Vještice s Kleka

U olujnim noćima, kaže stara predaja, na vrh Kleka iznad Ogulina slijeću vještice, vile i vilenjaci iz cijelog svijeta, a njihov ples i vrisak čuju se sve do grada. Još u 17. stoljeću Valvasor je pisao da na toj planini vještice drže svoj sabat.

Ukratko

  • Klek je stjenovita planina visoka 1181 metar iznad Ogulina, čiji obris s istoka i juga podsjeća na usnulog diva.
  • Prema predaji, u olujnim noćima u ponoć na vrhu Kleka okupljaju se vještice, vile i vilenjaci iz cijelog svijeta, a njihova se buka čuje do Ogulina.
  • Kranjski polihistor Johann Weikhard Valvasor 1689. zapisao je da na Kleku, prema općepoznatoj predaji, vještice i zlodusi drže svoj sabat.
  • U spisima hrvatskih sudskih procesa vješticama Klek se, uz Medvednicu, spominje kao jedno od najčešćih mjesta vještičjih sastanaka.

Tko prolazi kroz Ogulin, ugleda planinu kakvu je teško zaboraviti. Klek se diže strmo iz šume, a na hrptu su dvije stijene. S istoka i juga obris podsjeća na diva koji je legao na vrh planine i zaspao: stijene Klečice su mu stopala, a vršna stijena glava.

Planina iznad grada

Klek je greben u Gorskom kotaru, sjeveroistočni dio masiva Velike Kapele. Najviši vrh, Veliki Klek, visok je 1181 metar, a Klečica 1058 metara. Planina je građena od jurskih i krednih vapnenaca, s kršem, listopadnim i crnogoričnim šumama i alpskim biljkama na višim dijelovima. Zaštićena je od 1972. Njezine strme stijene smatraju se kolijevkom hrvatskog alpinizma.

Na Kleku je i jama duboka 133 metra, koja se zove Vještičja jama.

Sabat na vrhu

Predaju o vješticama s Kleka u 17. stoljeću zabilježio je Johann Weikhard Valvasor, plemić i polihistor iz Kranjske, u djelu Die Ehre des Hertzogthums Crain, objavljenom 1689. Prema njegovu zapisu, na Kleku po općepoznatoj predaji vještice i zlodusi održavaju svoj sabat i svoja kola.

U inačici koju danas prenosi Grad Ogulin, u olujnim noćima, točno u ponoć, na vrh Kleka iz cijelog svijeta slijeću vještice, vile planinkinje i vilenjaci. Njihov ples i vrisak čuju se sve do Ogulina. Planinare danas na putu prema vrhu dočekuje natpis "Dobro došli u carstvo klečkih vještica", uz šaljiv savjet da se vještice ne ljute ni ne plaše, pa će i posjetitelje primiti u svoje carstvo.

U 19. stoljeću narodne priče o klečkim vješticama bilježio je i Rudolf Strohal, skupljač hrvatskih narodnih pripovijedaka.

Od predaje do sudnice

Valvasor je pisao u vrijeme kad progon vještica nije bio priča. U hrvatskim procesima 17. i 18. stoljeća optužene žene mučenjem su prisiljavane da priznaju sastanke s đavlom i drugim vješticama. U tim su se priznanjima kao mjesta noćnih sastanaka najčešće spominjali raskrižja i obližnje planine, a od planina Medvednica i Klek. Sudovi u Hrvatskoj i Slavoniji izgubili su pravo voditi takve procese bez posebne dozvole tek odlukom kraljice Marije Terezije 1758.

Klek je tako bio dvostruko mjesto vještica: u narodnoj predaji, kao planina na kojoj se nevrijeme rađa i kamo vještice lete, i u sudskim zapisnicima, gdje su ga optužene imenovale pod prisilom.

