Silbo gomero, jezik koji se zviždi

Na kanarskom otoku La Gomeri pastiri su stoljećima razgovarali preko dubokih klanaca zviždući, i to ne signale nego cijele rečenice. Danas taj zviždani jezik uče sva djeca na otoku, a kako je nastao, ni danas se ne zna pouzdano.

Ukratko

  • Silbo gomero zviždani je oblik španjolskog jezika kojim se na otoku La Gomeri, na Kanarskim otocima, sporazumijeva na udaljenostima od nekoliko kilometara, preko dubokih klanaca.
  • Zviždači ne odašilju dogovorene signale, nego izgovaraju španjolske riječi i rečenice, pretvarajući samoglasnike i suglasnike u promjene visine i prekide zvižduka.
  • Prije Španjolaca zviždalo se, prema ranim izvješćima, i na jeziku starosjedilaca Guanča, a kako se jezik prenio sa starog jezika na španjolski i koliko je star, nije pouzdano utvrđeno.
  • U drugoj polovici 20. stoljeća gotovo je nestao, a od 1999. obavezan je predmet u školama na otoku i od 2009. na UNESCO-ovu popisu nematerijalne baštine.

La Gomera je mali vulkanski otok zapadno od Tenerifa. Planinsko središte presijecaju duboki i strmi klanci, barrancos, koji se zrakasto spuštaju prema moru. Između dviju kuća koje se vide s jedne strane klanca na drugu pješak može hodati satima. Glas se na takvoj udaljenosti gubi, ali oštar zvižduk prenosi se kroz zrak mnogo dalje i jasnije.

Kako se zviždi rečenica

Zviždač stavlja jedan ili dva prsta u usta, a drugom rukom ponekad oblikuje školjku oko usta kao pojačalo. Jezikom i usnama mijenja visinu zvižduka. Silbo nije šifra ni skup dogovorenih znakova: zviždi se običan španjolski, riječ po riječ.

Ljudski glas pri govoru stvara mnogo različitih frekvencija istodobno, a zvižduk ima samo jednu. Zato zviždač mora jezik pojednostaviti. Samoglasnici se razlikuju po visini tona, pa su "i" i "e" visoki, a "o" i "u" niski. Suglasnici se pretvaraju u prekide, uspone i padove između samoglasnika. Istraživači se ne slažu koliko točno različitih zviždanih samoglasnika i suglasnika postoji: prema različitim mjerenjima, od dva do pet samoglasnika i od četiri do deset suglasnika. Mnoge riječi zato zvuče jednako, a slušatelj ih razlikuje iz konteksta, kao što se u bučnoj prostoriji razumije govor i kad se ne čuje svaki glas.

Neuroznanstvenici su 2005. objavili istraživanje u kojem su vještim zviždačima i ljudima koji silbo ne znaju puštali zviždane rečenice i snimali im mozak. Kod zviždača su se aktivirala ista područja lijeve polutke koja obrađuju govoreni jezik, a kod ostalih nisu. Za mozak koji ga zna, silbo je jezik, a ne glazba.

Prije Španjolaca

Kanarske otoke prije španjolskog osvajanja u 15. stoljeću nastanjivali su starosjedioci koje danas zajednički zovemo Guančima. Njihovi su preci došli iz sjeverne Afrike, a jezik im je, prema sačuvanim riječima i imenima, bio srodan berberskim jezicima. Neki autori smatraju da se o zviždanju na La Gomeri pisalo već u vrijeme prvih europskih pohoda na otoke početkom 15. stoljeća, ali jasni i pouzdani opisi potječu tek iz kasnijih stoljeća.

Kad su Španjolci naselili otok, starosjedioci su postupno prešli na španjolski. Zviždanje je, čini se, preživjelo prijelaz: isti način stvaranja zvuka prilagođen je novom jeziku. Kako se točno to dogodilo i jesu li Guanči zviždali svoj jezik riječ po riječ ili samo dio poruka, nema izravnih zapisa. Na drugim Kanarskim otocima, primjerice na El Hierru, zviždanje je zabilježeno do sredine 20. stoljeća, a zatim se ugasilo.

