviju skupina čarobnjaka za ljetinu. Takav motiv poznat je kod naroda sjevernog Jadrana bez obzira na jezik.

Kako ga tumače

Slovenski etnolog Zmago Šmitek u radu iz 1998. traži korijene kresnika u indoeuropskoj mitologiji. Povezuje ga s mitom o junaku koji se bori sa zmajem i s proljetnim kultom Jarila i Zelenog Jurja, a postavlja i hipotezu o iranskim utjecajima. Prema njegovu tumačenju, lik se s pokrštavanjem preobrazio, ali nije nestao.

Drugi istraživači naglašavaju sličnost sa šamanizmom: duša koja u transu napušta tijelo i u životinjskom obliku vodi borbu za zajednicu. Treći upozoravaju da je usmena predaja slabo dokumentirana, pa je teško razlučiti koliko je u njoj starog slavenskog vjerovanja, a koliko kasnijih slojeva.

Za razliku od vampira i vukodlaka, krsnik nije bio strah, nego nada. Seoska zajednica u njemu je imala zaštitnika od nevremena, bolesti i zlobe, kojemu je jedina plaća bila tajnost.