Žrtve i predmeti u temeljima

Što se može nazvati temeljnim pologom

Arheolozi izrazom temeljni polog opisuju skup predmeta namjerno položenih u ili kraj temelja, često tijekom gradnje ili obnove. Polog se može nalaziti u jami ispod kuta građevine, ispod praga ili u blizini zida. Položaj može upućivati na obred, ali istraživači moraju ispitati i kako je nastao: je li jama bila zatvorena, jesu li predmeti složeni zajedno, pripadaju li istom vremenu i postoje li tragovi kasnijeg poremećaja.

U istraživanju temeljnog pologa iz egipatskog Avarisa, današnjeg Tell el-Dab’e, Miriam Müller opisuje kako su pologi poznati iz kraljevskih i sakralnih građevina. Ondje su često polagani ispod kutova hrama ili grobnice, a sadržavali su različite predmete. Müller upozorava da su nalazi iz običnih kuća rjeđi; njezin rad razmatra i kako su se obredni postupci mogli prilagođavati kućanstvima. Predmet ispod temelja zato ne znači automatski da je riječ o ljudskoj žrtvi.

Predmeti, životinje i ljudi

Temeljni pologi mogu sadržavati posude, minijaturne alate, hranu, figurice, novac ili životinjske kosti. U svakom slučaju značenje ovisi o okolnostima nalaza. Novac ispod poda može biti obredni dar, ali i skrivena ušteđevina ili predmet koji je dospio u sloj pri gradnji. Životinjska kost može biti ostatak obroka, građevnog otpada, ukopa ili namjerno položenog životinjskog tijela. Razlikovanje zahtijeva analizu kostiju i stratigrafskog konteksta.

Studija iberskog naselja El Puig d’Alcoi iz 5. i 4. stoljeća pr. Kr. opisuje dva pologa ispod kuća. U njima su bili ostaci gozbe i životinja koje autori tumače kao žrtvovane; u jednom se nalazio ukop novorođenčeta. Autori, Ignasi Grau Mira i suradnici, nalaze tumače kao obrede povezane s osnutkom kuće, njezinim preuređenjem i odnosima u zajednici. To je zaključak istraživačkog tima za konkretno nalazište. Ne dokazuje da su ljudske žrtve bile uobičajene u svim društvima ili da je dijete zazidano u konstrukciju.

Ljudski ostaci ispod podova mogu pripadati i namjernim ukopima. Kuće su u nekim društvima služile i kao mjesta pokapanja članova obitelji, a ukopi dojenčadi mogu imati drukčiji obrazac od grobalja za odrasle. Zato su važni dob, položaj tijela, način polaganja, datacija i odnos prema zidovima. Isti nalaz može se tumačiti drukčije ako je tijelo položeno prije izgradnje zida ili ako je ukop naknadno presjekao pod.

Novac se također pojavljuje u temeljnim pologima. Na mjestu pagode hrama Gangō-ji u Nari arheolozi su 1927. pronašli zlatne listiće, perle, staklene i gorskokristalne ukrase te bakrene novčiće pokraj temeljnog kamena središnjeg stupa. Vrste novca uključivale su Wadōkaichin, Mannen Tsūhō i Jingū Kaihō; najmlađi se kovao od 765. godine, pa nalaz pomaže datirati polaganje u drugu polovicu 8. stoljeća. U tom kontekstu novci nisu skrivena ušteđevina ispod kućnog poda, nego dio posvete pagode.

Od arheološkog nalaza do legende

Legende o uzidanoj ženi često opisuju gradnju koja se ruši dok graditelji ne prinesu ljudsku žrtvu. Folkloristkinja Maja Kropej pokazuje kako se takvi motivi pojavljuju u različitim predajama, uključujući priče o mostovima i utvrdama. Folklorni zapis govori o vjerovanjima, strahovima i pripovijedanju. Arheološki nalaz govori o materijalnom kontekstu. Jedno ne može automatski potvrditi drugo.

Povezivanje kostiju pronađenih u kući s „uzidanim čovjekom” posebno je osjetljivo. Nije dovoljno pronaći ljudski kostur u blizini temelja: treba utvrditi je li riječ o pogrebu, naselbinskom ukopu, kasnijem ukopu, nasilnoj smrti ili obrednom činu. Čak i kad istraživači utvrde da je riječ o obredu, ne mora biti moguće znati što su sudionici vjerovali ili kako su sami čin nazivali.

Zbog toga je najpoštenije govoriti o konkretnim nalazima i navesti tumačenje njegova autora, uz granice tog tumačenja. Pologi bez ljudskih ostataka pokazuju da su graditelji u različitim razdobljima označavali početak gradnje predmetima i hranom. Rijetki ljudski ukopi, poput onoga na El Puig d’Alcoi, traže zasebnu analizu. Oni nisu potvrda svih legendi o žrtvi temelja.