Silbo nije jedini zviždani jezik na svijetu. Jezikoslovac Julien Meyer opisao je desetke zajednica koje zvižde svoje jezike, od Turske i Grčke do Meksika, zapadne Afrike i Nove Gvineje, gotovo uvijek u planinama ili gustim šumama, gdje se ljudi često dozivaju na daljinu. Takvi jezici nisu povezani zajedničkim podrijetlom, nego sličnim okolnostima.

Gotovo izgubljen

Od 1950-ih otok se praznio. Mnogi su odselili u Venezuelu i na Tenerife, gradile su se ceste, a telefon je zamijenio dozivanje preko klanaca. Silbo se počeo smatrati obilježjem siromašnog seoskog života, pa ga roditelji nisu prenosili djeci. Prema UNESCO-ovu izvješću iz 2009., govorili su ga uglavnom ljudi rođeni prije 1950.

Krajem devedesetih otočani i škole pokrenuli su njegovu obnovu. Kanarski parlament 1997. podržao je uvođenje silba u nastavu, a od 1999. obavezan je predmet u osnovnim i srednjim školama na La Gomeri. Godine 2009. UNESCO ga je upisao na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Danas ga zviždaju djeca u školama i zviždači na priredbama za posjetitelje, ali se pitanje hoće li ostati živ jezik svakodnevice ili tek čuvana baština još ne može zatvoriti.

Kronologija

  1. 15. stoljeće: Kastilja osvaja Kanarske otoke, među njima i La Gomeru.
  2. 16. stoljeće: Zviždanje se, prema pretpostavci, prilagođava španjolskom jeziku.
  3. 1950-e: Iseljavanje, ceste i telefon smanjuju upotrebu silba.
  4. 1976.: Objavljeno je opsežno istraživanje zviždanih jezika Renéa-Guya Busnela i Andréa Classea.
  5. 1997.: Kanarski parlament podržava uvođenje silba u škole.
  6. Srpanj 1999.: Silbo postaje obavezan predmet u školama na La Gomeri.
  7. 2005.: Nature objavljuje istraživanje o tome kako mozak zviždača obrađuje silbo.
  8. 2009.: UNESCO upisuje silbo gomero na listu nematerijalne baštine.

Ključne osobe

  • André Classe: Fonetičar koji je proučavao glasove silba.
  • René-Guy Busnel: Istraživač koji je s Classeom napisao prvi veliki pregled zviždanih jezika.
  • Manuel Carreiras: Neuroznanstvenik koji je vodio istraživanje o obradi silba u mozgu.
  • Julien Meyer: Jezikoslovac koji je opisao zviždane jezike diljem svijeta.

Što se zna

  1. Silbo gomero zviždani je oblik španjolskog jezika kojim se izgovaraju riječi i rečenice, a ne dogovoreni signali.
  2. Zviždači ga razumiju preko udaljenosti od nekoliko kilometara.
  3. Kod vještih zviždača silbo aktivira ista područja mozga kao govoreni jezik, prema istraživanju objavljenom u Natureu 2005.
  4. Od 1999. obavezan je predmet u školama na La Gomeri, a od 2009. na UNESCO-ovu popisu nematerijalne baštine.
  5. Starosjedioci Kanara govorili su jezik srodan berberskim jezicima, koji je nestao nakon španjolskog osvajanja.

Otvorena pitanja

  • Jesu li Guanči zviždali svoj jezik riječ po riječ ili su imali samo zviždane signale?
  • Koliko je silbo star i je li došao sa starosjediocima iz sjeverne Afrike ili je nastao na samim otocima?
  • Kako se zviždanje prenijelo sa starog jezika na španjolski?
  • Može li se silbo očuvati kao svakodnevni jezik, a ne samo kao školski predmet?

Teorije

  • Zviždanje su donijeli preci Guanča iz sjeverne Afrike i ono je starije od naseljavanja otoka
  • Zviždanje je nastalo na samoj La Gomeri, kao odgovor na neobičan reljef otoka
  • Zviždani govor u današnjem obliku razvio se tek nakon dolaska Španjolaca, a guančki zvižduci bili su jednostavni signali

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori