Slučaj Roberta Mannheima

U proljeće 1949. tri isusovca u St. Louisu tjednima su molila nad trinaestogodišnjim dječakom iz Marylanda. Dvadeset dvije godine poslije ta je priča postala roman Egzorcist, a razlike između dnevnika, novina i filma i danas zbunjuju istraživače.

Ukratko

  • "Robert Mannheim" i "Roland Doe" izmišljena su imena dječaka nad kojim su isusovci u St. Louisu od ožujka do travnja 1949. obavljali obred egzorcizma.
  • O događajima se zna ponajviše iz dnevnika jednog od svećenika i iz novinskih članaka iz kolovoza 1949., koji su se međusobno razlikovali u ključnim pojedinostima.
  • Članak u Washington Postu nadahnuo je studenta Williama Petera Blattyja, koji je 1971. objavio roman Egzorcist, a dječaka je u priči zamijenio djevojčicom.
  • Istraživač Mark Opsasnick 1998. pokazao je da je velik dio kasnije priče, uključujući mjesto i neke prizore, netočan ili nepotvrđen. Što se doista događalo s dječakom, nikad nije neovisno utvrđeno.

Priča o "pravom Egzorcistu" danas se prepričava kao gotova činjenica: dječak koji je govorio nepoznatim jezicima, krevet koji se tresao, riječi koje su se same pojavljivale na koži. Kad se, međutim, prati odakle je koja pojedinost došla, pokazuje se da su mnoge zapisali ljudi koji ih nisu vidjeli, ili su nastale tek desetljećima poslije. Ovaj članak razdvaja ono što piše u dokumentima od onoga što je dodano.

Ploča za dozivanje duhova

Dječak je rođen 1. lipnja 1935. i bio je jedino dijete luteranske obitelji iz predgrađa Washingtona. Najviše se družio s odraslima, osobito s tetom koja se zanimala za spiritizam i koja ga je naučila služiti se pločom za dozivanje duhova, takozvanom ouija pločom.

Prema dnevniku koji su poslije sastavili isusovci, 15. siječnja 1949. dječak i njegova baka čuli su kapanje i grebanje u sobi, a slika Krista na zidu se tresla. Grebanje se, prema tom zapisu, čulo svake noći deset dana. Teta je umrla 26. siječnja 1949. Obitelj je za pomoć zamolila svojeg luteranskog pastora Luthera Milesa Schulzea, koji je dječaka uzeo da prenoći kod njega kako bi ga promatrao, a zatim je obitelji savjetovao da se obrati katoličkom svećeniku.

Schulze je o slučaju pisao parapsihologu Josephu Banksu Rhineu sa Sveučilišta Duke. Rhine nikad nije vidio ništa od opisanoga i, prema njegovu životopiscu, pitao se nije li Schulze nesvjesno nešto preuveličao.

Isusovci u St. Louisu

Početkom ožujka 1949. obitelj je dječaka odvela rodbini u Missouri. Jedan rođak obratio se profesoru Sveučilišta Saint Louis, isusovcu Raymondu J. Bishopu. Bishop je 9. ožujka posjetio kuću i, prema dnevniku, vidio kako se madrac pomiče i kako se dječaku na tijelu pojavljuju ogrebotine. Dva dana poslije došao je i William S. Bowdern, župnik crkve svetog Franje Ksaverskog.

Nadbiskup Joseph Ritter 16. ožujka dopustio je Bowdernu da započne obred. Uz Bowderna i Bishopa sudjelovao je i mladi isusovac Walter Halloran. Obred se ponavljao tjednima, u kući rodbine, u župnom stanu i u bolnici Alexian Brothers u južnom dijelu St. Louisa. Dnevnik opisuje dječakove ispade bijesa, psovke, pljuvanje i znakove na koži. Prema istom zapisu, 18. travnja 1949. dječak je izgovorio riječi u kojima se predstavio kao sveti Mihael i zapovjedio zlim duhovima da odu, a zatim se smirio. Rekao je da je vidio arkanđela s plamenim mačem. Dvanaest dana poslije vratio se u Maryland.

Od novinske vijesti do romana

Washington Post je 10. kolovoza 1949. objavio članak novinara Billa Brinkleyja o "ukletom" dječaku, prema pričanju pastora Schulzea. Dana 20. kolovoza isti je novinar objavio vijest da je katolički svećenik oslobodio dječaka iz Mount Rainiera od đavla. Taj je članak pročitao dvadesetogodišnji student Sveučilišta Georgetown William Peter Blatty.

Dvadeset godina poslije Blatty je počeo pisati roman. Bowdernu je pisao i zamolio ga da vidi dnevnik, ali ga je svećenik odbio. Blatty je zato, kako je sam napisao, glavni lik promijenio iz četrnaestogodišnjeg dječaka u dvanaestogodišnju djevojčicu. Roman je izašao 1971., a film 26. prosinca 1973. Prizori po kojima je film postao poznat, poput okretanja glave i lebdenja, u dnevniku ne postoje.

