Veliki Zimbabve

Ruševine leže u brežuljcima nedaleko od današnjeg grada Masvinga. Ime dolazi iz jezika šona, a obično se tumači kao dzimba dza mabwe, "velike kamene kuće", ili kao "štovane kuće". Kad je zemlja 1980. stekla neovisnost, uzela je ime upravo po njemu. Ptica isklesana od mekog kamena, pronađena u ruševinama, nalazi se na zastavi i grbu Zimbabvea.

Tri dijela grada

Grad čine tri skupine građevina. Najstariji je Brdski kompleks na granitnom brijegu, korišten od 11. do 13. stoljeća. Ispod njega, u dolini, stoji Veliki ograđeni prostor, sagrađen od 13. do 15. stoljeća, a oko njega Dolinski kompleks. Zidovi Velikog ograđenog prostora dugi su oko 250 metara i visoki do 11 metara. U unutrašnjosti, između dvaju zidova, stoji stožasti toranj od punog kamena, čija namjena nije poznata.

Zidovi su građeni od pravilno klesanih granitnih blokova, složenih u redove bez žbuke. Iza njih su stajale kuće od gline i drva u kojima su živjeli vladari i plemići, a oko zidina obični stanovnici. Ruševine se prostiru na oko 730 hektara. Starije procjene govorile su o 18 000 stanovnika, ali arheolog Shadreck Chirikure i suradnici 2017. su zaključili da ih vjerojatno nikad nije bilo više od deset tisuća.

Zlato i porculan

Bogatstvo grada dolazilo je od stoke i od trgovine. Vladari Velikog Zimbabvea nadzirali su putove kojima se zlato i bjelokost s visoravni nosilo do gradova na svahilskoj obali, poput Sofale i Kilwe, a odande brodovima preko Indijskog oceana. Zauzvrat su stizali stakleni biseri, tkanine, arapski novac i kineska keramika iz 14. i 15. stoljeća, među njom zelena celadonska keramika i plavo-bijeli porculan. U gradu su pronađeni i ostaci radionica u kojima se obrađivalo zlato.

Najpoznatiji nalaz je osam ptica isklesanih od zelenkastog sapunjaka, postavljenih na vrhove kamenih stupova visine čovjeka. Oko 1890. neke su odnesene iz zemlje i prodane, među ostalima i Cecilu Rhodesu; većina ih je kasnije vraćena, ali jedna je i danas u njegovoj nekadašnjoj kući u Cape Townu.

Kraljica od Sabe

Portugalski trgovci čuli su za kamene građevine u unutrašnjosti već početkom 16. stoljeća. Kapetan Vicente Pegado zapisao je 1531. da ih domoroci zovu Symbaoe. Prvi zabilježeni Europljanin koji ih je vidio bio je lovac Adam Render 1867., a 1871. pokazao ih je njemačkom istraživaču Karlu Mauchu.

Mauch je odmah odbacio mogućnost da su grad sagradili Afrikanci. Smatrao je da je riječ o kopiji palače kraljice od Sabe i da je jedna drvena greda od libanonskog cedra, koji su donijeli Feničani. Ta je priča zavladala među bijelim doseljenicima. Britanac James Theodore Bent iskapao je 1891. uz potporu Cecila Rhodesa, kopao bez stručnog znanja ispod stožastog tornja i uništio slojeve koji su mogli pokazati njegovu starost. U knjizi iz 1892. zaključio je da su graditelji bili Feničani ili Arapi. Iskopavanja Richarda Nicklina Halla i drugih kolonijalnih starinara do dvadesetih godina 20. stoljeća teško su oštetila nalazište, a tragači za blagom odnijeli su zlato i druge predmete.

Arheologija protiv mita

Prvo stručno iskapanje proveo je britanski arheolog David Randall-MacIver 1905. i 1906. Zaključio je da su predmeti afričkog podrijetla i da je grad srednjovjekovni. Isto je 1929. potvrdila arheologinja Gertrude Caton-Thompson, čiji su nalazi željeza, keramike i staklenih bisera pokazali da su ga sagradili Bantu narodi. Usprkos tome, i ona je grad opisivala s prezirom prema njegovim graditeljima. Od pedesetih godina među arheolozima nema dvojbe da su Veliki Zimbabve sagradili preci današnjih Šona.

Vlasti Rodezije ipak nisu odustale. U šezdesetima i sedamdesetima službeno su tvrdile da su ga sagradili ne-Afrikanci, a arheolozi koji su tvrdili drukčije bili su cenzurirani. Arheolog Paul Sinclair, koji je ondje radio, opisao je kako mu je član muzejskog odbora prijetio otkazom ako javno kaže da su grad sagradili crni Afrikanci. Iz zemlje su otišli neki od najboljih poznavatelja nalazišta, među njima Peter Garlake, glavni inspektor spomenika Rodezije. Arheolozi danas tu priču navode kao primjer kako politika može iskriviti tumačenje prošlosti. Veliki Zimbabve je 1986. upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Zašto je grad opustio

Ostaje pitanje zašto je tako moćan grad izgubio važnost. Od početka 15. stoljeća međunarodna trgovina je slabjela, a potražnja za zlatom padala. Trgovci su otvorili nove putove dolinom Zambezija, a moć se preselila na sjever, u Carstvo Mutapa, i na zapad, u grad Khami. Usmena predaja Šona kaže da je princ Nyatsimba Mutota poveo dio stanovnika na sjever u potrazi za solju, što bi moglo biti slikovito sjećanje na iscrpljenu zemlju. Spominju se i nestašica vode i šume zbog prevelikog broja stanovnika. Grad je vjerojatno bio naseljen sve do 17. stoljeća, ali bez stare moći.