Troja

Za stare Grke Troja nije bila legenda nego dio povijesti. U Homerovoj Ilijadi, epu koji je zapisan nekoliko stoljeća nakon brončanog doba, to je bogat grad na strmom brdu, sa širokim ulicama i visokim zidinama, koji deset godina odolijeva grčkoj vojsci. U rimsko doba na mjestu za koje se vjerovalo da je bila Troja stajao je grad Ilij, kamo su dolazili hodočasnici i vladari. Kasnije je i to mjesto zaboravljeno, a u 18. i 19. stoljeću mnogi su učenjaci sumnjali da je Troja ikad postojala.

Farmer i trgovac

Brežuljak Hisarlik, nedaleko od ulaza u Dardanele, privukao je pozornost Franka Calverta, Britanca koji je živio u blizini i posjedovao zemlju u tom kraju. Calvert je ondje iskapao 1865. i zaključio da se ispod ostataka rimskog Ilija kriju mnogo stariji slojevi. Godine 1868. posjetio ga je njemački trgovac Heinrich Schliemann, bogat čovjek koji je od djetinjstva bio opčinjen Homerom. Calvert ga je uvjerio da Troju treba tražiti upravo ondje.

Schliemann je u travnju 1870. počeo kopati veliki rov poprijeko kroz brežuljak, koji se i danas zove Schliemannov rov. Tražio je najdublji, najstariji grad, jer je smatrao da je Homerova Troja morala biti na dnu. Kopao je brzo i grubo, a slojeve koji su mu bili na putu uglavnom je uklonio bez bilježenja. Arheolozi i danas o naseljima između 2300. i 1750. pr. Kr. znaju malo upravo zbog toga.

Priamovo blago

U lipnju 1873., prema vlastitom opisu, Schliemann je u zidu ugledao odsjaj zlata. Pronašao je nakit, posude i oružje i nazvao ih Priamovim blagom, po kralju Troje iz Ilijade. Kasnije je pričao da je blago iznijela njegova žena Sophia u svom šalu, ali je sam priznao da to nije istina: Sophia tada nije bila na iskopinama. Blago je potajno prenio iz Osmanskog Carstva u Grčku, zbog čega ga je osmanska vlada tužila.

Pokazalo se da ni sloj u kojem je blago pronađeno nije Homerov. Taj grad, danas nazvan Troja II, postojao je oko 2500.–2300. pr. Kr., više od tisuću godina prije vremena u koje Grci smještaju Trojanski rat. Već je Calvert prema keramici upozoravao da Schliemann griješi.

Devet gradova

Rad su nastavili drugi. Arhitekt Wilhelm Dörpfeld, koji je surađivao sa Schliemannom, 1893. i 1894. istražio je sloj Troja VI, grad iz kasnoga brončanog doba s debelim vapnenačkim zidinama i kulama. Američki arheolog Carl Blegen od 1932. do 1938. pokazao je da se slojevi mogu podijeliti na desetke faza, a Homerovu Troju vidio je u sloju VIIa, koji je stradao u požaru.

Danas se razlikuje devet glavnih slojeva, od Troje I, utvrđenog naselja oko 3000. pr. Kr., do Troje IX, grada iz rimskog doba. Za pitanje Trojanskog rata važni su Troja VI, koja je trajala od oko 1750. do 1300. pr. Kr., i Troja VIIa, koju su sagradili preživjeli nakon razaranja Troje VI. Troja VIIa uništena je oko 1180. pr. Kr. U sloju razaranja pronađeni su tragovi požara, ljudski kosturi i hrpe kamenih kugli za praćke.

Velik grad ili mala utvrda

Od 1988. do 2005. iskapanja je vodio njemački arheolog Manfred Korfmann sa Sveučilišta u Tübingenu, u suradnji sa Sveučilištem u Cincinnatiju. Magnetometrijska snimanja i probna iskapanja otkrila su da se ispod utvrde na brežuljku prostiralo donje naselje, okruženo jarkom usječenim u stijenu. Prema Korfmannu, grad je zajedno s tim naseljem bio otprilike petnaest puta veći nego što se mislilo, pa nije bio samo dvor neke plemićke obitelji, nego pravi trgovački grad.

Ta je tvrdnja izazvala oštru raspravu. Povjesničar Frank Kolb, također iz Tübingena, ustvrdio je da Korfmann preuveličava veličinu i važnost grada te da dokazi za gusto naseljen donji grad nisu dovoljni. Arheolozi Peter Jablonka i Charles Brian Rose odgovorili su mu da nalazi potvrđuju veliko naselje. Rasprava se 2004. vodila i u časopisu American Journal of Archaeology.

Wilusa iz hetitskih pisama

Drugi trag dolazi iz Anatolije. Hetiti, koji su u brončano doba vladali većim dijelom današnje Turske, u svojim dokumentima spominju kraljevstvo Wilusu na sjeverozapadu poluotoka. Ime odgovara starijem grčkom obliku imena Ilion, Wilios. Jedan ugovor sklopljen je s kraljem Wiluse po imenu Alaksandu, što podsjeća na Aleksandra, drugo ime Parisa iz Ilijade. Hetitska pisma govore i o nemirima oko Wiluse u 13. stoljeću pr. Kr.

Ipak, nijedan od tih dokumenata ne kaže da su Wilusu napali Grci. Hetitolog Trevor Bryce upozorava da se iz tako malo zapisa lako izvuče zaključak kakav se želi. Troja je 1998. upisana na UNESCO-ov popis svjetske baštine, a pitanje je li Homer opisao stvarni rat, sjećanje na više sukoba ili pjesnički izmišljen događaj na stvarnom mjestu ostaje otvoreno.