Što je istraživač pronašao

Pisac Mark Opsasnick iz Marylanda od 1997. je pokušao pronaći ljude koji su dječaka poznavali. Utvrdio je da obitelj nije živjela u Mount Rainieru, kako su pisale novine, nego u obližnjem Cottage Cityju, pa je prazno zemljište u Mount Rainieru koje su generacije tinejdžera obilazile kao "kuću Egzorcista" bilo pogrešno mjesto. Nije pronašao potvrdu za često prepričavanu epizodu u bolnici Georgetown, u kojoj je dječak navodno ozlijedio svećenika. Susjedi i školski prijatelji opisali su mu dječaka kao razmaženo i usamljeno dijete sklono nestašlucima. Opsasnick je zaključio da ne vjeruje da je dječak bio opsjednut, nego da je imao ozbiljne emocionalne teškoće.

Walter Halloran, koji je kao mladi isusovac pomagao u obredu, poslije je rekao da nije svjedočio nepoznatim jezicima, osim oponašanja latinskih molitava, ni nadnaravnoj snazi i da se nikad nije osjećao pozvanim reći je li dječak bio opsjednut. Novinar Thomas B. Allen u knjizi iz 1993. naveo je da se prema mišljenju stručnjaka njegova vremena vjerojatno radilo o duboko uznemirenom dječaku. Dječak je odrastao, završio školu i živio miran život, a njegovo ime ovdje ne navodimo.

Kronologija

  1. 1. lipnja 1935.: Rođen je dječak poznat pod imenima Robert Mannheim i Roland Doe.
  2. 15. siječnja 1949.: Prema dnevniku, u kući se počinju čuti kapanje i grebanje.
  3. 26. siječnja 1949.: Umire teta koja je dječaka naučila služiti se pločom za dozivanje duhova.
  4. 9. ožujka 1949.: Isusovac Raymond J. Bishop prvi put posjećuje dječaka u Missouriju.
  5. 16. ožujka 1949.: Nadbiskup Joseph Ritter dopušta Williamu S. Bowdernu da započne obred egzorcizma.
  6. 18. travnja 1949.: Prema dnevniku, obred završava i dječak se smiruje.
  7. 10. kolovoza 1949.: Washington Post objavljuje prvi članak o "ukletom" dječaku.
  8. 20. kolovoza 1949.: Washington Post piše da je svećenik oslobodio dječaka od đavla.
  9. 1971.: Izlazi roman Williama Petera Blattyja Egzorcist.
  10. 26. prosinca 1973.: Film Egzorcist dolazi u kina.
  11. 1993.: Thomas B. Allen objavljuje knjigu o slučaju.
  12. prosinac 1998.: Mark Opsasnick objavljuje istraživanje u časopisu Strange Magazine.

Ključne osobe

  • William S. Bowdern: Isusovac čiji je egzorcizam iz 1949. bio jedno od nadahnuća za roman.
  • Raymond J. Bishop: Isusovac i profesor Sveučilišta Saint Louis, kojemu se pripisuje dnevnik obreda.
  • Walter Halloran: Mladi isusovac koji je pomagao u obredu i poslije javno govorio o njemu.
  • Joseph Ritter: Nadbiskup St. Louisa koji je dopustio obred.
  • Luther Miles Schulze: Luteranski pastor obitelji, prvi duhovnik kojemu se obitelj obratila.
  • Joseph Banks Rhine: Parapsiholog koji je o slučaju čuo od Schulzea i sumnjao u njegove opise.
  • William Peter Blatty: Pisac romana Egzorcist, nadahnutog novinskim člankom o ovom slučaju.
  • Mark Opsasnick: Istraživač koji je 1998. objavio podatke o dječakovu stvarnom mjestu života.

Što se zna

  1. Isusovci su uz dopuštenje nadbiskupa Josepha Rittera od 16. ožujka do 18. travnja 1949. u St. Louisu obavljali obred egzorcizma nad trinaestogodišnjim dječakom.
  2. O događajima se zna ponajviše iz dnevnika koji su vodili svećenici; Blatty je napisao da je postojalo pet primjeraka.
  3. Washington Post objavio je o slučaju članke 10. i 20. kolovoza 1949.
  4. Blatty je glavni lik u romanu promijenio iz dječaka u djevojčicu, a prizori poput okretanja glave nisu dio dnevnika.
  5. Obitelj je živjela u Cottage Cityju, a ne u Mount Rainieru, kako su pisale novine.
  6. Parapsiholog Rhine nije vidio opisane pojave i sumnjao je da ih je pastor preuveličao.

Otvorena pitanja

  • Koliko je zapisa u dnevniku nastalo na temelju onoga što su svećenici sami vidjeli, a koliko prema pričanju rodbine?
  • Je li se epizoda u bolnici Georgetown uopće dogodila?
  • Kako bi dječakovo stanje danas procijenili psihijatri?

Teorije

  • Dječak je bio opsjednut, kako su vjerovali svećenici koji su obavljali obred
  • Dječak je prolazio tešku emocionalnu krizu, a obred i pozornost odraslih pojačali su njezine znakove
  • Dječak je velik dio pojava namjerno izazvao kako bi dobio pozornost i promijenio okolinu
  • Nešto neobično se dogodilo, ali su novine, dnevnik i film priču znatno uveličali

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Allen, T. B. (1993). Possessed: The True Story of an Exorcism. Doubleday.
  • Blatty, W. P. (1974). William Peter Blatty on The Exorcist from Novel to Film. Bantam Books.

Izvori