Crna kraljica i nastanak Plitvičkih jezera

Šesnaest jezera nanizanih stepenasto jedno ispod drugoga, povezanih slapovima i kaskadama, među najpoznatijim su prizorima Hrvatske. Hrvatska enciklopedija opisuje ih kao skupinu od šesnaest većih i mnogo manjih jezera između Male Kapele i Plješevice, koja se pružaju osam kilometara od juga prema sjeveru. Ljudi koji su stoljećima živjeli uz njih imali su svoje objašnjenje kako su nastala.

Suša

Predaja, onako kako je pripovijeda Nacionalni park, počinje nevoljom. Došlo je vrijeme velike suše, kad je cijeli kraj ostao bez vode. Livade i vrtovi su presahnuli, zemlja je bila neplodna, a biljke, životinje i ljudi molili su za kišu. Presahnula je i Crna rijeka, izvor iz kojega jezera i danas dobivaju vodu.

Kraljica s nebeskih visina

Jednoga dana, kaže priča, Crna kraljica obratila se ljudima s nebeskih visina. Pozvala ih je da se u zoru okupe na Izvoru života, gdje su gasili žeđ, i da ondje otkriju sve što skrivaju u dušama, govoreći dostojanstveno, srcem i istinom. Ako to učine, rekla je, bit će uz njih.

Ljudi su danima molili, ispovijedali svoje grijehe i kajali se. Crna kraljica odlučila je uslišati njihove molitve i obećala im je obilje vode. Kad je kiša počela, padala je danima, sve dok se voda nije toliko podigla da su nastala prekrasna jezera.

Prvo od Gornjih jezera, kaže predaja, ime je dobilo upravo po tome. Prošćansko jezero, ili Prošće, zove se po riječi prositi, moliti, jer su ljudi vodu izmolili. Nacionalni park bilježi da se predaja o Crnoj kraljici u zlatnim kolima, sa zlatnom vilinskom kosom i vilama u pratnji, prepričava odavno i prenosi se i danas. Park navodi i da svako od šesnaest jezera ima svoju legendu.

Koja Crna kraljica

Ime Crna kraljica poznato je i drugdje u Hrvatskoj. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj tako se zove okrutna gospodarica Medvedgrada i Kalnika iz predaja koje se vežu uz stvarnu ženu, Barbaru Celjsku, caricu iz 15. stoljeća, čija je slika u legendi oblikovana kao vještica u savezu s vragom.

Plitvička Crna kraljica posve je drugačija. Ona nije zla vladarica, nego nadnaravno biće koje živi na nebu, vozi se u zlatnim kolima i okružena je vilama. Ne kažnjava ljude, nego traži od njih iskrenost i kajanje, a zauzvrat im daje vodu. Po tome je bliža vilama iz hrvatske predaje, koje Hrvatska enciklopedija opisuje kao bića izvanredne ljepote, zlatne kose, koja žive u gorama, rijekama i jezerima, pomažu siromašnima i zalutalim putnicima, ali mogu biti i opasne. Moguće je da je isto ime za dva tako različita lika nastalo neovisno; jedna je pretpostavka da je plitvička kraljica ime dobila po Crnoj rijeci, iz koje se jezera napajaju, ali to izvori ne potvrđuju.

U priči se mogu prepoznati i kršćanski motivi: ispovijed grijeha, kajanje i zajednička molitva nakon kojih dolazi milost.

Kako su jezera doista nastala

Hrvatska enciklopedija navodi da je postanak Plitvičkih jezera vezan uz stvaranje sedrenih barijera, kojima je nakon pleistocena, posljednjeg ledenog doba, pregrađena riječna dolina. Sedra je šupljikava stijena koja nastaje kad se kalcijev karbonat otopljen u vodi taloži uz pomoć biljaka, algi i mahovina. Barijere rastu i danas, pa se izgled jezera polako mijenja.

Gornja jezera leže u dolomitima, a donja u vapnencima. Voda se prelijeva iz viših u niža jezera preko sedrenih barijera, a jezera dobivaju vodu iz Crne i Bijele rijeke te Rječice. Završavaju slapom Plitvice, visokim 78 metara, preko kojega se voda ruši u rijeku Koranu.

Plitvička jezera proglašena su nacionalnim parkom 1949., a 26. listopada 1979. upisana su na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine. Park na svojim stranicama ističe da proces stvaranja sedre još nije do kraja istražen. Znanost i predaja tako se slažu barem u jednom: jezera je stvorila voda, i to polako, a ne u jednom danu.