Mljet i Ogigija

U petom pjevanju Odiseje bogovi se napokon smiluju junaku koji već sedam godina čami na otoku daleko od doma. Glasnik Hermes doleti na Ogigiju, "pupak mora", i zatekne nimfu Kalipso u špilji pred kojom gori vatra. Oko špilje raste šuma johe, topole i čempresa, preko ulaza se penje vinova loza, a nedaleko izviru četiri izvora bistre vode. Kalipso nevoljko pušta Odiseja, a on na splavi kreće prema domu.

Gdje je bila ta Ogigija, Homer ne kaže. Upravo zato je kroz stoljeća postala jedno od najtraženijih mjesta antičke književnosti.

Otok s Odisejevim imenom

Mljet je osmi po veličini hrvatski otok, pokriven gustim šumama alepskog bora i hrasta crnike, s dva slana jezera na zapadu, gdje je 1960. osnovan nacionalni park. Na južnoj obali, kod Babina Polja, nalazi se morska špilja u koju se s mora ulazi kroz nizak otvor, a svjetlo koje prolazi kroz more boji unutrašnjost plavo i zeleno. Mještani je zovu Odisejeva špilja.

Pred špiljom je hrid koju zovu Ogiran. Prema mljetskoj predaji, Odisej je u oluji udario o tu stijenu, brod mu je potonuo, a more ga je izbacilo na obalu Kalipsina kraljevstva. U imenu hridi zagovornici vide odjek imena Ogigija. Na otoku se ističe i to da Mljet ima četiri izvora pitke vode koji nikad ne presuše, baš kao Homerova Ogigija.

Melita i Malta

Grčki pisci zvali su Mljet Melite, a slično ime nosila je i Malta. Ta podudarnost ima važnu ulogu u mljetskim predajama. Prema tumačenju koje se na otoku zastupa stoljećima, ime je moglo zavarati kasnije čitatelje, pa su se dvije slavne priče, ona o Odiseju i ona o brodolomu svetog Pavla, pripisale većoj i poznatijoj Malti.

Za Pavlov brodolom Mljećani pokazuju mjesto u istočnom dijelu otoka, gdje stoji zavjetna crkvica, i ističu da je u Djelima apostolskim Pavla ugrizla zmija, a na Malti otrovnica nema. Na Mljetu ih je nekad bilo toliko da su početkom 20. stoljeća na otok dovedeni mungosi. Ta je rasprava odvojena od Odiseje, ali se na Mljetu pripovijedaju zajedno, kao dvije strane iste tvrdnje: da je stara Melita iz izvora zapravo Mljet.

Druge Ogigije

Mljet nije jedini kandidat. Već je u 4. st. pr. Kr. grčki pisac Euhemer izjednačio Ogigiju s Gozom, otokom kraj Malte, a to je prihvatio i pjesnik Kalimah. Na Gozu se i danas pokazuje Kalipsina špilja. Geograf Strabon smatrao je da je Homer Ogigiju zamislio u Atlantiku, a Plutarh je pisao o Ogigiji pet dana plovidbe zapadno od Britanije. Kasniji tumači predlagali su otok Othoni kraj Krfa, otočić Perejil kraj Gibraltara i druga mjesta.

Još je u antici bilo sumnjičavih. Strabon prenosi kako je geograf Eratosten rekao da će Odisejeva putovanja pronaći tek onaj tko pronađe postolara koji je sašio mijeh u kojem su bili zatvoreni vjetrovi. Mnogi današnji filolozi slično drže da su Odisejeva lutanja, osobito ona po čudesnim otocima, smještena u pjesnički svijet, a ne na stvarnu kartu.

Predaja koja živi

Tvrdnju da je Mljet Ogigija razradili su hrvatski autori i ljubitelji otoka, među njima i Antun Tonko Vojvoda u knjizi Mljet – Odisejev otok. Turistička zajednica otoka ističe je kao najpoznatiju mljetsku legendu, a izleti do Odisejeve špilje danas su jedna od glavnih ponuda otoka. Neki se turistički tekstovi pozivaju na to da su "povjesničari utvrdili" kako je Mljet Ogigija, ali za takvu suglasnost nema znanstvene potvrde, kao što je nema ni za Gozo ni za bilo koje drugo mjesto.