Zmajevo oko u Rogoznici

Na poluotoku kraj Rogoznice leži malo slano jezero okruženo liticama koje ponekad preko noći promijeni boju, zamiriše na pokvarena jaja i ostane gotovo bez života. Mještani kažu da se tada budi zmaj koji spava na dnu.

Ukratko

  • Zmajevo oko, ili Rogozničko jezero, malo je morsko jezero u krškoj udubini na poluotoku Gradini kraj Rogoznice, s morem povezano samo kroz pukotine u stijeni.
  • Voda u njemu je slojevita: gornji sloj ima kisika, a donji, ispod devet do deset metara dubine, je bez kisika i pun otrovnog sumporovodika.
  • Nekoliko puta, u rujnu 1997., listopadu 2011., 2016. i rujnu 2020., slojevi su se naglo izmiješali, jezero je promijenilo boju i ostalo potpuno bez kisika, a biljke i životinje u njemu uginule su.
  • Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković uzrok vide u naglom zahlađenju zraka; zašto su takvi događaji posljednjih godina sve češći, još se istražuje.

Rogoznica je malo mjesto na obali između Šibenika i Trogira. Na poluotoku Gradini, nedaleko od mora, nalazi se ovalna udubina okružena okomitim vapnenačkim liticama, a na njezinu dnu jezero. S morem nema vidljive veze, ali voda je slana i diže se i spušta s plimom. Turistički vodiči prepričavaju da na dnu jezera spava zmaj, a kad jezero promijeni boju, to je znak da se budi.

Ime koje se ponavlja

Jezikoslovac Radoslav Katičić zabilježio je da se ime Zmajevo oko u Hrvatskoj javlja četiri puta. Tako se zovu mala jezera kraj Imotskog i kod Rogoznice, podmorska špilja na Braču i rupa na površini na Dugom otoku. Riječ oko u slavenskim jezicima znači i mjesto gdje voda izvire iz dubine, a jezera bez vidljivog pritoka doživljavala su se kao vlastiti izvori. Katičić je takva imena povezao s predodžbom o zmaju kao gospodaru voda i podzemlja, kakav je u slavenskoj mitologiji bio Veles.

Jezero u slojevima

Prirodoslovna objašnjenja počinju od građe jezera. Duboko je oko petnaest metara. More u njega ulazi i iz njega izlazi kroz porozni krš. Istraživanje objavljeno 2024. pokazalo je da su plima i oseka u jezeru slabije nego u moru i da najveći dio izmjene vode vjerojatno ide kroz podvodne špilje.

Jezero je prirodno vrlo bogato hranjivim tvarima. U proljeće i ljeto voda se raslojava. Površinski sloj ima mnogo kisika, ponekad i tri puta više nego što bi voda mogla otopiti u ravnoteži sa zrakom, jer u njemu buja fitoplankton. Ispod toga leži sloj obojen u ljubičasto, debeo do pola metra, u kojem žive purpurne sumporne bakterije. Na dnu je mrak i voda bez kisika, s visokim koncentracijama sumporovodika i amonijaka. Takva se jezera nazivaju meromiktičnima, jer im se slojevi ne miješaju redovito, i euksiničnima, jer u njima ima slobodnog sulfida.

Kad se jezero okrene

U rujnu 1997. znanstvenici su zabilježili prvi poznati takav događaj. Slojevi su se vrlo brzo izmiješali, sumporovodik se proširio kroz cijeli vodeni stupac a planktonski i pridneni organizmi masovno su ugibali. Hranjive tvari iz raspadnutih organizama ostale su u vodi mjesecima, a broj vrsta planktona i nakon toga bio je znatno manji nego prije.

Isto se ponovilo u listopadu 2011. i 2016., a zatim u rujnu 2020. Institut Ruđer Bošković izvijestio je 5. listopada 2020. da se jezero naglo izmiješalo i zamutilo, da se širio miris pokvarenih jaja i da je površina iz prozirne zelenkastoplave postala neprozirna zelenkastosiva. Pri miješanju sulfid je oksidirao, a nastali sumpor se, slabo topljiv, izdvojio u sitnim česticama koje su zamutile vodu. Oksidacija je potrošila sav kisik, pa je jezero od 27. rujna 2020. bilo potpuno bez kisika.

Prema objašnjenju znanstvenika, okidač su nagli padovi temperature zraka. Hladan zrak ohladi slani površinski sloj, on postane gušći, potone i pomiješa se s vodom bogatom sulfidom. Kemijski procesi vrate se u uobičajeno stanje za otprilike mjesec dana, a za oporavak živog svijeta treba nekoliko godina. Kad se jezero ponovno izmiješa, ciklus počinje iznova.

Laboratorij pod liticama

Jezero se sustavno istražuje od 1990-ih. Znanstvenici ga opisuju kao jedinstven morski sustav na Jadranu i Sredozemlju, uvršten na popis stotinjak poznatih trajno raslojenih jezera bez kisika u svijetu. U njemu se prate i nanosi saharske prašine na srednji Jadran.

Prema istraživanju iz 2024., potpuna miješanja i gubitak kisika postaju sve češći, a autori pozivaju da se istraži koliko je jezero osjetljivo na promjene u izmjeni vode s morem u uvjetima klimatskih promjena.

Kronologija

  1. 1990-ih: Počinju sustavna istraživanja jezera.
  2. 1994.: Počinje sezonsko praćenje temperature, slanosti, kisika i planktona.
  3. Rujan 1997.: Prvo zabilježeno potpuno miješanje i nestanak kisika, uz pomor organizama.
  4. Listopad 2011.: Ponovno potpuno miješanje i nestanak kisika.
  5. 2016.: Treći zabilježeni takav događaj.
  6. 27. rujna 2020.: Jezero ostaje potpuno bez kisika nakon naglog miješanja.
  7. 2024.: Objavljeno je istraživanje o izmjeni vode između jezera i mora.

Ključne osobe

  • Irena Ciglenečki-Jušić: Znanstvenica s Instituta Ruđer Bošković koja vodi istraživanja jezera.
  • Radoslav Katičić: Jezikoslovac koji je pisao o imenu Zmajevo oko i njegovu podrijetlu.

Što se zna

  1. Zmajevo oko je slano jezero duboko oko 15 metara, s morem povezano kroz porozni krš.
  2. Ispod devet do deset metara voda je bez kisika i sadrži sumporovodik.
  3. Potpuno miješanje i nestanak kisika zabilježeni su 1997., 2011., 2016. i 2020.
  4. Institut Ruđer Bošković takve događaje povezuje s naglim zahlađenjem zraka i ocjenjuje da su u posljednjem desetljeću sve češći.
  5. Ime Zmajevo oko u Hrvatskoj nose četiri vodena mjesta, među njima i malo jezero kraj Imotskog.

Otvorena pitanja

  • Zašto se jezero u posljednjem desetljeću sve češće potpuno miješa?
  • Koliko na stanje jezera utječe izmjena vode s morem kroz krš, a koliko vrijeme?
  • Odakle potječe predaja o zmaju: iz starog vjerovanja vezanog uz vode ili iz kasnijeg tumačenja neobične boje i mirisa?

Teorije

  • Miješanja su prirodna pojava koju izazivaju nagla zahlađenja, kao što se događalo i prije početka mjerenja
  • Sve češća miješanja posljedica su zagrijavanja mora i zraka i promjena u izmjeni vode s morem
  • Jezero ima prirodni ritam, ali ga klimatske promjene ubrzavaju

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori