Zlatorog, bijeli kozorog s Triglava

Predaja o Zlatorogu čuva se u slovenskoj, pa i ruskoj narodnoj tradiciji stoljećima kao posljedica sudbinske međuovisnosti prirode i čovjeka. Slične priče poznaju albanske planine, južni Slaveni, Grčka i šire istočnoalpsko područje.

Priča kako ju je zapisao Dežman

Zlatorogovi zlatni rogovi bili su ključ blaga sakrivenog u planinama oko Triglava. Mladi i hrabri lovac iz doline Trente zaljubio se u ljepoticu i osvojio joj srce nosivši joj cvijeće. Došao je i bogati mletački trgovac i počeo je mamiti zlatnim nakitom i plesom. Kad je lovac pristupio djevojci, ona ga je ismijala. Očajan je otišao, a zeleni lovac, čovjek upitnog glasa, nagovorio ga je da još te noći potraži Zlatoroga.

Ujutro su ga pronašli, ustrijelili i pratili. Ranjena životinja dovukla se na uzak kameni rub. Lovac je ugledao najljepše i ljekovito cvijeće. Zeleni lovac natjerao ga je da stigne Zlatoroga prije nego što pojede čudotvorne triglavske rože što su izrasle iz njegove krvi, ali bilo je prekasno: Zlatorog je jednu već pojeo i dobio golemu životnu snagu. Potrčao je na lovca, koji je, zaslijepljen sjajem zlatnih rogova, izgubio ravnotežu i pao s planine. Soča je njegovo tijelo donijela u dolinu.

Postoji i nešto drukčija inačica: u Jezerskoj dolini i u Komni nekoć su živjele bijele žene koje su pomagale siromasima, a njihove bijele koze čuvao je neranjivi Zlatorog. Njegovi su zlatni rogovi bili ključ blaga pod gorom Bogatin, koje čuva stoglavi zmaj. U toj priči trentarski lovac, nakon svađe s krčmarevom kćeri koja se okrenula bogatom mletačkom trgovcu, ustrijeli Zlatoroga, a zeleni lovac ga potiče dalje. Lovac među triglavskim ružama nalazi i planike od kojih kuha lijek za slijepu majku, ali ga zeleni lovac ponovno nagovara. Zlatorog pojede cvijet, ozdravi i u gnjevu gurne lovca preko litice. Njegovo je tijelo sljedeće proljeće doplivalo pred gostionicu, sa šopkom triglavskih ruža u rukama. Bijele su žene zauvijek napustile dolinu i odvele bijele koze, a raj se pretvorio u kamenito sipinsko polje; "još se danas u stijenama poznaju tragovi njegovih rogova".

Od predaje do simbola

Karl Deschmann objavio je prvu poznatu zapisanu inačicu 1868. u Laibacher Zeitungu. Rudolf Baumbach (1840.–1905.) iz nje je napravio spjev Zlatorog. Eine Alpensage (1877.), svoje najpoznatije djelo, a Camilla Lucerna preradila ga je u pjevanu igru uz glazbu brata Eduarda Lucerne. Albert Thierfelder napisao je oko 1885. glazbu za zbor, soliste i orkestar, a Viktor Parma operu istog motiva. Prvi slovenski dugometražni film, snimljen 1931. u režiji Janka Ravnika, zvao se V kraljestvu Zlatoroga.

Danas je Zlatorog, "slovenski narodni mit i simbol slovenskih gora", a zaštitni je znak piva Laško.

Što je u legendi povijesno

Čudo je u legendi, ne u dokumentima: ne postoji izvor koji bi potvrdio postojanje bijelog kozoroga s zlatnim rogovima. Zanimljivo je da je zapis iz 1868. već književno oblikovan, "prilagođen kasnoromantičnom stilu", pa je teško odvojiti stariju usmenu predaju od autorova pripovijedanja. Napominje se da je životinja u nekim inačicama divokoza, a u drugima planinski kozorog.