Usnuli div

Uz vještice, Klek ima i druge priče. Prema jednoj, na njemu se odmorio Kraljević Marko, zaspao zauvijek, a leđa su mu urasla u zemlju, pa se zato planina doima kao ležeći div. Priča o divu imena Klek, kojeg je okamenio neki od slavenskih bogova, pojavljuje se u novijim prepričavanjima, primjerice u zbirci mitoloških priča Jasne Horvat Alemperkina kazivanja. Hrvatska Wikipedija tu predaju smatra vjerojatno novijom izmišljotinom, jer se postojanje takvog diva u staroslavenskim vjerovanjima ne može potvrditi.

Klek je hranio i maštu Ivane Brlić-Mažuranić, koja je rođena u Ogulinu. U sjećanjima na djetinjstvo zapisala je da su čudnovati oblici Kleka i romantičnost Dobre njezinoj mašti pružali mnogo hrane.

Vještice danas

Vještice su postale znak Ogulina. Izletnički vlak Karlek, koji je od 1996. vozio između Zagreba i Ogulina, u Ogulinu su dočekivale "klečke vještice", a grad se i danas predstavlja kao zavičaj bajki. Geografi Jurica Botić i Mirna Kovačić 2024. proučili su Klek kao primjer sakraliziranog krajolika, mjesta kojem predaje daju posebno značenje. Anketa među 565 ispitanika pokazala je da legende nisu glavni razlog za odabir odredišta, ali da mjesta s takvim predajama nisu nepoznata, a broj posjetitelja Ivaninoj kući bajke u Ogulinu raste.

Kronologija

  1. 1689.: Johann Weikhard Valvasor zapisuje predaju o vještičjem sabatu na Kleku.
  2. 17.–18. stoljeće: U hrvatskim procesima vješticama Klek se spominje kao mjesto vještičjih sastanaka.
  3. 1758.: Odluka Marije Terezije ograničava procese vješticama u Hrvatskoj i Slavoniji.
  4. 19. stoljeće: Rudolf Strohal bilježi narodne priče o klečkim vješticama.
  5. 1874.: U Ogulinu se rađa Ivana Brlić-Mažuranić.
  6. 1972.: Klek postaje zaštićeno područje.
  7. 1996.: Počinje voziti izletnički vlak Karlek između Zagreba i Ogulina.
  8. 2024.: Botić i Kovačić objavljuju istraživanje o Kleku kao sakraliziranom krajoliku.

Ključne osobe

  • Johann Weikhard Valvasor: Kranjski polihistor koji je 1689. zapisao predaju o vještičjem sabatu na Kleku.
  • Rudolf Strohal: Skupljač narodnih pripovijedaka koji je u 19. stoljeću bilježio priče o klečkim vješticama.
  • Marija Terezija: Vladarica čija je odluka iz 1758. ograničila procese vješticama u Hrvatskoj.
  • Ivana Brlić-Mažuranić: Književnica rođena u Ogulinu, kojoj je Klek poticao maštu.

Što se zna

  1. Klek je visok 1181 metar, dio je masiva Velike Kapele i zaštićen je od 1972.
  2. Valvasor je 1689. zapisao da na Kleku, prema općepoznatoj predaji, vještice i zlodusi drže sabat.
  3. U hrvatskim procesima vješticama Klek se uz Medvednicu najčešće spominje kao mjesto vještičjih sastanaka.
  4. Predaju o okupljanju vještica, vila i vilenjaka na Kleku u olujnim noćima i danas prenosi Grad Ogulin.
  5. Priča o okamenjenom divu Kleku pojavljuje se u novijim prepričavanjima, a njezina starost nije potvrđena.

Otvorena pitanja

  • Je li predaja o vještičjem sabatu na Kleku starija od procesa vješticama ili je nastala iz njih?
  • Zašto se u priznanjima optuženih žena spominjao baš Klek?
  • Koliko je stara predaja o usnulom divu i povezuje li se s Kraljevićem Markom samo zbog oblika planine?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori